Hrvatski Fokus
Povijest

Razvoj nogometnog i lahkoatletskog športa u Zagrebu

Hrvatska nogometna reprezentacija 1907. u Pragu

 

IZ MOJIH ŠPORTSKIH USPOMENA (3)

Razvoj nogometnog i lahkoatletskog športa u Zagrebu (M. Rieger, “Zagrebački športski list”, 1927. – broj 2)

Prva reprezentacija u Pragu 1907. – Nova sezona 1907. počela je opet u oštrom trainingu. Klubovi “Pnisk”, “Hašk” i “Academija” igrali su i trenirali medjusobno. Kapetan Todl, radio je mnogo, da se dodje, do koje utakmice i sa braćom Česima. I napokon uspjelo mu je, da je praška “Slavija” pozvala za dne 23. i 26. lipnja hrvatsku reprezentaciju u Prag, bio je to treći susret hrvatske momčadi izvan Hrvatske, a ako uzmemo i utakmicu “Pniska” na Rijeci (jer je onda Rijeka bila “Ungareza”) bio je to četvrti nastup naših nogometaša izvan Zagreba. “Slavija” je onda slovila kao najbolja momčad na svijetu, prvak Češke, pa je jasno, kad je već došlo do utanačenja. da si je vodstvo klubova “Pniska” i “Haška” razbijalo glavu “s kim buš išel v Prag”.

I bilo zaključeno, da Hašk dade 9 igrača, a Pnisk samo 8, jer su isti biti tada u formi. Točno se sada ne sjećam svih igrača, ali znam, da je medju njima bio Vertesy, Schreiber, Todl, Filipić, Siebenschein, Ugrinić, Levak i Berger od Pniska, a od Haška Besednik, Lipovčak, Kunc, Erbežnik, čini se i Wirth, dok su ostali izvan memorije. — Putnim maršalom bio je Rieger, koji je slabe financijalne klubske prilike obih klubova morao za Prag dovesti u kolotečinu.

U Prag se stiglo 21. lipnja 1907. Onih dana obdržavale su se velike sokolske svečanosti “Sveslavenskog sokolskog sleta” — ali mi mali, jer su i naši hrvatski sokoli sudjelovali, bili smo ponosni, jer dijeljak svečanog izgleda “Zlatne Prahe” bio je i nama namijenjen, bilo je sve okićeno i hrvatskim barjacima.

Braća Česi u zajednici sa našim dragim studentima vodili nas čitavim divnim Pragom, pa je u toj ljubežljivosti pokazalo nama specijalnu naklonost društvo “Spolek Čeških Žen”, sa nastavnicom Brumrovom. Bili su nas puni svi muzeji, sve znamenitosti, vijećnica, kraljevski dvor Hradčani, sletište, Žofinov otok na Vltavi, gdje smo prisustvovali i jednom svečanom banketu u počast hrvatskih sokolova.

Tajnik “Sportovnog kluba Slavije” pokazao nam je u Myslikovoj ulici 6 lijepo uredjene prostorije njihova kluba i pokazivao nam — kao da nas pozna —i njihove zabavne lokale i pivare, pa smo tako stigli i u “Zlatu husu” (Zlatnu gusku), jer to je njihov “štamlokal”.

Bože moj, kad se sjetim, da smo tamo za 2 krajcara pili “sklenku” piva, za 1 krajcar par “krenovki” sa kruhom, dok je čitav objed koštao 6 krajcara sa pivom, — onda mi se čini, da smo tada živili u pričama i bajkama, u kojima samo živu djeca.

Nikad — nikad više!

Možda sam se malo previše raspisao o okolnostima i sitnicama našeg boravka u današnjoj prijestolnici republike Čehoslovačke, ali baš za to, što je to bio neki “prvi reprezentativni match” nije od zgorega, da se spomenu i ove sitnice karakteristike radi — bilo je to skoro prije 20 godina.

Spremali smo se za utakmicu, jer smo se svlačili u hotelu.

Sve u novim dresovima, sa hrvatskim grbom na prsima, nove hlačice, potkoljenice, dapače neki i nove kopačke, kao da će kopačka sama zaigrati.

Ulomak iz knjige – dr. sc. Tomislav Dragun – Hrvoje Mirković: HRVATSKA ENCIKLOPEDIJA, Knjiga 91: AŠK “CROATIA” – 1. Knjiga Pobjeda nad državnim prvakom

Tomislav Dragun

Povezani članci

Nepravedno zaboravljeni Dragutin Parčić

hrvatski-fokus

Prelazak četnika u partizane

HF

Putovanje Franje Horvata Kiša po Istri

HF

Svehrvatski grob – Groblje mira

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...