Rogelio Maduro, koautor knjige “Rupe u strahu od ozona”, još je 1993. godine dokazao kako iz tih tvrdnji stoji najobičnija – laž!
»Novi znanstveni dokazi dokazuju da je teorija iscrpljivanja ozona lažna. Novi znanstveni dokazi i dalje pokazuju da se modeli iscrpljivanja ozona – i posljedična zabrana CFC-a – temelje na Velikoj laži«, napisao Rogelio Maduro, koautor knjige “Rupe u strahu od ozona”, još 1993. godine. Novi podaci o satelitskom ozonu i druge atmosferske studije temeljene na stvarnim mjerenjima potvrđuju da ozonski omotač nije homogen, ravan i da je atmosferska dinamika, a ne kemija, pokretački čimbenik koji određuje debljinu ozonskog omotača. Maduro u tom svom znanstvenom istraživanju oduzima bilo kakav djelić kredibiliteta tvrdnjama teoretičara o iscrpljivanju ozona koji napuštaju Montrealski protokol potpomognut samo maltuzijanskom ideologijom njegovih osnivača. Dramatični novi podaci o satelitskom ozonu, koji se nalaze na naslovnici knjige, potječu iz ansambla instrumenata Crista-Spas, koji su dizajnirali znanstvenici sa Sveučilišta Wuppertal u Njemačkoj, koji je Space Shuttle rasporedio u studenom 1994. godine. Tim Crista objavio je svoje prve rezultate na konferenciji za novinare u Bonnu 6. studenog 1995., ali rezultati misije jedva su bili pokriveni u europskim medijima, a uopće nisu bili pokriveni u Sjedinjenim Državama.
Crista-Spas je skupina instrumenata (Crista), raspoređenih na svemirskoj platformi (Spas), koja tako detaljno mjeri atmosferske plinove da može stvoriti trodimenzionalne slike distribucije plinova u stratosferi (vidi Crista-Spas Project). Kako su njemački znanstvenici rekli novinarima, ove 3D slike pokazuju da su modeli koji stoje iza straha od iscrpljivanja ozona potpuno, i aksiomatski, pogrešni. Prema riječima njemačkog lista Die Welt 7. studenog 1994., dokazi izneseni na ovoj konferenciji za novinare znače da su se “svi do sada proizvedeni računalni modeli ozona zapravo pretvorili u otpadni papir. [Makulatur].”
Crista-Spas jedan je od onih jedinstvenih eksperimenata koji znanstvenicima daje uvid u stvarne procese koji oblikuju atmosferu. Poput ranih meteoroloških satelita koji su nam pokazali prve vrhunske, globalne poglede na uragane i olujne sustave, Crista-Spas nam je sada pružio prvi set trodimenzionalnih slika atmosferskih plinova. Crista-Spas je u stanju pratiti 15 atmosferskih plinova u velikoj dubini i detaljima. Riječ je o zajedničkom projektu Sveučilišta u Wuppertalu i Njemačke svemirske agencije (DARA) zajedno s NASA-om.
Ove 3D slike pokazuju da je ozon organiziran u složenim dinamičkim vertikalnim i nitastim strukturama koje se stalno mijenjaju, u uzorcima složenim kao i vremenski sustavi u blizini površine. Nasuprot tomu, računalni modeli koje koriste promotori osiromašenja ozona i straha od globalnog zagrijavanja pretpostavljaju da je ozonski omotač homogen i koriste linearne jednadžbe za modeliranje stratosfere. Svaki pokušaj modeliranja složenih nelinearnih procesa (poput onih za koje se pokazalo da se događaju u ozonskom ozonskom aprojektnom omotaču) s zonskim prosjekom i linearnim jednadžbama, uvijek će dati pogrešne rezultate, bez obzira na to koliko se veliko superračunalo koristi. Metodologija je aksiomatski pogrešna. Ipak, ova pogrešna metodologija je ono što su promotori straha od iscrpljivanja ozona koristili za predviđanje stopa iscrpljivanja ozona i za donošenje politike (Vidi “Teorija oštećenja ozona“). Istraživači Criste naglasili su ovu točku u svojoj izjavi za medije 6. studenog 1995.: “Te se pojave mogu razumjeti samo ako ih se ispituje u njihovoj ukupnosti i međusobnoj međuovisnosti. Ne nalazi se rješenje problema ozona ako se ispituje samo fotokemijska strana, ali se zanemaruje energija i dinamika.”
“Umjesto ravnomjerne raspodjele ozona duž [pojasa stalne] geografske širine, kao što predviđaju sadašnji modeli. Cristas je pokazao šarenilo velikih i malih struktura u raspodjeli ozona … Prvi rezultati pokazuju da samo fotokemijski modeli ne opisuju adekvatno stanje atmosfere. Moraju se uzeti u obzir dinamični procesi i transporti, za koje se temperature, valovi i turbulencije pokazuju odgovornima.”
(Nastavak slijedi)
