Schelling je radio u Poljskoj s Paderewskim, koji je na kraju rata bio poljski predsjednik vlade
Tijekom godina ja sam “ubrao” cijeli niz mjesta povezanih sa klasičnom glazbom, te ih posjetio (ili želio posjetiti). Jedan komadić moje zbirke čini nokturno “Ragusa” američkoga skladatelja Ernesta Schellinga koji je preminuo 8. prosinca 1939. U svome stvaralačkome zenitu Schelling je bio renomirani pijanist, skladatelj i dirigent.
Rođen je u New Jerseyu 1876. od engleske majke i oca Švicarca, debitirao kao četverogodišnjak na Glazbenoj akademiji u Philadelhiji. Studirao je u Europi kod niza sjajnih glazbenika; ističemo čuvenoga Poljaka Ignacyja Jana Paderewskoga, s kojim se brzo sprijateljio. Prijateljstvo je bilo odlučan činitelj da se Schelling prijavi u američku vojsku za vrijeme Prvoga svjetskoga rata. Schelling je radio u Poljskoj s Paderewskim, koji je na kraju rata bio poljski predsjednik vlade.
Ragusa je starije ime grada Dubrovnika u Dalmaciji, u današnjoj Hrvatskoj (ovdje autor navodi povijesne činjenice koje su svakom Hrvatu poznate, pa ih preskačem, op., T.T.). Schelling se nadahnuo pokrajinom dalmatinskom krstareći uz obalu; Koger nije uspio utvrditi naddnevak (datum) krstarenja. Kako je Schelling objasnio u pismu iz 1928, on je bio „duboko impresioniran sa melankoličnom ljepotom jadranskoga primorja.“ Paderewski mi je učinio čast zamolivši me da za njega skladam kratku Barcarollu (Barcarolla je tradicionalna pjesma venecijanskih gondolijera, skladbe na tu temu su brojne, spomenimo Chopina i Offenbacha, op., T.T.) koju bi Paderewski uvrstio u svoj program, tako sam skladao svoj Nocturno.” Kada je komad skladan 1926. godine Schelling ga je posvetio svome velikom učitelju Paderewskome. Prva stranica objavljenoga rada slijedi poemu nepoznatoga autora, za kojega Koger smatra da je sam Schelling u nekom starinskom obliku: “Kapelice dalmatinske obale skrivene u kršu, šaljite srebrenasti poziv na večernjicu, Ragusa neodoljiva šarma i slavne prošlosti, njena svjetla koja se trepereći pale jedno po jedno, ogledalo Venecije lebdi na safirnu moru”. Ragusa je postala omiljena skladba Paderewskome i izvodio ju je 78 puta.
Snimio ju je za Victor Records tri godine kasnije, i tu verziju možete čuti na youtubeu https://www.youtube.com/watch?v=3pqWelrMsSM.
U svojim bilješkama uz izbor Schellingovih djela iz 1996. za Albany Records, pijanistica Mary Louise Boehm napisala je o zastrašujućem raspoloženju djela, postupnom pojavljivanju iskričavih ritmova, njegovih promjenjivih boja i dramatične dinamike u rasponu od najmekšega pianissima do punozvučnoga fortissima. Ovdje Schelling stvara gotovo tonsku orkestralnu pjesmu sa zvukom zvona, najprije u daljini, a zatim sa vrhuncem u dubokim tonovima bourdona (višeglasja u troglasnom slogu)
Glazba jenjava na tihom sanjivom glissandu, naizmjenično na crnim i bijelim tipkama.
Ne mogu ne ponoviti Boehmov pridjev: Schellingova je kompozicija doslovno proganjajuća i čudi me što nije poznatija. Imao sam sreću da sam plovio uzduž i poprijeko dalmatinske obale, a turobna ljepota njezinog surovog vapnenačkoga profila u sumrak (doba večernje molitve, večernjice) nadilazi moju sposobnost vjerodostojnog opisivanja rječima. Ali Schelling je to uspio uhvatiti u glazbi.” (Grove Koger)
