Hrvatski Fokus
Religija

Gilbert Keith (Kit) Chesterton – katolički kit u oceanu religije

Ljudska priroda jednostavno ne može opstati bez nade i cilja

 

 Ako postoji osoba katoličke orijentacije koja može biti prihvatljiva suvremenom čovjeku, nadasve mislećem čovjeku to je Gilbert Keith (Kit) Chesterton (1874.-1936.), engleski pisac koji je prigrlio katoličanstvo pišući knjigu o sv. Franji Asiškome. Čovjek kada nabasa na kita, posebice u Jadranu, zaboravi i ostavi sve kanjce, špare, glavoče, crneje, slingure, papaline i meduze da bi proučio velikana koji posjeduje razvijen mozak. Među razvikanim intelektualnim sitnežom onaj koji roni u dubinu je naš “Kit” Chesterton. Obilato se Chesterton služi humorom, paradoksom, što zapravo nije bit njegova djela, ali djelo čini pitkijim i jasnijim. Citirat ću neke njegove misli iz djela “Heretici”. (1905.), koje nije obračun sa “realistima”, naturalistima, materijalistima, “modernistima”, ateistima, socijalistima, imperijalistima već kultivirani dijalog vođen s ljubavlju, poštovanjem i pedantnom logikom.

“Veliki, tihi kolaps, golemo neizrečeno razočaranje, u našem se dobu spustilo na našu Sjevernu civilizaciju. Sva su se prethodna doba znojila i bila razapeta u pokušaju da shvate što je uistinu ispravan život, što je uistinu dobar čovjek.”

“Ljudska je rasa, prema religiji, jednom pala i pri tom padu stekla znanje o dobru i zlu. Sad smo pali po drugi put, i samo nam je preostalo znanje o zlu.”

“Dante opisuje tri moralna instrumenta: Raj, Čistilište i Pakao; viziju savršenstva, viziju napretka i viziju propasti. Ibsen ima samo jedan: Pakao.”

“Većina zdravih ljudi odbacuje ove moralne opasnosti kao što odbacuju mogućnost bomba ili mikroba. Moderni su realisti zaista teroristi, poput bombaša; i jednako neuspješni u pokušaju da izazovu uzbuđenje. I realisti i bombaši dobronamjerni su ljudi usredotočeni na zadatak, očito u konačnici beznadan, promicanja realnosti pomoću znanosti.”

“No čini se da su novi ekonomisti,… izgubili sposobnost bilo kakva generaliziranja. I prikrivaju ovu nesposobnost općenitim zahtjevom da ih se u određenim slučajevima smatra “stručnjacima”, zahtjevom posve prikladnim za frizera ili pomodnog liječnika, no nepristojnim za filozofa ili čovjeka znanosti.”

“Napredak ispravno shvaćen zaista ima najdostojanstvenije i legitimno značenje. No kad se koristi kao suprotnost preciznim moralnim idealima, smiješan je.”

“Vojnik stječe civilnu moć u onoj mjeri u kojoj civili gube vojničke vrline. I što se nekoć događalo u starom Rimu danas se događa u suvremenoj Europi. Nikad nije postojalo doba kada su narodi bili toliko prožeti duhom militarizma. Nikad nije bilo manje hrabrih ljudi. Svi su epovi od pamtivijeka pjevali o bojevima i o junaku, no mi smo proizveli istodobno moralno propadanje čovjeka i neobično usavršavanje vojničkoga umijeća. Militarizam je nekoć bio pokazatelj dekadencije Rima, danas je pokazatelj dekadencije Pruske.”

“Prigovor za znanstveni brak (Chesterton je bio protivnik eugenike, op., T.T.) … jednostavno je da bi to bilo moguće primijeniti samo na nezamislivim robovima i kukavicama.”

“Štovanje uspjeha jedino je od svih mogućih štovanja za koje vrijedi da su svi njegovi štovatelji osuđeni da postanu robovi i kukavice.”

“A preko cijele te bezdušne i blesave jednoličnosti proteže se novo i zamorno i plitko novinarstvo, nesposobno za inovaciju, nesposobno za hrabrost, sposobno jedino za servilnost koja je utoliko vrjednija prezira koliko nije čak ni servilnost prema jakima.”

“Vojske koje su najbrže i iznenadno slomile svoje protivnike bile su vjerske vojske – muslimanske, primjerice, ili puritanske.”

“Ne postoji mudra manjina. Svaka aristokracija koja je ikad postojala u svim se bitnim točkama ponašala kao mala banda.” 

“A engleska i njezina engleska vladajuća klasa nikad nisu zazivali to apsurdno božanstvo rase sve dok se nije, na trenutak, učinilo da nemaju drugoga boga kojega bi zazvali.” (Chesterton se rugao teorijama o anglosaksonskoj rasi, posebice o takvoj “rasi” u SAD-u op., T.T.)

“Danas nije u modi govoriti o prednostima male zajednice. Rečeno nam je da moramo grabiti prema velikim carstvima i velikim idejama.”

“U svim velikim i visokociviliziranim društvima grupe se osnivaju na temelju simpatije te zatvaraju vrata jače no što to čine vrata samostana. Nema zapravo ničeg uskogrudnog u klanu, nego u kliki.”

“Ljudi u kliki žive zajedno jer imaju isti tip duše, a njihova uskogrudnost je uskost duhovne povezanosti i zadovoljstva poput one u paklu.”

“Materijalizam nije nešto što tek uništava samokontrolu. Materijalizam je sam po sebi veliki sustav samokontrole.”

“Znanstvena civilizacija … ima jednu osobitu manu; ona neprestance  teži uništavanju demokracije i moći običnoga čovjeka… Znanost vodi kultu specijaliziranosti, a specijaliziranost k oligarhiji.”

“Premda postoji stvarna opasnost fanatizma od onih koji goje onostrane ideale, trajna i uzbunjujuća opasnost dolazi od onih sa ovozemnim idealima.”

“Pretvoriti deset naroda u jedno carstvo može se pokazati izvedivo kao pretvoriti deset šilinga u pola funte . A može biti da je i besmisleno kao pretvoriti deset terijera u jednoga mastifa”. (deset malih lovačkih pasa u velikog psa druge pasmine, op., T.T.)

“Ali ljudi vjeruju velikom čovjeku jer ne vjeruju sami sebi. I stoga se štovanje velikih ljudi uvijek pojavljuje u razdobljima slabosti i kukavičluka; za velike ljude čujemo tek onda kad su svi drugi maleni.”

“Ljudski je mozak stroj za donošenje zaključaka; ne donosi li ih hrđa.”

“Optužba protiv njih (vladajućega sloja Engleske, op., T.T.) jednostavno je to što prilikom donošenja zakona za sve ljude uvijek izostave sebe.”

“Zadrtost bi se mogla ugrubo definirati kao bijes ljudi bez mišljenja.”

“Čovjeku bez ideja već prva ideja udara u glavu, kao što vino udara u glavu trezvenjaka.”

“Čovjek bez sna o savršenstvu jednako je čudovišan kao i čovjek bez nosa.”

“Ljudska priroda jednostavno ne može opstati bez nade i cilja.”

“Religijska i filozofska uvjerenja uistinu su opasna poput vatre i tu ljepotu opasnosti ništa im ne može oduzeti. No postoji samo jedan način na koji se možemo osigurati od njihove pretjerane opasnosti, a to je da budemo uronjeni u filozofiju i natopljeni religijom.”

“Sa svom ljubaznošću koju treba pratiti svaki završetak, pa čak i knjige, ispričavam se svim racionalistima što sam ih uopće nazivao racionalistima. Racionalisti ne postoje. Svi mi vjerujemo u bajke i u njima živimo.”

Evo još nekih Chstertonovih misli iz drugih djela.

“Mi ne želimo Crkvu koja će se kretati sa svijetom. Mi želimo Crkvu koaj će odvratiti svijet od smjera u kojem trenutno ide.”

“Slijedeća će velika hereza biti napad na moral, osobito spolni, i to neće doći od nekolicine socijalista. Ludost sutrašnjice nije u Moskvi nego mnogo više na Manhattanu…”

“Već se jako primičemo novom ratu koji će vjerojatno izbiti na poljskoj granici.”

Preskačem predviđanja o globalnom zagađenju, feministicama koje žele uništiti ženstvenost i porastu broja zatvora, kao jedine “perspektivne” moderne ustanove. Sapientis sat!

Teo Trostmann

Povezani članci

Trinaesti Dani kršćanske kulture

HF

Vatikanski savjetnik, svećenik James Martin SJ

hrvatski-fokus

Što je istina o “slučaju Galilei”?

hrvatski-fokus

Ljepota Isusova evanđelja

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...