Hrvatski Fokus
Feljtoni

Faustovska misao Oswalda Spenglera (1)

Cijelo područje zapadno od Moskve, Bjelorusija, Ukrajina, nekoć od Rige do Odese najvažnije područje za život ruskoga carstva, danas tvori golemi brisani prostor prema Europi…

 

Filozof povijesti Oswad Spengler (1880. – 1936.) je značajan i danas, ne preko svoga utjecaja na filozofa Dugina, državnika Orbana, ili ekonomista Slavka Kulića i filozofa Tomislava Sunića. Spengler je značajan jer je predvidio i dubinski analizirao tokove suvremene povijesti; jasno da se kao kršćanski socijalist ograđujem od natruha fašistoidnosti, nietzscheanstva i prusoljupstva. Ali tome starom gunđalu dajem za pravo kada je antimarksist, kada kritizira lažne liberale kao protudržavne elemente i samim tim rušitelje civilizacije.

Kod Spenglera zablistala je povijest i sociologija u duhu Ortege y Gasseta (1883.-1955., španjolski konzervativni mislilac) i Gustava Le Bona (1841.-1931., svestranoga znanstvenika i razotkrivač masonskih laži o Francuskoj revoluciji 1789. godine) dok je kao i njegov mehanicistički antipod Karl Marx počesto zaboravio duhovnu komponentu i traganje za smislom.

Marxova religija bez Boga apoteoze proleterstva stvorila bi od čovječanstva inteligentne termite; ali što bi pruskohegelijanska ljubav prema naciji i državi mogla imati bitno različito kao konačnu viziju?

Pustimo neka nam to sam Herr doktor Spengler kaže vlastitim citatima i podsjetimo da je njegovu knjigu “Godine odluke” (1933.) čovjek sa brčićima imenom Adolf Hitler zabranio.

“Silna su desetljeća u kojima živimo, silna to znači strašna i nesretna.”

“Onaj tko želi samo ugodu ne zaslužuje živjeti.”

“Čovjek koji djeluje često ne vidi daleko.”

“Njemačka nije otok. Ako svoj odnos prema svijetu ne vidimo kao najvažniji problem upravo za nas, onda će nas sudbina – i to kakva sudbina ! – nesmiljeno pregaziti.”

“Dvojbeno mi je može li se npr. u Francuskoj uopće provesti opća mobilizacija protiv opasnog neprijatelja?”

“Nacionalsocijalisti vjeruju kako mogu ignorirati svijet ili mu se suprotstaviti i graditi svoje kule u zraku a da ne izazovu, u najmanju ruku prešutno ali vrlo osjetljivo protudjelovanje.”

“Jačanjem SAD i njihovih vodećih financijskih krugova te novim oblikom ruskoga carstva posve je izmijenjena podjela vlasti u svijetu.”

“Jer ništa nije gluplje od gradske inteligencije lišene vlastita korijena.”

“Izgradnja (liberalne države) u stvarnosti znači razgradnju svih tvorevina kulture, države i društva.”

“Malo ih je koji podnose dugi rat, a da pritom duševno ne propadnu. Dugi mir ne podnosi nitko.”

“Ono što danas priznajemo kao “poredak” i iskazujemo u “liberalnim”  ustavima nije ništa drugo nego anarhija koja je postala navikom. To zovemo demokracijom, parlamentarizmom i samovladavinom naroda.”

“Bez jake politike nikada i nigdje nije bilo jakoga gospodarstva, iako materijalistička teorija uči suprotno.”

“Na palubi je kapetan prva osoba, a ne veletrgovac kojemu pripada roba.”

“Nikada gospodarski pothvati nisu istinski dosegnuli svoj cilj bez potpore politički ambicioznoga državnog vodstva.”

“Versailleski ugovor (mirovni ugovor s Njemačkom 28. lipnja 1919.) uopće nije trebao stvoriti nikakvo mirnodopsko stanje nego odnose snaga urediti tako da bi se cilj u svakom trenutku mogao mogao osigurati novim zahtjevima i mjerama. Stoga izručenje kolonija, trgovačke mornarice, zapljena bankovnih pologa, posjeda i patenata u svim zemljama, odvajanje industrijskih područja…, uvođenje Republike, od koje se s pravom očekivalo da će uz pomoć sindikata… potkopati industriju, te naposljetku reparacije koje… su trebale biti trajno opterećenje njemačkoga gospodarstva do njegova uništenja.”

“Pokušaji financijskih skupina da cijele države dovedu u položaj prisilnoga rada za banke.”

“Što je danas sila velikoga stila? Država i sl… s vodstvom koje ima  svjetsko političke ciljeve i sredstva da ih provede… vojske, mornarice, političke organizacije, zajmove, moćne bankovne ili industrijske skupine istoga interesa… i prije svega na snažnu stratešku poziciju na zemaljskoj kugli. Sve se njih može označiti imenima milijunskih gradova u kojima su skupljeni moć i duh te moći. U odnosu na njih cijele zemlje i narodi nisu ništa drugo nego provincija.”

“Stanovništvo toga najsilnijega kopna na Zemlji ne može biti napadnuto izvana… Prostranstvo je moć – politička i vojna – koja još nikada nije nadvladana. Što bi koristilo neprijatelju kada bi zauzeo tako velika područja? Kako bi onemogućili čak i pokušaj toga boljševici su težište svoga sustava pomicali sve dalje prema istoku. Sva politički važnija industrijska područja izgrađena su istočno od Moskve… Cijelo područje zapadno od Moskve, Bjelorusija, Ukrajina, nekoć od Rige do Odese najvažnije područje za život ruskoga carstva, danas tvori golemi brisani prostor prema Europi, i moglo bi ga se ustupiti, čak i odreći, a da se sustav ipak ne slomi. Time je svaka ideja o napadu sa Zapada postala besmislena – udarila bi u prazan prostor.”

“Boljševička vlast nije država u našem europskom smislu, kao što je bila Rusija Petra Velikoga. Ona se sastoji kao … carstvo Zlatne horde mongolskoga vremena, od vladajuće horde – zvane komunistička partija – s poglavicama i jednim svemoćnim kanom, te otprilike stotinu puta brojnije podčinjene, razoružane mase.”

Spengler smatra da komunistički ideal i program kojima su žrtvovani milijuni ljudi nikada nije ni mišljen ozbiljno, već je sredstvo pokoravanja ruskih seljačkih masa, ali i neruskih naroda.”

“Sigurno je da se zaista ne bi mnogo promijenilo… kada bi se iz razloga političke svrsishodnosti odustalo od komunističkoga načela. Imena bi se promijenila; upravne grane gospodarskih organizacija zvale bi se koncernima, povjerenstva nadzornim odborima, a sami komunisti dioničarima.”

Time bi po Spengleru nastala divovska azijatska kapitalistička država.

Spengler radi grešku i podcjenjuje moć buduće indijske i kineske države.

O SAD-u se Spengler pita hoće li “duhovno primitivan gornji sloj koji misli samo na novac…najednom prikazati pritajene moralne snage koje će imati za posljedicu stvarnu izgradnju države, te duševnu spremnost da se za nju žrtvuje imetak i krv, umjesto da se kao dosada rat shvaća kao sredstvo zarade? Ili će posebni gospodarski interesi  pojedinih područja ipak postati jači, i kao što je već jednom bilo 1861. (građanski rat Sjevera i Juga SAD-a, op., T.T.) dovesti do raspada zemlje…: recimo industrijski sjeveroistok, farmerska područja Srednjega zapada, crnačke države juga te područje s druge strane Stjenjaka?”

(Svršetak u sljedećem broju)

Teo Trostmann

Povezani članci

USTAV – Razvitak ustavnosti u svijetu (6)

HF

Globalno zatopljenje potpuna prijevara (7)

hrvatski-fokus

LAŽ NA LAŽ – Od Rade Vukosava do Ive Josipovića (16)

HF

LAŽ NA LAŽ – Nismo trebali obeštećivati agresore (11)

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...