Ćirilična provokacija orjunaša i jugoslavena u Omišu
Zbog razbijanja ćirilične ploče, digla se umjetnička krema na noge. „Mladić koji je razbio ploču je premlad da bi znao čitati ćirilicu, nije je učio u školi, a vjerojatno slovka i latinicu. Njega je sama simbolika pisma potakla da dođe do svojih ‘tri minuta slave’ i Andy Warhol se vjerojatno ovog trena okreće u grobu“, komentirao je dan nakon incidenta u Omišu Anand Štambuk, autor dvojezične ploče s natpisom „kad se Srbin i Hrvat slože i olovo plivat može“ na ćirilici i latinici.
Podsjetimo, ploču koja je bila umjetnička instalacija na 13. festivalu suvremene umjetnosti „Almissa Open Air“ mladi Omišanin je razbio nakon nekoliko minuta izvedbe i viknuo: „Ćirilicu držite na drugoj strani Drine“. Autor Štambuk, kao i kustos festivala Željko Marović tvrde da nisu u šoku. Marović ističe kako se upravo slogan s ploče dugo vremena koristio u poslijeratnom zanosu kasnih 40-ih godina. „Dijelom istinit, dijelom utopija, i nelogičan i logičan, istinit i neistinit, ali je korišten. Slogan je na ploči ispisan na dva pisma, ćiriličnom i latiničnom, jer bi umjetnički rad bio nepotpun bez toga“, poručio je kustos za Slobodnu Dalmaciju i dodao da je ćirilično pismo „sastavni dio kulture oba naroda“ te da se nitko „ne bi trebao zgražati njegovim korištenjem u umjetničkom djelovanju“. „Rad Ananda Štambuka pod nazivom „iluzija“ opisao je kao hrabar, pun nade te utopijski, a autora ploče opisao je kao iznimnog intelektualca koji živi za umjetnost. „A gesta mladića koji je tablu razbio je običan barbarizam“, zaključuje kustos Marović. Dodavši da valjda treba proći desetljeće da ovakav umjetnički čin proizvede drugačiji „feed back“.
Organizator zgrožen podrškom mladiću. Organizator i pokretač festivala Vice Tomasović dodao je kako je „reakcija prolaznika bila očekivana“. „Ono što je meni zanimljivije je vrijeme koje je bilo potrebno da se ovo dogodi i količina podrške koju je mladić dobio u komentarima na društvenim mrežama. Umjetnost koja nije zaštićena zidinama institucije, nego se približava građanima u javnom urbanom ili medijskom prostoru, mora biti spremna na reakciju, jer osnovna ideja takvih umjetničkih radova je potaknuti gledatelje koji nisu dio umjetničkog svijeta na promišljanje, kritiku, pa i reakciju“, rekao je Tomasović, prenosi portal Dnevno. Očito, ovdje gospoda ne koriste maksimalno svoj IQ. Što zahtijeva, i političko-sociološki osvrt. Uz dodatak nekoliko redaka iz sjećanja novinara Zoltana Kaboka na početak Balvan revolucije, kao slike stvarnosti, po ćiriličnoj umjetnosti, iz „poslijeratnog zanosa kasnih 40-ih godina“.
Kao prvo, oni ne mogu bez vrijeđanja i predrasuda… „Mladić koji je razbio ploču ne zna ćirilicu, vjerojatno slovka i latinicu“, „Gesta mladića koji je ploču razbio je običan barbarizam“, „Umjetnost koja nije zaštićena zidinama institucije, nego se približava građanima u javnom urbanom ili medijskom prostoru, mora biti spremna na reakciju, jer osnovna ideja takvih umjetničkih radova je potaknuti gledatelje koji nisu dio umjetničkog svijeta“.
Problem i jest u tomu što se ta umjetnost koristi za političku (etničku) mobilizaciju onih koji nisu dio umjetničkog svijeta. Umjetnost, koja je baš zaštićena zidinama institucije… ćirilica u Vukovaru i petokraka u Rijeci! Ćirilična ploča u Omišu, umjetnost, kao zvijezda petokraka na riječkom neboderu!? Umjetnost iz „poslijeratnog zanosa kasnih 40-ih godina“. Kažu, hrabrost i provokacija. Lako je njima provocirati kad SPC (srpska pravoslavna crkva) kupuje Jasenovac i kad srpski patrijarh ima svoj kružok u Zagrebu. „Valjda treba proći desetljeće da da ovakvo umjetničko djelo proizvede drukčiji „feed back“. Baš onako kako je prije sto godina Francuz Benjamin Georges Clemenceau opisao srpski strvinarski imperijalizam kojemu je ogledalo, kao „poslijeratni zanos kasnih 40-ih godina“, po mom mišljenju ovo sjećanje novinara Zoltana Kaboka na početak Balvan revolucije.
„Dan nakon izbijanja Balvan revolucije, prodavači Srbi su usred turističke sezone nestali sa svojih štandova na Jadranu, a brojni u unutrašnjosti su uzeli odmor s kojeg se nikad nisu vratili. „Spontana“ pobuna je očito bila odlično organizirana i pripremljena, i jako je velik broj ljudi bio upućen u te planove, no, normalno, nitko susjedima Hrvatima nije rekao ništa“, piše Zoltan Kabok, prenosi portal Dnevno. I što reći za ovo, nego da je ovo bila prava talijanska mafija. Prava Camorra, prava Cosa Nostra i prava ‘Ndrangheta. Mafija na ćirilični pogon… granatiranje hrvatskih gradova i odlazak iz tih gradova nekoliko sati prije granatiranja, minska polja,
snajperisti, zatvaranje dotoka vode i struje te masovne grobnice. Stoga se upitajmo, tko, što su oni u Hrvatskoj koji promiču ovakvu umjetnost? Militantnu umjetnost? Kada kažu da mladić koji je razbio onu „umjetničku ploču“ ne zna ćirilicu, jer je nije učio, vidio, je li on vidio u hrvatskoj ploču na kojoj piše Pazi mine? Očito nije, ni on ni nitko njegov. On je kustos i umjetnik, odgojen u „poslijeratnom zanosu kasnih 40-ih godina. Doduše, na ploči na kojoj piše Pazi mine nema ćirilice, ali je ćirilica u mini. Baš, veliki misterij, osnovno sredstvo srpskog genocida (ćirilica) – hrvatska umjetnost! Sigurno nitko njegov (njihov) nije žrtva srpskog genocida, ni u Domovinskomu, ni u Drugomu svjetskom ratu.
