Hrvatski Fokus
Povijest

Rezolucija Informbiroa i osnutak nove KPJ

Drug Tito je bio međunarodni agent (James Bond!) tipa “tko plati – za toga radim”

 

U novom broju (br. 17) časopisa “Država Hrvatska” – za kolovoz 2022. možete naći članak dr. sc. Tomislava Draguna iz njegove knjige (u radu) o Drugu Titu pod naslovom REZOLUCIJA INFORMBIROA BILA JE POTICAJ DRUGU TITU ZA OSNUTAK NOVE KOMUNISTIČKE PARTIJE JUGOSLAVIJE

 DREZDENSKI KONGRES STARE KOMUNISITIČKE PARTIJE JUGOSLAVIJE

U Dresdenu (Njemačka) je dvadesetak osoba, koje su za sebe govorili da su delegati, održalo “od 6. do 12. novembra 1928. godine Četvrti kongres Komunističke partije Jugoslavije”. (Izvor: Komunistička Partija Jugoslavije, sh.wikipedia.org)

Više ih i nije moglo biti: “U to vreme, broj članova partije je drastično opao, od nekadašnjih 60.000 na svega 3.000 u 1928. godini. Prema drugim procenama, KPJ je 1928. godine imala svega 1.000 aktivnih članova.” (Izvor: Komunistička Partija Jugoslavije, sh.wikipedia.org)

Dakako, riječ je o procjenama, koje su sigurno daleko od stvarnog stanja.

Na Drezdenskom kongresu izabrano je je rukovodstvo Stare Komunističke Partije. U Centralni Komitet praktično su ušli svi nazočni delegati:

“Na Četvrtom kongresu izabran je novi Centralni komitet i Politbiro. Kongres je odlučio da novi CK KPJ mora biti sastavljen od komunista svih jugoslavenskih nacionalnosti koji su po socijalnom sastavu pretežno radnici.

U CK su izabrani — Jovan Mališić, Đuro Đaković, Josip Čižinski, Ljubo Radovanović, Filip Filipović, Marko Mašamović, Laza Stefanović, Đuro Salaj, Gojko Vuković, Žika Pecarski, Josip Debeljak… Članovi Političkog biroa CK izabrani na Četvrtom kongresu su: Božo Vidas Vuk, Gojko Vuković, Milan Gorkić, Đuro Đaković, Jakob Žorga, Marko Mašanović, Jovan Mališić, Petar Radovanović, Đuro Salaj, Laza Stefanović i Filip Filipović.” (Izvor: Komunistička Partija Jugoslavije, sh.wikipedia.org) 

NESTANAK STARE KOMUNISTIČKE PARTIJE JUGOSLAVIJE

Sovjetskom Savezu nije trebala Komunistička Partija Jugoslavije. Njemu je trebala skupina komunističkih aktivista, koji će širiti njegovu promičbu.

“Za političkog sekretara (prvog čovjeka Partije) izabran je Jovan Mališić, a za organizacionog sekretara Đuro Đaković.

U sekretarijat Politbiroa su izabrani: Đuro Đaković, Đuro Salaj i Žika Pecarski. Novi sekretarijat se u potpunosti sastojao od aktivista koji su prošli obuku Kominterne.” (Izvor: Komunistička Partija Jugoslavije, sh.wikipedia.org)

Neposlušni odmah nestaju. “Đuro Đaković (Brodski Varoš, 30. studenoga 1886. – Oštri vrh kod Svetog Duha, Slovenija, 25. travnja 1929.), bio je hrvatski političar, sindikalni vođa, jedan od osnivača KPJ 1919. godine i organizacijski tajnik CK KPJ od 1928. godine, do smrti, 1929. godine.” (Izvor: Đuro Đaković, hr.wikipedia.org)

Nezadovoljstvo Moskve je očito: “1928. godine Kominterna je uputila u Jugoslaviju grupu ‘instruktora’ da među partijskim članstvom rade na sprovođenju ‘Otvorenog pisma Kominterne članovima KPJ’. Pripadnik tadašnje opozicije, Ante Ciliga ovu grupu naziva nasumično skupljenim avanturistima, karijeristima i ‘banditima koji nikada nisu imali nikakve veze sa jugoslovenskim pokretom’, uz nekoliko časnih radnika među njima kao što je Đuro Đaković.” (Izvor: Komunistička Partija Jugoslavije, sh.wikipedia.org)

Ovo nije pomoglo, pa se je prišlo iskušanoj metodologiji i praksi: “U lipnju. 1932. Kominterna je raspustila tadašnje vodstvo KPJ. Imenovano je tročlano Privremeno rukovodstvo: D. Parović, Vladimir Ćopić i Josip Čižinski. Sljedećih je godina sastav Privremenog biroa više puta mijenjan, ali Čižinski/Gorkić ostaje u njemu. Boravi ponajviše u Beču i u Moskvi.” (Izvor: Josip Čižinski, hr.wikipedia.org)

Time je Stara Komunistička Partija Jugoslavije prestala postojati, precizno rečeno: 1932. godine.

DRUG TITO

Drug Tito, ne ulazeći ovdje u to tko je on bio, nije pripadao Staroj Komunističkoj Partiji Jugoslavije. Za njega se nije niti znalo.

Jer,  “Sljedećih je godina sastav Privremenog biroa više puta mijenjan, ali Čižinski/Gorkić ostaje u njemu. Boravi ponajviše u Beču i u Moskvi. Krajem srpnja 1934. prvi put susreće Josipa Broza Tita, koji dolazi u Beč.” (Izvor: Josip Čižinski, hr.wikipedia.org)

Drug Tito je bio međunarodni agent (James Bond!) tipa “tko plati – za toga radim”: doručak s Trećim Reichom, ručak s Kominternom, večera s Britanskim Carstvom. Onda na spavanje s nekom Jovankom ili kako su se već zvale.

NESTANAK ČLANOVA STARE KOMUNISTIČKE PARTIJE JUGOSLAVIJE

Milan Gorkić nije izvršio zadatak. Morala se je izravno umiješati Centrala. Slijedio je neminovni rasplet.

“Razmere staljinističke čistke u KPJ su bile monstruozne. Procenjuje se da je tokom Velike čistke ubijeno oko 600-700 članova Komunističke partije Jugoslavije, uključujući veliki broj osnivača i gotovo celokupno dotadašnje rukovodstvo.

U Moskvi su streljani svi dotadašnji generalni sekretari KPJ: Filip Filipović, Sima Marković, Đuro Cvijić, Jovan Mališić i aktuelni Milan Gorkić, osim Triše Kaclerovića, koji se na vreme povukao iz politike. Pored toga, streljana su i dva sekretara SKOJ-a, kao i veliki broj rukovodilaca KPJ, članova CK i Politbiroa. Naročito je slikovit primer tadašnjeg generalnog sekretara KPJ Milana Gorkića. On je iz Pariza pozvan u Moskvu na referisanje. Predočena mu je optužba na preko sedamdeset strana koja ga optužuje da je kovao planove protiv CK KPJ. Gorkić je zatvoren i likvidiran.” (Izvor: Komunistička Partija Jugoslavije, sh.wikipedia.org)

 JALTA – NOVI BEČKI KONGRES

Sloga prije pljačke i razlaz nakon nje. Komu Balkan? Moskva je, slijedeći stare ruske ciljeve i planove, pomislila da je “konačno sve sjelo na svoje mjesto”. “Informbiro (skraćeno od Informacijski biro komunističkih i radničkih partija – IB; nazivan i Kominform), savjetodavno i koordinacijsko tijelo devet komunističkih i radničkih partija (SSSR-a, Poljske, Čehoslovačke, Madžarske, Rumunjske, Bugarske, Jugoslavije, Italije i Francuske), osnovano potkraj rujna 1947. u Varšavi. Zadaća mu je bila informiranje i savjetovanje predstavnika centralnih komiteta partija članica radi usklađivanja njihovih politika. Bio je pod dominacijom sovjetske Svesavezne komunističke partije (boljševika), koja je potaknula njegov osnutak. Služio je interesima SSSR-a u odnosu na savezničke države i partije, radi nadzora komunističkih pokreta. Do proljeća 1948. sjedište mu je bilo u Beogradu, a potom u Bukureštu.” (Izvor: Informbiro, www.enciklopedija.hr)

Ali, netko je rekao: “Drugovi, i mi konja za trku imamo!”, pa se nije moglo čekati: “Na drugome zasjedanju u Bukureštu, 28. VI. 1948., donesena je rezolucija ‘O stanju u KP Jugoslavije’, u kojoj je odbijanje jugoslavenskog vodstva da se podredi sovjetskoj politici označeno kao izdajničko i protusovjetsko.” (Izvor: Informbiro, www.enciklopedija.hr)

 STARA BEČKO-LONDONSKA ŠKOLA

Biologijski sukob treba prikazati kao ideologijski spor. Ta, ne tuku se Nijemci, Englezi i Rusi za Lebensraum, nego za čast i poštenje u ime fašizma i antifašizma.

Glas iz Londona poručuju: “Joža, aktiviraj Plan B.”

Nije prošao ni mjesec dana, a u Beogradu već održava PETI Kongres Komunističke Partije Jugoslavije, koje od 1932. godine nije bilo “ni od korova”.

“Peti kongres Komunističke partije Jugoslavije održan je 21. do 28. jula 1948. godine u zgradi Doma garde u Topčideru, u Beogradu. Glavni razlog sazivanja Kongresa bila je Rezolucija Informbiroa, doneta 28. juna 1948. u Bukureštu. Sa ovog Kongresa je poručeno ne Staljinovom diktatu.” (Izvor: Peti kongres KPJ, sh.wikipedia.org)

Stari dobri Walter: “Uh, kak vreme brzo leti. Već sam se trebal javiti.”

 NA KRAJU KRATKA BRZOJAVKA

“Gospon Churchill.

Gotovo. Zadatak obavljen.

Možemo prijeći na Plan C: Pokret nesvrstanih.

Pozdrav, Walter.”

Tomislav Dragun

Povezani članci

Gospa od obrane – nebeska zaštitnica

HF

Kruna svetoga Stjepana

HF

Alka u Ujedinjenim narodima

HF

Novinar koji je previše znao

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...