Imamo ono što smo sami stvorili
Netko je ne facebooku napisao kako je ovo država za plakati, osvrnuvši se na slučaj preminulog novinara, koji je uzaludno nazivao hitnu pomoć i bolnicu, što pokazuje kako je u nas zdravstveni sustav potpuno zakazao i ako nemaš nikoga da te progura, čak i u hitnu pomoć, loše ćeš proći i završiti fatalno.
Velika je to sramota za cijelu državu. Međutim, država je upravo onakva, kakvom smo je napravili, birajući vlast koja nas je vodila i “bdjela” nad nama tridesetak godina. Tu vlast i njene vlade smo birali mi sami, na slobodnim izborima. Birali smo uglavnom HDZ, koji je sklapao principijelne i neprincipijelne političke koalicije, s kojima je vladao, na gotovo svim razinama, posebice na nacionalnoj razini. Za sustav zdravstva prvenstveno je odgovoran resorni ministar. Što se još u tom resoru treba dogoditi da se taj nesposobni ministar makne s funkcije?
Ministar je naredio da inspekcija uđe u ustanove koje su odgovorne u spomenutom slučaju i ispita što se sve tamo događalo u vezi lošeg ishoda od korone oboljelog novinara. Kaj god! Nikome se ništa ne će dogoditi. Čovjek je umro nečijom nemarnošću. Nema ga više. Njegova smrt ne bi smjela biti uzaludna. Njegovi kolege novinari bi morali i trebali tu stvar potpuno rasvijetliti i inzistirati da se krivci kazne, drastično, za primjer svim ostalima, koji neodgovorno i nonšalantno obavljaju svoje dužnosti. Novinari za to sigurno imaju volje i snage. Sve ovisi o drugoj strani. Tu će se, po našem starom običaju i navadi, sve zataškati. Dobro je poznato kako se doktori međusobno štite. Kako bilo da bilo, ovo je pokazatelj funkcioniranja naše slobodne, suverene, neovisne, samostalne i demokratske države.
U drugom gradu po veličini, čovjek umre zbog namjernog ne pružanja medicinske pomoći. Niti su htjeli doći pregledati ga, niti su ga htjeli odvesti u bolnicu, niti primiti u bolnicu da sam tamo dođe. Nikakva objašnjenja, pozivi i vapaji upomoć, nisu urodili plodom. Pacijent s više ranijih dijagnoza, u lošem zdravstvenom stanju, je uvjeravan kako mu ništa neće biti, uz neprimjerene savjete, nedostojne liječničke profesije. “Ako fibra ne prođe za pet dana, javite se. Pišajte u lonac, kraj kreveta… Kretenizam. Amaterizam. Neodgovornost. Neozbiljnost. Poigravanje životom. Završilo je kako je završilo. Na tome se ne može i ne smije stati.
Kamo god se osvrnuli, gdje god zagrebli po površini, ima sijaset primjera, aljkavosti, neodgovornosti, amaterizma, stranačke podobnosti, politiziranja, nesposobnosti, oholosti vladajućih, umreženosti, klijentelizma, nepotizma, mita i korupcije. To se više niti ne skriva. To dođe kao nešto očekivano i normalno. Poznati kirurg je napisao da on svakome pomogne tko ga nazove, iako je desničar. O tempora, o mores! Treba li ovome išta dodati i to komentirati? To je slika našeg društva i države.
Od kolijevke do groba, moraš i trebaš imati nekoga tko će te gurati i tko će za tebe u danom trenutku nekoga nazvati, kako bi ti pogodovao, u bilo čemu, od rodilišta, do krematorija i do ukopnog mjesta, uz niz sporednih, važnih i manje važnih događanja tijekom življenja.
Nedavno smo svjedočili kako to izgleda u resoru odgoja i obrazovanja, kada se dijele ocjene, mimo svih zakonskih procedura, ukoliko je roditelj poznata i utjecajna osoba. U pravosuđu smo svakodnevno svjedoci raznih i različitih događanja u kojima se zaobilaze zakoni, pravo i pravda. U poljoprivredi se poticaji dijele “po babi i po stričevima”. Da ne spominjem ostalo. Obnova od potresa nije transparentna i djelotvorna.
Zapošljavanje, napredovanje, vrjednovanje…, sve je to pod utjecajem raznih privilegija i nevidljivog nekoga koji time upravlja.
Sami smo si za to sve krivi. Imamo Hrvatsku uzviknuo je pokojni predsjednik Tuđman. Biti će onakva kakvom je stvorimo. To smo upravo napravili. Ne izlaženjem na izbore, biranje i podržavanje podobnih, podržavanje neprincipijelne i neprirodne koalicije, guranje glave u pijesak, bježanje od odgovornosti, masovnim iseljavanjem najpotentnijeg dijela stanovništva, bivanjem u prošlosti, stalnim “ratovanjem” i prebrojavanjem žrtava, bježanjem od reformi, prekrajanjem povijesti, nezajažljivom pohlepom, političkom trgovinom, masovnim prevarama, lažima, krađama, muljažama, uz DORH i OLAF…, doveli smo se tu gdje jesmo, s jednom nogom u Europi, a s drugom na Balkanu, ne samo geografski, našli smo se u rascjepu mašte i stvarnosti, mogućnosti i postignuća, na dnu EU-a po svemu dobrome, a u vrhu po svemu ne baš dobrome.
Ovih dana na veliko slavimo. Cijeli državni vrh sudjeluje u tim proslavama. Predsjednik Vlade se hvali uspjesima njegove vlade. Ministri se kočopere uz njega. Pelješki most se ponosno stoji u svom punom sjaju. Alkari se viteški nadmeću.
Ušli smo u euro zonu, Schengen je na vidiku, turisti opsjedaju obalu i otoke, kreditni rejting države raste, kupujemo rafale, bivša predsjednica poput Bude sjedi na Pelješkom mostu, mladi iseljavaju, djeca se ne rađaju, Hrvati izumiru. Umiru oni koji to nisu morali.
Za sve to smo mi, narod i državljani Hrvatske krivi. Mi smo za plakati, a ne država. Država je naših ruku i našeg uma djelo. Stavili smo je u ruke onih koji ne znaju i ne će od najljepše zemlje na svijetu napraviti pravu, iskrenu, sretnu i blagoslovljenu državu, koja je majka svima, a ne samo njima, koji su došli na vlast, s bilo koje strane i na bilo koji način.
