Odvjetnički troškovi i naknada za izgubljenu dobit koju moramo platiti MOL-u ukupno će nas stajati više od 300 milijuna dolara. Ili, ako ćemo biti pošteni, toliko će nas zapravo stajati dolazak Andreja Plenkovića na vlast
Mol nanosi bol, Karamarko u pravu, Sanader u krivu, Plenković u neznanju… Odvjetnički troškovi i naknada za izgubljenu dobit koju moramo platiti MOL-u ukupno će nas stajati više od 300 milijuna dolara. Ili, ako ćemo biti pošteni, toliko će nas zapravo stajati dolazak Andreja Plenkovića na vlast.
Istoga dana kad je hrvatska Vlada ostala bez ministra financija, ostala je i bez 200 milijuna eura. Naime, iz Washingtona je stigla vijest da je Hrvatska izgubila arbitražu protiv MOL-a na sudu u Washingtonu. To je druga arbitraža koju je Hrvatska izgubila protiv MOL-a. Prije nekoliko godina izgubili smo arbitražu na sudu u Ženevi. Odvjetnički troškovi i naknada za izgubljenu dobit koju moramo platiti MOL-u ukupno će nas stajati više od 300 milijuna dolara. Tada je Karamarko postao crna ovca, a Plenković bijeli labud
Ili, ako ćemo biti pošteni, toliko će nas zapravo stajati dolazak Andreja Plenkovića na vlast. Jer njega na vlasti ne bi bilo, da zbog te arbitraže Most nije srušio Tomislava Karamarka. Jer je Karamarko tvrdio da bi arbitražu mogli izgubiti – a Mostovci da bi je mogli dobiti. I tada je za HDZ Karamarko postao crna ovca, a Andrej Plenković bijeli labud. Stranka, eto, nije postala talac bilo kojeg člana, ali je Hrvatska postala talac MOL-a. I to evo u vrijeme kada investicijska banka JP Morgana predviđa da bi cijena barela nafte mogla doći do 380 dolara za barel.
To je više od tri puta više nego što je trenutna cijena, koja je već ionako prevelika. Pa umjesto da MOL ovih dana poveća proizvodnju derivata u riječkoj rafineriji, iz nekog razloga u njoj smanjuje proizvodnju. Riječka rafinerija je, naime, nekad imala kapacitet prerade od 4,5 milijuna tona, a sada je to palo na oko 2,8 milijuna tona. Situacija je, zapravo, toliko izvanredna da u Njemačkoj počinju razmišljati o potpunom otklonu od politike Amerike i zapadnih saveznika prema Rusiji. Jer prelazak na LNG plin Njemačku bi stajao oko bilijun eura. To je tisuću milijardi eura. A rat na istočnoj fronti ionako već sad uzima danak u njemačkom gospodarstvu.
Prosječan Nijemac izabrao bi isto što i prosječan Hrvat
Prvi puta od drugog svjetskog rata, među najvrjednijim tvrtkama na svjetskim burzama više nema niti jedne njemačke. Bayer, BASF ili Mercedes nisu ni među prvih sto. Zbog inflacije i pada eura prvi put bilježe i vanjskotrgovinski deficit. Pa je bivši šef njemačkog SDP-a i ministar financija u Schröderovoj vladi, Oscar Lafontaine, ovih dana iznio šokantnu zamisao – predlaže da se čim prije otvori plinovod s Rusijom, Sjeverni tok 2. U njega je uloženo oko 10 milijardi eura, a sad je hrpa željeza na dnu mora.
Njemački kancelar Scholz još nije odgovorio na ovaj apel, ali nema sumnje da će takvih prijedloga biti sve više. U izboru između pada standarda i svađe s Washingtonom, nije teško zamisliti što bi prosječan Nijemac radije odabrao. Isto što i prosječan Hrvat.
