Hrvatski Fokus
Gledišta

Zastupnik iz redova Hrvata je nastupio i odmah odstupio

Čija je Dužijanca?

 

Samozvani „zastupnik“ 57.900 Hrvata u Srbiji nastupio je u srbijanskom parlamentu prvog dana zasjedanja da bi potpisao prisegu da tamo, ne samo da neće ništa reći o problemima Hrvata u Srbiji (deja vu), nego ne će ni dolaziti na sjednice, ali će redovito podizati plaću! Time je u potpunosti ostvario svoj cilj! Prema prisegi, već danas, drugog dana zasjedanja, „zastupnik“ nije nazočio sjednici! HRabro je pobjegao sa desetsatne rasprave u kojoj je preko sto zastupnika iznijelo svoje stavove, a iz diskusija više zastupnika vidi se da je svima u ovom parlamentu jasno da je Žigmanov u ovu instituciju došao prijevarom!

Dužijanca

Krajnji sjever Bačke je unazad sedam dana preplavljen risarušama, risarima, bandašicama, bandašima, redušama i redušarima i drugim učesnicima u igrokazima oko prikaza salašarskih žetvenih običaja vojvođanskih Bunjevaca od prije sto godina pod nazivom „Dužijanca“.

U desetine mjesta, bolje reći na desetinama njiva, jede se slanina za risarski (do)ručak, mota užad od slame, bruse i otkivaju kose, risari (kosi žito), slažu snopovi u krstine, povaljuju risaruše u te krstine i sl., a zatim slijede mise u nekoj od katoličkih crkava, povorke risaruša, risara, bandašica, bandaša, reduša i redušara te drugih učesnika igrokaza od te crkve do nekog trga, predaja na tom trgu kruha od brašna novog žita, bilo kome tko na to pristaje, i na kraju na tom trgu se obvezno igra bunjevačko „bandašicino kolo“.

Mjesecima prije i mjesecima poslije u okviru ovih najmasovnijih, najbrojnijih, najvećih i najkulturnijih manifestacija vojvođanskih Bunjevaca sveti se mlado žito, pravi tarana, fanki, slavi debo četvrtak, puca bičevima, priskače vatra i igraju se još mnoge druge sigrice i izvode razne druge prekulturne manifestacije.

I sve bi to bilo jako lijepo da se ovi bunjevački igrokazi ne nameću svim Hrvatima u Srbiji (a tako i svim Hrvatima svijeta) kao njihove najmasovnijie, najbrojnije, najveće i najkulturnije manifestacije i njihovo najznačajnije očuvanje tradicijske kulture, odnosno najznačajnije očuvanje kulturne baštine svih Hrvata, prije svega u Srbiji, iako „Dužijancu“ (i sve iste stvari oko nje) upražnjavaju i Bunjevci, poseban narod u Srbiji, koji niječe bilo kakvu vezu s Hrvatima!

„Dužijanca“ u Subotici – gradska turistička manifestacija (dolazi i u Novi Sad!)

Stvar je posebno zbunjujuća ako znamo da „Dužijancu“, onu bunjevačku,  podržava (i financira) Republika Srbija, a onu bunjevačkih Hrvata i Republika Srbija i Republika Hrvatska preko svojih zvaničnika (odnosno preko svojih poreskih obveznika)!

A potpuno zbunjuje sve Hrvate cijelog svijeta što oni ne razlikuju jednu od druge „Dužijance“, jer se u medijima i jednih i drugih Bunjevaca prikazuje kao da „Dužijanca“ pripada baš onima koji ih prikazuju, a ne onima drugima!!!

Primjerice, osamdeset i osma „Dužionica“, kako „Dužijancu“ nazivaju bunjevački Hrvati u Somboru, prikazana je ove godine u reportaži emisije ovdašnjih Hrvata „Dnevnik“ na RTV 2 na hrvatskom jeziku tako što, izmđu ostalog, zamjenici gradonačelnika Sombora novi kruh uručuje bandašica, valjda ispred bunjevačkih Hrvata, Ivana Vilim (na slici lijevo je predsjednik HKUD „Vladimir Nazor“ iz Sombora, Mata Matarić, Hrvat, a desno predsjednik UG „Bunjevačko kolo“ iz Sombora, Dejan Parčetić, Bunjevac).

A sto prva (trinaest godina starija(?)) „Dužijanca“ u Somboru ove godine prikazana je u reportaži emisije ovdašnjih Bunjevaca „Izravno“ na RTV2 na bunjevačkom jeziku. U njoj zamjenici gradonačelnika Sombora novi kruh uručuje bandašica, valjda ispred Bunjevaca, Martina Marton (na slici lijevo je predsjednik HKUD „Vladimir Nazor“ iz Sombora, Mata Matarić, Hrvat, a desno predsjednik UG „Bunjevačko kolo“ iz Sombora Dejan Parčetić, Bunjevac, kome se na tom snimku vidi samo lakat). Dakle, sve je isto i u isto vrijeme, samo su zvanično u pitanju dva naroda! 

Je li zamjenica gradonačelnika Sombora u zahvalnom govoru poslije toga govorila o „Dužionici“ ili Dužijanci“? Što je radila s dva kruha i čiji kruh je (po)jela, bolje reći „progutala“? Kako je moguće da u reportaži hrvatskog „Dnevnika“ ne znamo da je istog dana u Somboru pored „Dužionice“ bila i „Dužijanca“, a iz reportaže bunjevačkog „Spektra“ da je u Somboru istog dana pored „Dužijance“ bila i „Dužionica“, a sve prikazano u „hrvatskim“ i „bunjevačkim“ emisijama na RTV2, u kojima, uzgred rečeno, uglavnom svi govore srpski?

Da li se bunjevački Hrvati i Bunjevci u Vojvodini toliko mrze da svim Hrvatima svijeta ovdašnji bunjevački Hrvati šalju poruku da treba da mrze sve Bunjevce?!

Da li svi Hrvati svijeta treba da potpuno iste običaje bunjevačkih Hrvata i Bunjevaca, koji se ne smatraju Hrvatima, jedne smatraju svojima, a druge neprijateljskim?

Zašto se ovdje Hrvati dijele na Bunjevce, bunjevačke Hrvate, Šokce, srijemske Hrvate, Hrvate izvan Vojvodine, ostale i druge Hrvate?

I još mnogo pitanja imamo (posebno mi srijemski Hrvati), uz ono osnovno: tko nam sve ovo radi?! Pored toga što nam se svi smiju, skupo nas koštaju ove zbunjevštine u novcu, a još skuplje u identitetu!

Branimir Miroslav Tomlekin

Tekstovi u rubrici GLEDIŠTA mišljenja su autora i ne moraju biti u skladu sa stajalištima Uredništva

Povezani članci

Ukinuti posebne izborne jedinice

hrvatski-fokus

O stjecanju u vlasništvo nalazom stvari

hrvatski-fokus

Za Dom spremni i svastika

HF

Tko ne bi “šiznuo”

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...