Odgovornost je nestala s ovih prostora. Skrila se pod skute Plenkovićeva HDZ-a
Slučaj Klasične gimnazije i podizanje ocjena sina predsjednika države pokazuje nam sav jad i bijedu našeg školstva. Ocjenjivanje učenika svelo se na jeftinu kupoprodaju, ucjenjivanje i pritiske na učitelje i nastavnike. Kao što je javnosti poznato profesorica Sanja Musić Milanović naša prva dama poslala je pismo (mail) ravnateljici Klasične gimnazije, u kojem želi objašnjenje propusta u nastavi matematike, pri čemu su oštećeni učenici, znanjem i zaključnom ocjenom. U pismu napominje, da ne želi da se ocjene njenom sinu, podižu s četvorke na peticu.
Pismo je kod ravnateljice, očito, bilo drugačije protumačeno. Išlo se linijom manjeg otpora. Daj mu pet, samo da bude mir. Dakle, profesorica matematike je morala podići četvorku na peticu, bez ikakvog naknadnog ispitivanja učenika, nakon svih rokova. Prosvjetni inspektor kaže kako tu nema ništa sporno. Ocjena je prošla Razredno vijeće. Sve je ok! Kaj god! Apsolutno nema nikakvog opravdanja u tome da su se i drugim učenicima digle ocjene. Sve je to napravljeno pod pritiskom ravnateljice škole. Time su se htjeli kompenzirati propusti u nastavi matematike, za koje je najmanje kriva profesorica matematike. Išla je na stručni ispit, za što je imala slobodne dane. Nije imala stručnu zamjenu. Novo gradivo nije obrađeno. U tome je problem. Tko je to gradivo morao obraditi ???? Ne budimo formalni, već praktični. Da se to kojim slučajem meni dogodilo, ja bih to gradivo obradilo kad se vratim. “Stisnula” bih to u nekoliko sati svoje redovne nastave, ili bi učenike pozvala izvan nastave, u drugu smjenu ili u subotu. U nastavi bilo kojeg predmeta ne bi smjelo imati nikakvih praznina, posebice u onom dijelu koji dolazi na maturi. Gradivo je povezano. Iz jednog sadržaja proizlazi drugi. Nužno je potreban kontinuitet. Ne možeš ispitivati gradivo koje nije obrađeno. To se mora nadoknaditi. Isto tako ne možeš pisati ispit znanja (test) koji nije provjeren. Ne možeš dati zadatak koji se ne može riješiti. To su evidentni propusti predmetne nastavnice. Zbog toga, je se nije smjelo, niti moglo ucjenjivati. Te propuste nije trebala kompenzirati dizanjem četvorke na peticu. Nije morala i trebala tu popustiti, po cijenu bilo čega. Nekako sam predosjećala da će se nešto takvo dogoditi. Po meni za sve propuste, kao i za podizanje ocjena kriva je ravnateljica gimnazije. Inspektor nakon izvršenog nadzora u školi, kaže kako će sve proslijediti policiji(?). Po meni to nije rješenje. Što je poruka ovog cijelog slučaja ? Gdje je u svemu tome učenik, čije ocjene su u pitanju? Kako se on osjeća? Što on želi. Navodno nije htio odgovarati za višu ocjenu. Je li to iz ponosa ili shvaćanja da ne zna za peticu? Peticu nitko nije niti tražio.
Ovo nije jedini takav slučaj. To se događa svake godine, u mnogim školama, osnovnim i srednjim. Slučaj je jedinstven, jer se radi o sinu predsjednika države. Prva dama je+ prvenstveno majka. Kažu da to nije smjela napisati. Ne slažem se s tim. Svatko svjestan i savjestan bi trebao ukazivati na uočene propuste u nastavi i školi, bez ikakvih negativnih posljedica.
Ravnateljica Klasične gimnazije očito ne zna svoj posao. Osim toga, u ovom slučaju, je zaštićena. Netko moćan stoji iza nje. Ravnatelj (ica) škole za uvijek zaslužan za uspjehe, ali i kriv za propuste. Nestručna zamjena za odsutnog nastavnika nije rijetkost. Nastava tu trpi i učenici su zakinuti, kako za znanje, tako i za više ocjene. Ne mogu si svi priuštiti privatne instrukcije. No, za sve postoji i vrijeme, u kojem se to može riješiti. To gospođa Musić Milanović dobro zna. Da je htjela intervenciju u ocjene, napisala bi to svoje pismo ranije. Htjela je obrazloženje za propuste u nastavi matematike. Na to joj se trebalo i odgovoriti.
Ne vjerujem da to više našu prvu damu ne zanima, nakon što je četvorka postala petica u svjedodžbi njenog sina. Četvorke podignute na petice nisu umanjile ili ukinule propuste u nastavi, već su pokazale sav jad i bijedu našeg školstva, u kojem se autoritet važnog i bitnog činitelja u nastavi, nastavnika (učitelja i profesora) stalno umanjuje i ruši. Mnogi ravnatelji škole podilaze učenicima i roditeljima, na uštrb nastavnika. Ocjene se dogovaraju po kafićima, roštiljima, restoranu…
Prije nekoliko godina jedan je ravnatelj vršio pritisak na jednu kolegicu zbog ocjena. Nije popustila i ravnatelj joj je namjestio inspekciju, koja je profesorici dala najbolje moguće ocjene. Dakle, ne mora se popustiti, ukoliko dobro radiš i siguran si u svoje postupke. Neki idu linijom manjeg otpora, daju visoke ocjene iza kojih nema znanja. Varamo sebe i sve oko sebe. Dokle tako? Sve dok se konačno ne kaže: “Popu pop, a bobu bob.” Tko će to reći, kome i kada ? Očito, nitko, nikada, nikome. Živimo u lažima, opsjenama, Potemkinovim selima. Svatko radi što mu se prohtije, kada mu se prohtije i gdje mu se prohtije. Zaobilazi se zakon, ne poštuju se pravila, nema načela, principa, poštenja, ni pravde. Laže se i krade, gdje god se što stigne. Kokošari se, lovi u mutnome, na svim razinama, posebice, ako iza tebe stoji državotvorna stranka. Oni dolje ugledaju se u one gore. Zbog toga je čudo kada iz vlade odlazi ministar, kojeg ne goni DORH, koji nema putra na glavi i za kojim žali narod, jer je dobro radio svoj posao, bio normalan, vjerodostojan , stručan i respektabilan. Taj i takv ministar je sve svoje ocjene tijekom školovanja zaradio učenjem, radom i zalaganjem. U isto vrijeme, jedan drugi bivši ministar je uhapšen, zbog niza inkriminacija, kojima je stjecao svoje materijalno bogatstvo, koristeći sredstva EU fondova. On to sigurno nije radio odjednom i na prečac. Naučio je on na to i takvo ponašanje. Da nije u pitanju novac EU-a, to bi prošlo ispod radara, kao i mnogo toga i takvog,a u mnogo njih, koji niti ne znaju što sve imaju.
Djecu bi od najranije dobi trebalo učiti, da se ništa ne dobiva badava, već za sve se treba potruditi, ponekad i namučiti. Pri tomu je osobni primjer najbolji i najdjelotvorniji čimbenik u ostvarivanju cilja. Ne može roditelj koji za svoje dijete traži u školi ono što dijete ne zaslužuje, biti dobar roditelj. Nije dobar roditelj niti onaj koji šuti, miri se s nepravdom, misleći kako time štiti svoje dijete. Za sve to bi trebalo imati argumente, istinu, a ne neprovjerene činjenice i nagađanja. Bilo bi dobro ne miješati se u ono što ne razumiješ. Bilo bi dobro biti obična mama i kad si prva dama i kad imaš neku drugu visoku funkciju u društvu i vlasti. Bilo bi dobro kad svoje grijehe i propuste ne bismo delegirali na sebi podređene. Odgovornost je nestala s ovih prostora. Skrila se pod skute HDZ-a. To pokazuje krađa milijuna iz državne blagajne, kao i krađa željeza na karlovačkoj cesti. To pokazuje dizanje četvorki na petice, bilo kome, te i predsjednikovu sinu, koji je vrhunski sportaš.
