Hrvatski Fokus
Povijest

Vina u dubrovačkoj oblasti 1925. godine

Uz bolji postupak naša bi vina bila među najboljima u Europi

 

Članak “Vina u dubrovačkoj oblasti” objavio je Marko Marčić u Dubrovačkom listu od 17. listopada 1925., br. 41. Autor navodi da je prije filoksere u dubrovačkoj oblasti bilo 13.997 hektara vinograda.

Sada (1925.?) su vinogradi svedeni na 8.220 hektara, ali ipak uz tendenciju porasta. Vina se proizvodilo do 350.000 hl, danas znatno manje. Evo i tablice.

U “srezu” dubrovačkom korčulanskom makarskom metkovskom ukupno

  1.        27.695 hl   92.400              12.000           25.158       157.253
  2.       66.494      108.000             13.685             35.208      223.387
  3.       35.012      117.600               8.196             23.919      184.227

Od proizvodnje vina tek 1/6 otpada na bijela vina. S obzirom na brojnost sorti i različitost položaja vinograda teško je naći opće karakteristike vina, ali je lako naći mane u postupku dobivanja vina.

Uz bolji postupak naša bi vina bila među najboljima u Europi. Autor nalazi manu u skladištenju vina, preranom branju grožđa, slabom sortiranju, prekidanju alkoholnog vrenja mošta, lošim konobama i bačvama.

Unatoč lošem postupku južno sunce i strmi obronci nad morem i mršava kamenita i pjeskovita tla čine vina jakim, ugodnim i bogata okusa. Autor izdvaja dingač (kod Trstenika) na JZ obroncima brda Čučina (615 m). Dingač je obični plavac na aluvijalnom, vapnenastom tlu sa jakim postotkom detrita vapnenca (zrnasti pijesak i šljunak u kojem ima gline i kvarca op., T.T.).

Vegetacija loze je dosta slaba, pak i proizvodnja po hektaru. 818 – 25 hl). Dingač je “vrlo alkoholičan”, do 16 % već u jematvi! Vrlo je tamne boje, obiluje ekstrativnim tvarima i treslovinom koji ga čini oporim i trpkim, ali brzo iščezava. Oskudijeva vinskom kiselinom. Ljupkom okusu dingača aličnom vinu egejskih otoka su srodni okolni Bilopolje kod Orebića, Postup, Borje, Podobuče, Trstenik i Žuljana.

Budući su vinogradi Orebića slični onima kod Bordeauxa, godine 1906. je Marko Marčić na nagovor prof. Portele zasadio oveći vinograd s vrstama loze Cabernet Franc i Cabernet Sauvignon kod pokojnog kapetana Lovra Kosovića. Uspjeh je bio savršen, na 70 % plavca bio je dovoljno nadodati 30 % caberneta i dobio se pravi tip vina “Bordeauxa” sa onom markantnom aromom, ali su francuske loze slabo rađale, te se nije isplaćivalo držati ih. I na Korčuli ima sličnih lokacija Dingaču za plavac, kao Grščica, Potirna i dr.

Makarsko primorje rađa izvrsnim dingaču srodnim vinima Tučepa, Drašnica i Lapčana kraj Gra(d)ca. Vrste plavac, plavka i crni okatac daju osnovu tom vinu. Ova se vina ne bi smjela trošiti odmah prve godine, jer ukus postaje harmoničniji s vremenom. Bunjina kraj Vrgorca rađa izvrsnim vinom, koje kada se dobro priredi nalikuje talijanskom vinu iz Valle della Chiani (Chianti), ali je proizvodnja vrlo malena. U drugu skupinu spadaju vina samotoci (opoli), prema prilikama svjetliji ili tamniji.

Vela Luka i Blato na Korčuli su prije filoksere davali 80.000 hl takvoga vina godišnje, Smokvica, Čara i Račišće od 18.000 do 20.000 hl, polje Janjinsko i Popove Luke sa Motoružnicama, zatim cijeli Rat (općina Kuna bez Borja i Podobučja) i dvije Vrućice (Gornja i Donja, op., T.T.) sa ukupno 50.000 – 60.000 hl proizvodnje. Ovdje po autoru spadaju i rusa (crvena) vina sa otoka Mljeta i iz okolice Stona (ili misli na rose?).

Dubrovačko primorje, otoci i Župa produciraju malo vina koje nije dovoljno ni za vlastite potrebe domaćih. Slano i Majkovo (u Primorju) proizvode malo vina, osim pojedinaca koji rade vina nalik najboljim tamnim opolima Korčule ili Postupa. Ova su vina rubin crvena, sa 12 do 14 % alkohola. Vrlo je velika razlika u nijansi okusa tih vina, čak i onih koja su položajem vrlo blizu. Treću skupinu čine vina iz Neretvanske doline koja potječu od plavca, plavke, blatine i kadaruna.

(kadarun je bio vrlo čest prije 100 godina u južnoj Dalmaciji, danas se očuvao u Konavlima). Slab postotak alkohola, velika rodnost i otpornost su bili razlog njegove rasprostranjenosti; danas ga ponovo otkrivaju radi voćnog bukea (bouquet). Ravna, vodenasta tla rađaju svjetlija vina sa manjim postotkom alkohola (8 – 11 %).

Vino iz Komina (Neretva) je bolje vrste koje se približava korčulanskom opolu po slatkoći, ali sa manje alkohola.

Vina iz Konavoskoga polja su četvrta skupina; tu prevladava Kadarun (1925.). “Ovo je polje pravo čudovište za vinogradara, ne znam da li se igdje na svijetu goji loza u takvim prilikama. Vinogradi su podložni poplavi (melioracija izvedena tek iza II. svjetskoga rata, kao i na Neretvi) koja može trajati i preko osam mjeseci, i to takova poplava da loza ostane nekoliko metara pod vodom. Ima slučajeva kada Konavosko polje tako kasno presuši, da od rezanja loze pa do jematve proteku samo tri i pol mjeseca.” Konavoska vina nastaju iz nepotpuna i nepravilnog vrenja. Još im nedostaje i vinska kiselina. Autor hvali konavoski claret, osobito što se tiče boje, bistrine i izdržljivosti.

Marko Marčić ( ? – 1926.)  poljoprivredni referent dubrovačke oblasti. Osobito radio na maslinarstvu. Nije mi poznato kako je kao lojalan građanin primio svoj premještaj na Cetinje 1924., u lijepi planinski krš gdje nema maslina i vinograda ni sa dalekozorom na vidiku. Doduše vraćaju ga već u studenom 1924. natrag. Protiv crva na maslini preporučao arsen i melasu, za manje štete francuski “izum” sapuna od buhača. Zalagao se za uvođenje feioje (Acca selowiana) u naše krajeve. Ne znam koji rod mu je Lucijan Marčić, Dubrovčanin rapskih korijena, gimnazijski profesor i vrstan prirodoslovac. Čudi me da nema spomena posebne sorte bijelog vina nekoć popularne u Orašcu, Primorje.

Teo Trostmann

Povezani članci

Dubrovnik prema Ivanu Raosu

HF

S goričke fronte

HF

Tony Jones protiv Hrvata

HF

Dalmatinci ranoga baroka u drami “Ljubovnici”

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...