Dr. Ivo Guberina je uistinu bio najčišći prijatelj istine, pravi ljubavnik istine
Naklada Gornji Dragi iz Zagreba priprema se ponovno objaviti kapitalno djelo hrvatskog historika Don Ive Guberine: “Državna politika hrvatskih vladara”, pa smatra potrebitim javno govoriti o njemu i njegovom radu.
FUNDAMENTALNE TEME POLITIKE HRVATSKIH KRALJEVA
Historički testament jednoga mučenika
Dušan Žanko, “Svjedoci”, Zagreb, Školske novine – Pergamena, 1998. – str. 235
U zadnji čas, tek nekoliko tjedana pred povlačenjem iz Hrvatske, još uvijek prepun idealizma i vjere, nasmijan i radostan, dragi prijatelj Don Ivo, donese mi iz tiskare prvi otisak drugoga dijela njegova životnoga djela. Prvi je dio bio izašao godinu prije i u ozbiljnim znanstvenim krugovima bio primljen kao oslobođenje, jer ono, što nisu mogli reći katedratici, vezani s tisuću obzira na desno i na lijevo, to je rekao Guberina rijetkom otvorenošću i sigurnošću nevina djeteta. Tolika je bila njegova čistoća i intelektualno poštenje, da se snebivao od čuda, kako to, da istina, gola, sušta istina, sama istina kao takva, istina u njenoj metafizičkoj prirodi, toliko uzrujava ljude.
Dr. Ivo Guberina je uistinu bio najčišći prijatelj istine, pravi ljubavnik istine. U tome je tajna njegova viteštva, jer ljubavnici istine nose u sebi plamen, koji izgara i njih i njihovu okolinu. Strašna je istina u svojoj golotinji. Ništa više ne zbunjuje ljude, moglo bi se reći: ništa ih više ne vrijeđa, jer ih lišava komotnih klišeja misli i prisiljava uvijek iznova na napore novih preispitivanja. Osim toga, samo istina je u stanju, da u maglu unese svjetlo, a ljudi uvijek vole, da je malo zamagleno, jer se lakše kreću u vlastitim nejasnoćama i prikrivenim tendencijama.
– Dr. Ivo Guberina: Državna politika hrvatskih vladara. II dio. (Od Krešimira III. do Zvonimira), Nakladna Knjižara Velebit, Zagreb 1945.
Pravi skandal nastaje, kada istina prasne u katedru znanosti, koju je naše doba uzdiglo na božanski pijedestal neprevarljivosti i iz njena tkiva satkalo sve pokrivače za sve golotinje i zastirače za sva duševna siromaštva.
Samo nas oslobodite takvih revolucija, uzdiše potajno dobro smješteni intelektualni soj; pa zar ne vidite, da je bolje ovako mirno preživati ustaljene stare spoznaje, nego sve isprevrtati i uvijek tražiti nove. Osim toga, tu su autoriteti, ustanove, već podijeljene dekoracije, uspostavljene veličine, gospoda profesori, akademici, specijalisti zadnjih detalja; tu je socijalni poredak; školski sustavi i školsko gradivo je stabilno i ne dopušta, da se sve stubokom mijenja i prevrće zato, jer je netko došao sa svojom istinom.
