Hrvatski Fokus
Hrvatska

Srpski lingvisti u novom zločinačkom udaru na hrvatski jezik i hrvatski narod

I akademik Krešimir Nemec, propagator dela srpskog pisca Ive Andrića, na tragu je velikosrpskoga nastavka negiranja hrvatskoga jezika

 

DEKLARACIJA O GRANICAMA SRPSKOGA JEZIKA – ŠUTNJA HRVATSKIH VLASTI: PLENKOVIĆA, MILANOVIĆA I OBULJEN

Iz godine u godinu srpski tzv. lingvisti na brutalan se način obračunavaju s hrvatskim jezikom – kojega ne priznaju samosvojnim već varijantom srpskoga jezika, uz prisvajanje hrvatske književnosti i hrvatskih književnika kao srpskih. Prošle su godine u udžbenicima gramatike srpskoga jezika za osme razrede osnovne škole ustvrdili da je hrvatski jezik zapravo srpski. Sve u maniri promicatelja velikosrpske jezične i okupatorske ideologije Vuka Stefanovića Karadžića ali i imperijalističke ideologije i političke prakse od Ilije Garašanina, Jovana Skerlića, Draže Mihailovića, Stevana Moljevića, Aleksandra Rankovića, Dobrice Ćosića do Slobodana Miloševića i Ratka Mladića. I današnjih zločinačkih vlastodržaca na čelu s predsjednikom Aleksandrom Vučićem.

Srpski imperijalistički lingvisti i ove su se godine pobrinuli za novo pljuvanje po našem jeziku. Ali ne samo po jeziku. Naime, u rodnom mjestu Vuka Stefanovića Karadžića Tršiću, 18. i 19. lipnja održali su Treću interkatedarsku srbističku konferenciju. Pišući o njoj, novinar Večernjea lista, Žarko Ivković („Opet provokacija: srpskim lingvistima hrvatski je varijanta srpskog jezika“ – srijeda 29. lipnja 2022., str. 3.) napominje impozantan sastav sudionika: sve srbističke katedre na svim filološkim, filozofskim, učiteljskim i pedagoškim  fakultetima u Srbiji i Crnoj Gori – uključujući predstavnike Instituta za srpski jezik SANU; predstavnike Instituta za književnost i umetnost u Beogradu; Odbora za standardizaciju  srpskog jezika; Društva za srpski jezik i književnost Srbije i Zavoda za unapređenje obrazovanja i vaspitanja u Beogradu. Gomila tog srpskog sveta jednoglasno je usvojila „Deklaraciju o granicama srpskoga jezika“. JEDNOGLASNO. I O GRANICAMA. JEDNOGLASNO.

A jednoglasno su usvojili da su Šokce i Hrvate sa Žumberka proglasili  Srbima; da je „Vukov srpski književni jezik i pravopis usvojen u svim tadašnjim državama i provincijama gdje je živio jezikom objedinjen narod srpski, dakle u Srbiji, Vojvodini, Hrvatskoj, Crnoj Gori i BiH – jedino kako ističu nije prihvaćen Vukov naziv jezika već se u SFRJ nazivao srpskohrvatskim ili hrvatskosrpskim. Raspadom Jugoslavije devedesetih godina pojavio se: kao hrvatski, bošnjački/bosanski, crnogorski i bunjevački jezik, premda se radi o istom zajedničkom lingvističkom jeziku – odnosno VUKOVU SRPSKOM JEZIKU?! Sve spomenute varijante imaju (prema ovim lingvističko – političkim zločincima), status političkog jezika a status lingvističkog ima jedino, a tko drugi nego SRPSKI JEZIK? Sukladno tom blasfemičnom stavu zaključuju da se njegove lingvističke granice podudaraju s granicama njegovih varijanti. Dakle Srbi svi i svuda – srpski jezik svuda – Vuk svuda! Srpski svet svuda.

Iz Ivkovićeva teksta saznajemo da će na novu velikosrpsku Deklaraciju reagirati, kako je napomenuo akademik Ranko Matasović, Odbor za normu hrvatskoga standardnog jezika HAZU-a, na čijem se čelu on nalazi. Na novu Deklaraciju srpskoga sveta nije reagirala ni hrvatska Vlada sa svojim predsjednikom Plenkovićem a ni predsjednik Republike Milanović. Koga to briga! Vlada nije reagirala ni kada je HAZU objavio dobar prilog/podnesak o tomu koje bi uvjete države iz okruženja trebale ispuniti prema Hrvatskoj za dobivanje potpore za ulazak u EU. (Nije pravo vrijeme?!) Vlada, ni njezina „ministarka“ za kulturu i medije, nije reagirala ni kada je akademik Krešimir Nemec (propagator dela srpskog pisca Ive Andrića) predložio prof. dr. Mašu Kolanović za članicu suradnicu HAZU-a koja je svojevremeno potpisala Deklaraciju o tzv. zajedničkom jeziku koja nosi Vukovu agendu i niječe hrvatski standardni književni jezik. (Nije andrićevac  tobože znao?!) No, to bi vjerojatno naškodilo bruxelleskom agitatoru Plenkoviću u očuvanju dobrih odnosa sa Srbijom i napose srpskom namjesniku bre Miloradu Pupovcu u vladajućoj jugosrpskoj koaliciji. Vlada na čelu s Plenkovićem nije reagirala ni na projekt Zakona o hrvatskom jeziku na čemu radi Matica hrvatska. Tako je to kada hrvatski narod i državu vodi osoba koja mari i brine se isključivo za svoje osobne interese a svoju budućnost vidi pod krovom anacionalnih ustanova. Do zadnjega Hrvata! Uz šačicu izroda i poslušnika u stranci i Vladi. No izgleda da vrag dolazi po svoje. Sve brže.

Mijo Ivurek

Povezane objave

Matija Posavec – karijerist naknadne pameti

HF

Predizborni blatomet bez pokrića

HF

U Sloveniji zločinac Tito i dalje na cijeni

HF

Kronologija jednog lutanja, iskrenog traženja i uvjetnog priznanja (1)

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više