Pored rodilišta i zasjeda smrtni
Navalilo na nas nevrime i vrime
zasjede podlaca, vjerolomstvo vođa
Domovino majko, potiru ti ime.
Neće proći! dok nas krilo tvoje rađa!
***
Jučer dan živih, danas Dan mrtvih
zbunjuje vrijeme dok mutno teče
pored rodilišta i zasjeda smrtnih,
i dan kad se budi i kad pada večer.
***
Što praznije srdce, želudac puniji
što savjesti manje, zločina sve više,
što ljubavi manje dani sve tmurniji
što manje nade, beznađa sve više.
***
Praznovi očajnički svoje kese pune
(od nečega moraju biti siti!)
Nije ih briga tko plaća račune
ne računaju da će ih sami naplatiti.
***
Zajapurila se naša crvena rugoba
loncima praznim po prošlosti mlati
metanišući pored PRAZNOG groba
smrt da im “besmrtnoga” vrati.
***
Športaši njima ne znače ništa
jer križaju se i zastavom mašu
jer mladost daju za Lijepu našu
i jer su plamen njezina Ognjišta.
***
Koliko, o Bože tih nametnika ima
hoće li pljačke doteći svima,
poštena ruka hoće li moći
žuljeva i krvi za sve nametnike smoći?
***
Vračevi vračaju spas od epidemije
u serumu od fetusa i nevine krvi,
s njima se slažu i ponizne Akademije,
I s njima uglas vječno gladni crvi.
***
Usisani u trbuh maćehe Europe
ko šarani u mreži se koprcamo
nema ti šarane, u Europi klope,
prekasno oba u mreži šmrcamo.
***
Koliko se na Rimca zavidnički riga
te ovo, te ono, sve im oči bode,
nadam se da Rimca nije puno briga
što psi se deru, a karavana ode…
***
Tjera on po svome, nije ga briga
nije briga što narod pati,
nije briga što ga narod mrzi.
Dokle će tjerati, nije teško znati.
