Ponekad pojednostavljena do znaka ili simbola, a tek su ovi novi radovi prijelaz u apstrakciju
Suvremeni hrvatski likovnni umjetnik, akademski slikar Duško Šibl, nedavno je predstavio novi apstraktni ciklus, niz slika snažnog kolora snažnog energetskog naboja.
- Gospodine Šibl, je li novi opatijski atelijer uzrokovao pojavu novoga, vrlo zanimljivog ciklusa apstrakcija?
– Kako živim i slikama na tri lokacije, očito je djelomično stjecajem okolnosti, a djelomično evolucijom mog likovnog izraza došlo do podjela. U Londonu slikam uglavnom na “suho” papirima jarkih boja, u Zagrebu moje prepoznatljive studije figura u pokretu, a u Opatiji se dogodila kombinacija jarkih boja kolaža i figura u pokretu i došao sam gotovo nehotice do vrste apstrakcije. Gesta je ostala ista, ali pastoznija i manje kontrolirana pa se događaju packe i curenja koje doživljavam kao svojevrsno oslobođenje od frustracija i emocija. Iako je često rezultat kaos na platnu, već dugo nisam radio s takvim entuzijazmom. Novi ambijent, nove slike!
- Je li se i prije pojavljivala apstrakcija u Vašem slikarstvu?
– Još na Royal College of Artu su mi govorili da su moje slike nešto između figuracije i apstrakcije i da bih se trebao odlučiti ili za jedno ili drugo jer da kritičari uglavnom to ne vole i da će mnogi loše gledati na moje figure u pokretu i vidjeti fluidne neodlučne kompozicije kao slabost. Što se mene tiče, moje figure u pokretu su figuracija, ponekad pojednostavljena do znaka ili simbola, a tek su ovi novi radovi prijelaz u apstrakciju. Kažem prijelaz jer se i u nekima od njih nazire figura.
- Planovi, izložbe, projekti, knjige…?
– Lock-down za vrijeme Covida i zagrebački potres su me odučili od planiranja budućnosti. Sve je “možda”, pa tako možda pred Božić bude komorna izložba u Zagrebu, druge godine možda u muzeju jednog grada na sjeveru Hrvatske i možda kad poprave Mimaru konačno retrospektiva koja je trebala biti prije dvije godine.
