Hrvatski Fokus
Gospodarstvo

Vinarstvo u Hrvatskoj 1865. godine

Vina su valjala samo u Dalmaciji i Slavoniji

 

“Gospodarski list” iz Zagreba od 20. srpnja 1865. (br. 29., godina 13), a pod urednikovanjem Bogoslava Šuleka (1816. – 1895)., rodom Slovaka, od svih Iliraca najbliži austroslavizmu; zaslužan za popularizaciju prirodoslovlja i hrvatsko nazivlje (sjetimo se i hrvatskoga Slovaka Martina Bencura, alias Kukučina). Pod naslovom “Gospodin baron Babo o jugoslavenskom (?!, op., T.T.) vinarstvu”

piše Šulek: “Gosp. baron Babo strukovnjak u vinarstvu, pohodio je lani naše krajeve, pa se u svojh proljetnjošnjih predavanjih evo ovako izrazi o vinarstvu u Hrvatskoj, Istri i Dalmaciji.

Hrvatska – Izložba trojedne kraljevine bila je ponukom barunova puta.  

S jedne je strane čuo da će mnogo vina izloženo biti, a s druge se je nadao upoznati se sa mnogimi gospodari iz Hrvatske i Slavonije. I zbilja je našao oboje.

Neima po njegovu mnenju druge zemlje koja bi vinarstvu tako zgodno podnebje i zemlju, a i toliko vrstih groždja imala, kao što Hrvatska. Najbolja mu se vrsti groždja čine “starina” (našao sam kod F. Šatovića starinu  u Križevcima, Stražimiru i bijelu starinu u Vukotinoviću kao moslavac i Mosler, op., T.T.) i “kadarka” (danas u Slavoniji i Vojvodini gotovo izumrla smatra se mađarskim i rumunjskim vinom; neki smatraju da je autohtona, drugi dokazuju da je donesena sa Skadarskog jezera, op., T.T.).

Vinogradi su još neuredniji nego u Austriji, slabo se obradjuju; obično se reže loza jednostavno na kondier (lucanj) /mladica trsa vinove loze obrezana na put i više oka, op., T.T.), a i to nepravilno.

Zbog malenog broja težaka težaju se vinogradi ljeti veoma površno, te se većinom samo trava oko trsa iščupa, koja tu vrlo bujno raste. O kolac se ne vežu kao drugdje sve lozice, već samo loze pune težka groždja. U svakom vinogradu ima puno različitih felah (vrsta) groždja, pa buduć da se kod berbe ne luče vrsti groždja, već se sve meće u jedn sud, tim gubi vino bolju žicu, ne drži se dobro, te se lasno pokvari.  

Pivničarstvo (podrumarstvo) u Hrvatskoj je vrlo nedostatno; jer pivnice su obično samo male jame u klietih u vinogradu; ali i veći gospodski podrumi nisu uviek zgodni, jer su većinom vrh zemlje zidani, da odviše zrak do njih dopire, a i putevi su s veće strane zločesti(!)

Prema tome bijahu i vina kojih je B. kod hrvatske izložbe puno kušao cikla i zaudarahu po mišjaku (izmetina miša, op., T.T.)

Hrvati, reče gosp. B, tako su se privikli  takovu vinu, da njekoji članovi odbora za prosudjivanje vina podnipošto nisu priznati htjeli da je to vino nezdravo.

Baron Babo veli da je u Hrvatskoj malo vina našao, za koje bi bio mogao kazati da je posve čisto. Samo sladka vina dalmatinska i slavonska činjahu mu se bolja.

Po svem tom, zaključuje g. B.m trebat će jošte mnogo rada dok u Hrvatskoj vino dostigne onu vrlinu, što bi ju po blagom podneblju i zgodnoj zemlji imati moglo, te bi se izvozilo u druge zemlje.

Istra – U Istri se goji vino više po talijansku. Obronci Alpah osobito su prijazno zemljište vinu, jer se vinovoj lozi malo zemlje hoće, pa s toga radja među pukotinami u kršu, gdje se zemlja plodnica seže, vrlo dobro vino.

Trst je medja medju “njemačkim” (recimo sjevernim, jer Hrvatom zacielo nisu Niemci vinovu lozu donieli, op. ur.) i talijanskim vinogradarstvom. Po talijanskom načinu sadi se čokoče zajedno sa drugimi plodinami. Nu oko Trsta ne vije se loza po drveću, već uz prutove unakrst namještene i veže se u gobinje (guirlande). To nekako naliči Hooibrenkovu načinu. Po ljetu se ništa ne radi oko vinograda.

Ali ni žarko južno sunce ne može naknaditi, što ljudska ruka zapušta.

Bijela su vina u tom kraju veoma riedka, a rumeniak je osobito tamna. Istra bi izvrstno vino roditi mogla, da joj bude pivničarstvo (podrumarstvo, op., T.T.) bolje.

Po svoj Italiji se vino ne preša, već gazi (nogama!). Meće se na badanj ili košaru, da se može mošt ociediti, ostatak se gazi nogama, a od toga se dobiva vino za prostije ljude. Zato je u onih stranah vino većinom nezdravo. Po gostionah su na jestvenicih (jelovnicima, op., T.T.) većinom austrijska vina oglašena.

Dalmacija – prodoli među pećinama, gdje se zemlja nabire i teža, ugadjaju čovjeku napram goloj krši dalmatinskih gorah.  Zemljište dalmatinsko nije zgodno nego vinovoj lozi i maslini, a to i sade Dalmatinci od vjekovah, da se mudro goje dalmatinske loze, ne bude (ne bi bilo) Dalmaciji po Europi ravna vina. Ljudi za čudo pomno svoje vinograde težaju. Svako, pa i maljušno (maleno) trsje ograđeno ej od bure visokim suhozidom od kamena. U nekojih krajevih razredjeni su zidovi, da uhvate i obustave zemlju plodnicu, što ju vjetar nizbrdice kotrlja.

Razredjenje vinogradah je pravilno i pomno.

Svaki vinogradar ima svoj vlastiti loznik. (Rebschule) Obrezivanje i obradjivanje trsa je jednostavno, al prema okolnostim posve dobro; kolci se ne rabe, već se samo viseće loze vežu uz nizko kolje, jer u Dalmaciji imade malo šume, uza sve to su vonogradi vrlo pravilni i milovidni.

Nu nevaljalo baratanje sa vinom ne pušta, da tako pomnoj radnji i valjan plod bude. Pravih pivnicah (podruma) tude ni neima. Groždje se meće u mješine od jarčeve kože, gnječi se, pa se izlieva u badnje, gdje vino otvoreno, nečuvano ostaje, dok se ne potroši. “Koliko sto tisućah forinti propada  Dalmacija uslied tako hrdjava baratanja s najplemenitijim groždjem!”, vapi barun Babo. Ljudi ni ne daju da groždje dozre, samo da čim više dobiju vina, koje je namienjeno samo Dalmaciji, zato ga ni ne čuvaju, već ponajviše odmah izpiju; a kakvo je sad niti se može dulje od godinu danah držati.

Žaliti je to nevaljalo vinarstvo tim većma, jer bolest vinove loze  nije jošte snašla dalmatinsko groždje (na kraju jest, i to katastrofalno op., T.T.), pa bi s toga vino u trgovini mnogo vriediti moglo. Ciena je sada vinu od 3 – 4 for. na 7 – 14 forintih na vjedro poskočila, i to radi bolesti koaj je talijansko groždje uhvatila. Da ga vinari an mjestu gdje rodi, valjano pripraviti znadu, bio bi im dobitak znamenit.

Većinom radja po Dalmaciji rumenika, gdjegdje imade i vrlo sladka vina, nazvana “maraskino” ( to je alkohol od višnje čuveni zadarski, op., T.T.); no u njem ima  toliko sladora , da je žlicu vinsku malo ne posve izgubilo. (to nije vino, op., T.T.).

Ovaj sud glasovitog vinara javno izrečen o našem vinarstvu, ne će biti doista po ćudi našim vinarom; al neima dvojbe, da je u njem puno istine. Ako mi želimo drugamo prodavati naša vina, ponajprije nam se valja okaniti predsude, da će ljudi kupovati onakva vina kakva se nam dopadaju, jer smo im se priučili, pijuć ih svaki dan. Inostrani kupci piju vino samo za nasladu (desert), zato ne traže jakih nego ljubkih vinah (tu autor nema pravo, ukusi su različiti, od voćnoga okusa blagog kadaruna do jakih crnih vina i mirisavoga Babića, pa do vina koja mirišu na cvijeće, kavu, čokoladu, jareću mokraću, bademe, gljive op., T.T.). To se je i potvrdilo na najnovijoj izložbi stetinskoj (Sttetin, danas Szczecin).

Evo što javlja o tome dopisnik štajerske gospodarske sedmice (tjednika): “Štajerska vina dopala su se dakako u Stetinu, ali samo ona koja se odlikuju ljubkoćom i buketom; stara (kod nas glasovita) ljutmerska vina (Luttenberger) nisu išla Niemcem u tek, jer su prejaka, a nisu ljubka (ukusi raznih epoha se mijenjaju, a dijelom ih nameće i reklama i moda. Nažalost naš Maraskino je izašao iz mode, a piju se masovno razna štetna i neukusna pića op., T.T.); nasuprot su ime se dopala mlađa vina od god. 1862. i 1863., a sitna graševina (Kleinriessling) grofa Merana stekla je baš i veliku kolajnu.(medalju) Nego, valja znati, da se u vinogradih i pivnicah (podrumima) njegovim postupa sasvim umno. Odreći nam se je predsude, da je vino što starije to bolje; samo donikle raste vinu vriednost s dobom; kad se ova medja prestupi, pada mu vrsnoća sve to više, van ako se čuva u staklenkah, u kojih se ne može lasno promieniti.”

Autor navodi da se na njemačkim izložbama (Sttetin, Berlin, Frankfurt, Köln) pokazalo da Nijemci (tadašnji) traže ljupka i miomirisna vina. Autor tvrdi da kupca ne treba tražiti među krčmarima, već među veletrgovcima s kojima treba biti pošten u poslovanju ako ih se želi zadržati. Vina trebaju biti bistra i “pomlađena”, radi držanja u staklenkama.

Kuriozitet je da se na štetinskoj izložbi Klejnošekova pjenušica (pjenušac) bolje dopao Nijemcima od izvornog francuskoga šampanjca. Zaključak je autora ad ne treba skupe novce bacati na šampanjac, kada ga možemo jednako vrstnoga sami pripraviti.

Šulekova se nazivlja, ne samo znanstvena, i danas naširoko koriste. Primjerice, zahvaljujući Šuleku imamo riječi obujam (volumen), zračenje (radijacija), ozračje (atmosfera), kovine (metali), slitina (legura), toplomjer (termometar), tlakomjer (barometar), sredstvo (medij), dalekozor (teleskop), narječje (dijalekt), glazba (muzika), sustav (sistem), tvrtka (kompanija), zemljovid (karta)… Neke se njegove riječi nisu ukorijenile, no neke se ponovno uvode u pisanu riječ, poput riječi sitnozor za mikroskop koja je osmišljena po grčkom uzorku slično kao i dalekozor. Među tim riječima su i svjetlopis (fotografija), koji je koristio i sami Tin Ujevićstisljivost (kompresibilnost), spojitost (kontinuitet), raspružljivost (ekspanzivnost), suonitost (kohezija), prionitost (adhezija), bugačljivost (kapilarnost), vlasatice (kapilare), pružnost (elastičnost), rastegljivost (plastičnost), skrljivost (apsorpcija), ishlapnja (transpiracija), tvorivo (materijal), vatrenjača (vulkan), psoglavka (krokodil), jamast (konkavan), bokat (konveksan), prozračan (translucentan), itd. Bogoslav Šulek možda je najpoznatiji po svome prevođenju naziva kemijskih elemenata i drugih srodnih pojmova. U tom je segmentu u hrvatski uveo kisikvodik i ugljik, a izmislio je i razne druge nazive kao što su: solik (klor), jedik (fluor), smrdik (brom), litik (litij), lužik (kalij), sodik (natrij), svjetlik (fosfor), vapnik (kalcij), težik (barij), gorčik (magnezij), glinik (aluminij), šarik (iridij), kremik (silicij), borik (bor), vonjik (osmij), bjesik (kobalt), žestik (molibden), smeđik (mangan), sičan (arsen), raztok (antimon). Za tvari je, primjerice, pisao da po svojoj nakupitosti (agregaciji) mogu biti krutci (krutine), tiječi (tekućine) i uzdušine (plinovi).

Teo Trostmann

Povezani članci

Potičemo korištenje obnovljivih izvora energije

HF

VARAŽDIN – Pozitivni turistički rezultati u 2018.

HF

Hrvatska je uložila mnogo u vodoopskrbu

HF

EGE – Stručni časopis o energetici, gospodarstvu, ekologiji, etici

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...