Neki znanstvenici tvrde da je tzv. malo ledeno doba, razdoblje nižih temperatura u kasnijem srednjem vijeku, bilo uzrokovano smanjenjem ljudske populacije. Možda u tom posljednjem smislu možemo govoriti o ravnoteži s prirodom
»Danas je pandemija pogodila svijet u vrijeme relativnoga blagostanja. Medicinska je skrb daleko razvijenija. Globalna komunikacija i podjela informacija bolja je nego ikada do sada. Iako su postojale razne optužbe na račun kineskih vlasti i znanstvenika, oni su informacije o virusu (genom) podijelili sa zapadnim kolegama već na početku epidemije.«
Danas živimo drukčije nego u vrijeme pojave prvih epidemija u povijesti, počevši od malih boginja, kuge ili kolere, uz razvijenije mjere higijene, dostupnost čiste vode i sanitarnih čvorova, a istodobno je stanovništvo zemlje ne samo daleko brojnije, nego i puno više povezano. U vrijeme pandemije i epidemije brojni su stanovnici svijeta u strahu, zapravo često čak u panici. I pojedini vjernici pomišljaju da Bog kažnjava čovjeka, a ne prihvaćaju da je Bog ljubav i da nikada ne kažnjava čovjeka. Isto tako, u povijesti čovječanstva kroz epidemije i pandemije neprestano su očitavani Božji znakovi, a čovjek ih je prepoznavao, često i zaboravljao. Povjesničarka znanosti prof. dr. Tatjana Buklijaš sa Sveučilišta u Aucklandu na Novom Zelandu napisala je brojne znanstvene radove o povijesti epidemija i pandemija koje su pogađale čovječanstvo. Ona je znanstvenica koja je prošla prestižna sveučilišta, održala je brojna predavanja o epidemijama, a prati aktualna zbivanja.
Na ponos Hrvatskoj
- Možete li se predstaviti hrvatskoj javnosti, iznijeti kratak hodogram svoga života?
– Odrasla sam u Zagrebu, gdje sam i završila Medicinski fakultet. Imala sam namjeru specijalizirati neurologiju ili internu medicinu, no posao znanstvenoga novaka na Odsjeku za povijest medicinskih znanosti pri HAZU-u koji je trebao biti privremen pretvorio se u trajnu karijeru nakon magistarskoga pa doktorskoga studija na Zavodu za povijest i filozofiju znanosti Sveučilišta u Cambridgeu.
U Cambridgeu sam upoznala svoga supruga, Novozelanđanina, tada na poslijediplomskom studiju matematike, i s njim sam došla u Auckland, gdje živim i radim od 2008. Provela sam više od desetljeća na Institutu »Liggins«, biomedicinskoj ustanovi koja se bavi proučavanjem ljudskoga ranoga razvoja i koja okuplja znanstvenike profila od društvenih znanosti do genetičara i pedijatara. Od prošle godine pridružila sam se novomu istraživačkomu Centru za informirane/obaviještene budućnosti (Centre for Informed Futures) gdje sa skupinom kolega različitih struka, s područja računalstva, prirodnih i društvenih znanosti te humanistike, istražujemo različita pitanja koja se tiču novozelandskoga društva u 21. stoljeću. Također predajem na Medicinskom fakultetu te na Faculty of Science, koji je otprilike ekvivalent PMF-a. Imam dvoje djece, osnovnoškolce Maru i Marka.
Šire testiranje, praćenje kontakata
- Vaš interes spaja medicinu, povijest, antropologiju, aktualnu znanost i niz odrednica društveno-političkih procesa kroz aktualno i povijesno javno zdravstveno djelovanje. Kako gledate na koronavirus u svijetu, posebno u Hrvatskoj, kad se to stavi u šire razmjere?
– Iako su znanstvenici odavno predviđali da će se nova pandemija neizbježno pojaviti i iako je epidemijski potencijal virusa iz korona-porodice bio jasan najmanje od epidemije SARS-a 2003. godine, ipak nas je pandemija virusa SARS-CoV-2, kako mu je službeno ime, donekle zatekla. Moram priznati da je i mene iznenadilo brzo širenje te učinak na cijeli svijet, iako sam počela pratiti vijesti iz Kine već početkom siječnja kada je časopis »Nature« počeo javljati o novom virusu u pokrajini Hubei koji je izazivao mnogo teže simptome nego »obični« koronavirusi, koji su uzročnici obične prehlade. Nalazimo se u krizi kakvu još prije nekoliko mjeseci nismo mogli ni zamisliti. Hrvatska se nalazi u sličnoj situaciji kao i sve druge zemlje svijeta. Koliko mogu vidjeti izvana, način na koji su Vlada i hrvatsko društvo odgovorili na pandemiju primjeren je i sličan drugim društvima koja vrjednuju svoje stanovništvo i žele ga zaštititi. Epidemiološke su mjere vrlo striktne i teške, no dok se prvotni val ne obuzda i novi slučajevi ne svedu na mali broj, to je jedini način zaustavljanja epidemije. Nakon toga će se restrikcije moći popustiti i prijeći na druge načine epidemiološke kontrole, dakle šire testiranje, praćenje kontakata određenih slučajeva.
»Imamo razloga za optimizam«
- Koliko mogu pomoći povijesni podatci o kugi, španjolici te raznim drugim epidemijama i pandemijama, da se aktualni podatci promatraju bez panike, ali s oprezom?
– Povijest epidemija i pandemija veoma je vrijedan izvor podataka za razumijevanje prilikom susreta s novim epidemijskim bolestima. Zna se da su, kad je kolera prvi put stigla na područje današnje Njemačke, tridesetih godina 19. stoljeća, vlastodršci odmah potražili tada već stoljeće stare spise iz posljednjih ozbiljnih epidemija kuge. Danas se znanstvenici u Kini, Singapuru i drugdje u istočnoj Aziji prvo koriste svojim iskustvima sa SARS-om. U Europi pak mnogi prvo gledaju na pandemije influenze (gripe) od kojih je španjolica bila najteža. To ima donekle smisla kad hoćemo proučavati prirodni tijek bolesti, stopu širenja i načine prevencije. No ne treba zaboraviti da je današnji svijet jako različit od 1918. Kao prvo, španjolica se pojavila na kraju Prvoga svjetskoga rata kad je stanovništvo bilo iscrpljeno, mnogi liječnici i medicinske sestre bili regrutirani u vojne svrhe, a iz ratnih razloga razmjena informacija između zemalja bila je vrlo ograničena. Medicinsko razumijevanje prirode bolesti bilo je daleko manje, a mogućnosti skrbi daleko ograničenije. Na primjer, nije bilo respiratora, jedinica intenzivne skrbi, antibiotika za sekundarne infekcije. Danas je pandemija pogodila svijet u vrijeme relativnoga blagostanja. Medicinska je skrb daleko razvijenija. Globalna komunikacija i podjela informacija bolja je nego ikada do sada. Iako su postojale razne optužbe na račun kineskih vlasti i znanstvenika, oni su informacije o virusu (genom) podijelili sa zapadnim kolegama već na početku epidemije. Timovi znanstvenika rade na razvoju testova, lijekova i cjepiva širom svijeta, i u stalnom su kontaktu. Zato je šansa brzoga razvoja dijagnostike i terapije veća nego ikada do sada. Ukratko, iako je situacija teška, imamo razloga za optimizam.
Danas su svi uvjeti za brzo širenje epidemije
- Koji bi mogli biti uzroci nastale pandemije? Koliko se ona može promatrati u kontekstu neuravnoteženosti između čovjeka i prirode, klimatskih promjena, odnosa bogatih i siromašnih, prenaseljenih mjesta, suvremene tehnologije? Može li se to povezivati s genetički modificiranom hranom?
– Zarazne bolesti i epidemije normalan su dio ljudske povijesti. Mikrobi neprestano evoluiraju. Gdje god postoji blizak kontakt između ljudi i životinja postoji i šansa prelaska virusa ili bakterije na novoga domaćina. Pri prelasku je taj zarazni čimbenik gotovo uvijek opasniji nego što će kasnije postati jer s vremenom se obično bolje adaptira na domaćina i prestaje izazivati teške forme bolesti. Premda danas živimo drukčije nego u vrijeme pojave prvih epidemija, počevši od malih boginja, kuge ili kolere, uz razvijenije mjere higijene, dostupnost čiste vode i sanitarnih čvorova, ipak je stanovništvo zemlje ne samo daleko brojnije, nego i puno više povezano. Nove zarazne bolesti u prošlosti su se sigurno često pojavljivale, no kako su ljudske zajednice bile malene i nepovezane, velika je šansa bila da se zaraza jednostavno zaustavi u toj zajednici, bilo zato što su svi članovi umrli ili su stekli imunitet. Kuga bi vjerojatno ostala uz Kaspijsko jezero, gdje je postojala kao endemijska bolest, da se ono nije nalazilo blizu trgovačkih putova između Istoka i Zapada pa se tako i proširila točno tim putom, prvo prema Kini tridesetih, potom prema zapadu četrdesetih godina 14. stoljeća. Kolera, koja je izazvala više pandemijskih valova u 19. stoljeću, bila je pak endemična u Indiji i vjerojatno bi i ostala tamo da Indija nije postala dijelom Britanskoga Carstva – i počela se širiti s britanskim vojnim trupama.
Te ranije epidemije i pandemije obično su se širile polako, tempom koji je odgovarao tempu prijevoznih sredstava odgovarajućega razdoblja. Kugi su trebale godine i desetljeća da dosegne Europu. Kolera je putovala brodom, no svejedno su joj trebali mjeseci. U 21. stoljeću pandemije se šire na razdaljine od više tisuća kilometara u dan-dva. Ne samo da zračni put postoji, nego je posebice posljednjih desetljeća postao vrlo pristupačan širokim masama. Ubrojimo u to i činjenicu da je Kina od zemlje odvojene od ostatka svijeta, kakva je bila dobar dio druge polovice 20. stoljeća, postala glavnim centrom svjetske industrijske proizvodnje, uključenim u stalni tok ljudi i robe. Kad to sve zbrojimo, vidimo da su postojali svi preduvjeti da se zaraza proširi ne samo posvuda, nego i brzo.
Na neki je način prirodno da ljudi ovakav izvanredan fenomen žele objasniti novim tehnologijama koje ne razumiju i koje se možda čine zastrašujuće, pa se tako pandemija bolesti covid-19 objašnjava i GMO hranom, a posebice najnovijom generacijom tehnologije bežične komunikacije 5G. Ta su objašnjenja, kako sam rekla, na neki način prihvatljivija ljudskomu razumu, no vjerodostojnije je ono objašnjenje koje se zasniva na većoj vjerojatnosti pojave i širenja zaraze. No korelacija (suodnos) dvaju fenomena nije isto što i kauzalitet/uzročnost. Nema nikakvih bioloških ili drugih mehanizama kojima bismo mogli povezati GMO ili 5G s novim koronavirusom. U prošlim stoljećima i desetljećima ljudi su povezivali nove bolesti s uvođenjem telefona i televizora. Danas bi nam takva objašnjenja bila smiješna, no zapravo se ne razlikuju od »teorija zavjere« koje cirkuliraju danas.
Razvijati forme javnoga zdravstva
- Koliko su pandemije i epidemije mijenjale društva kroz prošlost, vraćale ljude u ravnotežu s prirodom, usklađivale čuvanje svijeta za budućnost?
– Epidemije su, uz velike ratove, imale golem utjecaj na društvo. Zna se da je golemi gubitak stanovništva za »crne smrti« – smatra se da je stradala polovica stanovništva Europe – promijenio povijest na razne načine. Primjerice, zbog manjka ljudske radne snage došlo je do razvoja tehnologije. Feudalna su društva oslabila i feudalizam je naposljetku propao. Društva su počela vrjednovati ljude i njihovo zdravlje i gradovi poput Dubrovnika i Venecije počeli su razvijati neke forme javnoga zdravstva – u koje možemo ubrojiti i prve hospitale. Neki znanstvenici tvrde da je tzv. »malo ledeno doba«, razdoblje nižih temperatura u kasnijem srednjem vijeku, bilo uzrokovano smanjenjem ljudske populacije. Možda u tom posljednjem smislu možemo govoriti o ravnoteži s prirodom.
Hrvatsko zdravstvo utjecalo je na svjetsko
- Na što se hrvatsko zdravstvo treba pripremati, dakle u državi u kojoj je stanovništvo sve starije, a primjetno je da koronavirus upravo pogađa stariju i rizičnu skupinu onih čije je zdravlje već načeto?
– Hrvatska ima dugu i međunarodno priznatu tradiciju javnoga zdravstva. Na primjer, dr. Andrija Štampar i Škola narodnoga zdravlja bili su ne samo utemeljitelji snažne tradicije u Hrvatskoj, nego su i utjecali na svjetsko zdravstvo Štamparovim radom u Europi, Rusiji i Kini te preko Svjetske zdravstvene organizacije. Vidljivo je da je osim dobro razvijene epidemiološke službe, koja se očituje u organiziranim mjerama prevencije, u Hrvatskoj razvijena i etička svijest o potrebi zaštite svega stanovništva, uključujući starije i one lošijega zdravlja, a ne samo onoga »radno produktivnoga«.
Tvrdnja s određenim postotkom
- Znanost uvijek iznenadi, od potrage za početkom svijeta i za krajem. Čovjek je na Zemlji u vremenu i prostoru. Koliko po Vašem mišljenju i uvjerenju netko vuče te konce glede nesavršenoga čovjeka? Na primjer, seizmolozi ne znaju hoće li i kad biti još potresa, struka ne zna kad će prestati koronavirus. Što mislite o Svevišnjem?
– Osnovna je značajka znanosti da se svaka tvrdnja daje s određenim postotkom vjerojatnosti – dakle riječ je o stohastičkom, a ne determinističkom pristupu – te da se svaka tvrdnja podvrgava provjeri unutar znanstvene zajednice. Iako izvana može izgledati da je ta »nesigurnost« slaba točka, zapravo upravo to što se sve višestruko provjerava pod budnim okom velike zajednice koju u velikoj mjeri motivira želja za znanjem i rješavanjem gorućih svjetskih problema garantira robusnost znanosti. Svijet je kompleksan i stalno se mijenja i zato i ne možemo jamčiti da će znanje koje imamo danas vrijediti i sutra. Neke pak pojave poput pitanja »kada će prestati pandemija covid-19« ovise o tako brojnim i fluktuirajućim faktorima da iako ih je moguće prognozirati, te su prognoze tako širokoga raspona da i nisu od velike koristi.
No mnoge stvari koje prije nismo znali zajedničkim su se radom riješile. Tako se u vrijeme španjolice smatralo da je uzrokuje nepoznata bakterija, desetak godina kasnije se shvatilo da je posrijedi virus, a danas svake godine proizvodimo cjepivo protiv godišnje varijante gripe (influence). Vjerujem da će tako biti i sa sadašnjom pandemijom.
Mnogo je razloga za ostanak u Hrvatskoj
- Obišli ste svijet, na prestižnim ste sveučilištima. Znanost Vas je odvela iz Hrvatske. Gdje vidite Hrvatsku u globalnom svijetu i što poručiti mladim generacijama?
– Iz Hrvatske me odveo slijed događaja, a ne čvrsta odluka o odlasku. No zapravo sam stalno ostala u bliskoj vezi i vraćam se gotovo svake godine. U Hrvatskoj imam brojne suradnike i bivše studente. Danas digitalna povezanost čini svijet puno manjim i moguće je biti dijelom svjetskih zbivanja iz gotovo svakoga mjesta gdje se nalazili. Posebice u svijetu koji vrjednuje čist okoliš, samodostatnost u proizvodnji hrane, očuvanje životinjskih vrsta, dobru povezanost unutar ljudskih zajednica, bit će jako puno toga što preporučuje mladima Hrvatsku za ostanak u njoj.
»Kriza nam daje i poticaj i pritisak«
- Koliko će to mijenjati društveno-političku strukturu stanovništva ako se nešto radikalno ne poduzme i mladima se ne vrati optimizam te se ne iskoristi veliko prirodno bogatstvo Hrvatske?
– Ja sam optimist i vjerujem da iako se nalazimo usred teške krize, trebamo u krizi vidjeti mogućnost boljega početka. Mnogo toga što se događa sada vjerojatno bi se dogodilo unutar sljedećih godina i desetljeća. Primjerice, bilo je jasno da je avionski promet prošlih desetljeća neodrživ s obzirom na negativan učinak na promjenu klime. Mnoge europske zemlje već su se počele vraćati željezničkomu prometu i gotovo je sigurno da će se, s kolapsom brojnih aviokompanija, od kojih se dobar dio vjerojatno ne će oporaviti, ti postojeći trendovi jednostavno jako ubrzati. Slično možemo reći za digitalizaciju gotovo svih oblika ekonomije. I tu gledam s pozitivne strane jer sada, uz svijest o tome da novi sustav mora okoliš, klimu, zdravlje i dobrobit ljudi staviti na prvo mjesto, a ne bogaćenje pojedinaca ili kompanija, imamo jedinstvenu priliku. Sve bismo to ionako morali napraviti zbog okoliša i klime, no ova nam kriza daje i poticaj i pritisak. Neke će grane ekonomije sigurno barem u kratkom roku patiti, poput turizma, ali i tu je prilika riješiti se elemenata koji su zapravo bili veća šteta nego korist, primjerice brodova na kružnim putovanjima.
Zatvaranje nacionalnih granica radi javnozdravstvenih razloga utjecalo je na lance opskrbe i vidimo važnost samodostatnosti u proizvodnji posebice hrane. Pritom bi Hrvatska mogla biti u dobru položaju. Iako naravno nema ništa loše u međunarodnoj trgovini i ona će se sigurno nastaviti kad pandemija prođe, ovo je test snalažljivosti i prilagodljivosti za svaku zemlju. Važna je zadaća nacionalnih vlada, pa tako i hrvatske, održati zajedništvo i vjeru u bolju budućnost unatoč privremeno težim uvjetima života.
