Za Dane hrvatskoga jezika – u tuđini
Naučih te od mladosti rane,
Dijelih s tobom i noći, i dane.
Odnjihah te u krilu topline
Od Hrvatske, drage domovine.
Naučih ti čak i pjesme zrele
Što se nisu zapjevati smjele.
Upoznah se i s poviješću tvojom,
I s hrvatske od zastave bojom.
Zavoljeh te već od prvog slova,
Od spomena srca Isusova
Sve do suza i do gorka plača
Što ranjava, ali vjeru jača.
Oćutjeh te kao srce živo,
Kao meko od majke mi krilo.
I zapamtih što je nekad bilo
I zašto je Hrvat o slobodi sniv’o.
O, hrvatski jeziče mi sveti,
Zipko mira i ljubavi trajne,
Da i danas zla ti sila prijeti,
Ne će satrat riječi zavičajne.
Ti ćeš živjet sve dok i nas bude,
Dok Hrvati svi vjeruju u te,
Sve dok sunce sija za sve ljude
Dok zla kob nam ne zamete pute.
O, jeziče hrvatski moj mio,
Često si mi zadnja nada bio
Kad je tuđin tebe progonio,
Al’ te strti nikad nije smio!
Zaboravom prikriti ne mogu
Da i danas za te hvalim Bogu
Što Hrvata ostao si dika,
Časno ime za te – bojovnika!
