U modernoj eri, strojevi i tvornice postali su važniji od zemlje, pa su se političke borbe usredotočile na kontrolu ovih vitalnih sredstava proizvodnje
Za početak, moramo staviti mnogo veći prioritet na razumijevanje načina na koji ljudski um funkcionira – posebice kako se naša vlastita mudrost i suosjećanje mogu kultivirati. Ako previše ulažemo u umjetnu inteligenciju, a premalo u razvoj ljudskog uma, vrlo sofisticirana umjetna inteligencija računala mogla bi poslužiti samo da osnaži prirodnu glupost ljudi i da njeguje naše najgore (ali i, možda, najmoćnije) impulse, među njima pohlepa i mržnja. Kako bismo izbjegli takav ishod, za svaki dolar i svaku minutu koju uložimo u poboljšanje AI, bilo bi mudro uložiti dolar i minutu u istraživanje i razvoj ljudske svijesti
Praktičnije i neposrednije, želimo li spriječiti koncentraciju svog bogatstva i moći u rukama male elite, moramo regulirati vlasništvo nad podacima. U antičko doba zemlja je bila najvažnija imovina, pa je politika bila borba za kontrolu zemlje. U modernoj eri, strojevi i tvornice postali su važniji od zemlje, pa su se političke borbe usredotočile na kontrolu ovih vitalnih sredstava proizvodnje. U XXI. stoljeću podaci će zasjeniti i zemljište i strojeve kao najvažnije dobro, pa će politika biti borba za kontrolu protoka podataka.Nažalost, nemamo puno iskustva u reguliranju vlasništva podataka, što je inherentno daleko teži zadatak od reguliranja zemljišta ili strojeva. Podaci su posvuda i nigdje u isto vrijeme, mogu se kretati brzinom svjetlosti, a možete ih stvoriti koliko god želite. Pripadaju li prikupljeni podaci o mojoj DNK, mom mozgu i životu meni, vladi, korporaciji ili ljudskom kolektivu?
Utrka za prikupljanjem podataka već je uključena, a trenutno je vode divovi poput Googlea i Facebooka te, u Kini, Baiduu i Tencentu. Do sada su mnoge od tih tvrtki djelovale kao “trgovci pažnjom” – privlače našu pažnju pružajući nam besplatne informacije, usluge i zabavu, a zatim preprodaju našu pažnju oglašivačima. Ipak, njihov pravi posao nije samo prodaja oglasa. Umjesto toga, privlačeći našu pažnju uspijevaju prikupiti ogromne količine podataka o nama, koji vrijede više od bilo kojeg prihoda od oglašavanja. Mi nismo njihovi kupci – mi smo njihov proizvod.
Običnim ljudima će biti vrlo teško odoljeti ovom procesu. Trenutno mnogi od nas rado odaju svoju najvrjedniju imovinu – naše osobne podatke – u zamjenu za besplatne usluge e-pošte i smiješne videozapise s mačkama. Ali ako kasnije obični ljudi odluče pokušati blokirati protok podataka, vjerojatno će imati problema s tim, pogotovo jer su se možda počeli oslanjati na mrežu kako bi im pomogli u donošenju odluka, pa čak i za njihovo zdravlje i fizičko preživljavanje.
Nacionalizacija podataka od strane vlada mogla bi ponuditi jedno rješenje; to bi sigurno obuzdalo moć velikih korporacija. Ali povijest sugerira da nam nije nužno bolje u rukama nadmoćnih vlada. Stoga je bolje da pozovemo naše znanstvenike, naše filozofe, naše odvjetnike, pa čak i naše pjesnike da skrenu pozornost na ovo veliko pitanje: Kako regulirate vlasništvo nad podacima?
Trenutno ljudi riskiraju da postanu slični pripitomljenim životinjama. Uzgajali smo poslušne krave koje proizvode ogromne količine mlijeka, ali su inače daleko inferiorne u odnosu na svoje divlje pretke. Manje su okretni, manje znatiželjni i manje snalažljivi. Sada stvaramo pitome ljude koji proizvode ogromne količine podataka i funkcioniraju kao učinkoviti čipovi u ogromnom mehanizmu obrade podataka, ali teško maksimiziraju svoj ljudski potencijal. Ako ne budemo oprezni, završit ćemo s smanjenim ljudima koji zloupotrebljavaju nadograđena računala kako bi napravili kaos na sebi i svijetu.
Ako smatrate da su ti izgledi alarmantni – ako vam se ne sviđa ideja života u digitalnoj diktaturi ili nekom slično degradiranom obliku društva – tada je najvažniji doprinos koji možete dati pronaći načine da spriječite koncentriranje previše podataka u premalo ruku, a također pronaći načine da distribuirana obrada podataka ostane učinkovitija od centralizirane obrade podataka. To ne će biti laki zadaci. Ali njihovo postizanje može biti najbolja zaštita demokracije.
(Svršetak)
