Hrvatski Fokus
Religija

Desetogodišnjica biskupovanja biskupa Josipa Marije Carevića

Brinuo se za odgoj svećeničkoga podmlatka, dobio je 34 nova svećenika, od kojih je 24 odgojio

 

U broju 42. od 18. 10. 1939. dubrovačka “Narodna svijest” prenosi pisanje “Lista Dubrovačke Biskupije” o jubileju dubrovačkoga biskupa Josipa Marije Carevića, tj. desetgodišnjici njegova biskupovanja u Gradu pod križem na Srđu. Već se kao srednjoškolac isticao intelektualnim mogućnostima, u Splitu se istaknuo karitativnim radom i samozatajnošću. Biskup nije želio nikakvih svečanosti i proslava uslijed teških ratnih prilika u Europi. U lošim ekonomskim prilikama 1929. biskup dr Josip M. Carević preuzima biskupiju sa 11 župa bez župnika i dosta starih svećenika, u bogosloviji bez domaćih svećenika, a Sjemenište svedeno na 7 – 8 učenika po razredu. “Na Mljetu zavedeni otpadnici neprestano ruju, na Orebiću se javlja pravoslavni prozelitizam i prijeti razdiranjem stada, slično i u Stonu. Po raznim krajevima biskupije uslijed ekonomske krize se širi komunizam. U državi vlada autoritativni režim, a svećenstvo i narod u borbi je sa režimlijama. Uslijed ekonomske krize… i crkve i svećenstvo proživljavaju kritične materijalne prilike.”

Nakon pregleda biskupije organizira biskup Carević već 1930. pastoralno socijalni tečaj “Uzajamnosti” svećenstva u Dubrovniku.  Obdržava pastoralne Dekanatske konferencije; izdaje “Pravila svećeničkih konferencija u dubrovačkoj biskupiji”. Za jačanje svećeničkoga duha osnovao je Marijinu kongregaciju svećenika i obnovio Društvo svećenika klanjalaca. Brinuo se za odgoj svećeničkoga podmlatka, dobio je 34 nova svećenika, od kojih je 24 odgojio; sada (1939.) biskupija ima 19 bogoslova i 43 učenika sjemeništaraca. Higijenski je uredio školske i radne prostorije (velika je smrtnost bila tih mladih ljudi, izgleda da ih je čak 9 (?) umrlo! op., T.T.), te osigurao ljetni odmor sjemeništaraca u Vrbici kraj Zatona.

Godine 1931. organizira sv Misije i dekanatski euharistijski kongres u Pridvorju, 1932. u Korčuli, 1933. u Stonu, 1934. u Orebiću, te tek 1937. veličanstveni Euharistijski kongres u Dubrovniku, na kojem su sudjelovali 4 biskupa, 2 opata i vjernici iz svih hrvatskih krajeva. Da dodatno podigne duhovnost naroda dao je ocu dominikancu Hijacintu Beliću (Žrnovo 1885.- 1968.), djelovao na Bolu na Braču, u Dubrovniku, Šibeniku. Istaknuti muzikolog, organizirao tamburaške i druge zborove) organizirati sv. misije za gradsku župu.

Vrijedi spomenuti biskupovo govorništvo, održavanje kulta euharistije, klanjanja, slavljenja Papinog dana gdje se istakao otac isusovac Vinko Michieli (iz Supetra na Braču, 1865.-1936.) i podržavanje Katoličke akcije.

Obnovio je Bratovštinu Presvetog Sakramenta i uveo opći pravilnik za bratovštine. Uredio je Katedralu, uveo nove orgulje, podigao 1935. križ na Srđu! Podigao je lijepe nove crkve u Mrcinama (danas Dubrava), Babinom polju, Goveđarima (Mljet) Žrnovu (Prvo Selo), te na Čari (Korčula).

Proširila se župna crkva na Grudi (Konavle), digli zvonici u Mlinima (Župa), Smokvici (Korčula), popravljene crkve u Stonu i Ponikvama, te sv. Andrije na dubrovačkim Pilama. Obnavlja niz starih gradskih crkvi i samostana, na Josipovac u Župi (Mandaljena) dovodi časne sestre Maloga Isusa iz Sarajeva.

Redovnice Kćeri Božje ljubavi dolaze u lapadski Salvator (koji je upravo određen za rušenje, 2022.), što je djelo sarajevskoga nadbiskupa Šarića. Na Korčuli Vela Luka i Blato napokon dobivaju vlastiti župni dvor, kao i primorsko selo Majkovi.

Biskup je pomagao katolički hrvatski tisak i društva “Bošković”, “Anicu Bošković”, “Domagoj” i “Križare”. Karitativni rad je ipak najvažniji, biskup osniva odbor “Milosrđe” kao posebni odjel karitativnog društva “Stanak Svetoga Vlaha”; u Gružu (veliki broj radnika) osniva “Trpezu Svetoga Vlaha”, tj. pučku kuhinju. Godine 1936. organizira velebni “Duhovni koncert” u katedrali u korist gladnih, a 1936. sa zastupnikom dubrovačkim HSS-a Rokom Mišetićem sakuplja milodare za siromašne, te pomaže osobito kuhinje za školsku djecu. Temeljito dotjeruje ubožnicu “Domus Christi”, potpomaže Crveni Križ, na čelu ej odbora Javne dobrotvornosti; daje radnicima posla. Pomaže i siromašnim slikarima preko Biskupske Pinakoteke, kojima daje obnavljati stare slike. Vrlo je nastojao da crkve izgledaju estetski, da se razvija glazba (orgulje u Katedrali i u Cavtatu, crkveni pjevački zborovi), da se pomogne siromašnim župama i župnicima.

Nepoznati autor, aludirajući na neke nedobronamjerne protivnike biskupa Carevića, tekst proročanski dovršava Isusovim riječima: “Ako su mene progonili i Vas će progoniti”. “A blago onome koji za svoja dobra djela ne dobije platu od ljudi! jer će tako i za njega vrijediti “Ego ero merces tua magna nimis” (Gen. 15,1 – ja ću biti tvoja velika nagrada, op. T.T.). Biskupa Carevića (Metković 16. 2. 1883 – svibanj 1945.) su nakon strašnoga mučenja usmrtili partizani u Hrvatskom Zagorju, Veliko Trgovišće (Strmec?) Zašto? To samo oni znaju.

Teo Trostmann

Povezane objave

Tijelo jezika sa sviju kontinenata

HF

Molitva za spas Hrvatske

HF

Katolici Indije, ostanite vjerni Isusu Kristu čak i po cijenu progona

hrvatski-fokus

Za Papu

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više