Njegov sin Miho Stepovich je najmlađi od svih dosadašnjih guvernera, i prvi koji je u Aljaski rođen
“Kada se 1898. godine otkrilo zlato u Aljaski, nastao je »gold rush«, ili »utrka za zlatom« u tu daleku, studenu, nepoznatu zemlju. Za zlatom mahom jure smjeli, pustolovni pojedinci, koji se ne obaziru na teškoće i zapreke, nego jure u pustoš, u nepoznato, da prvi zabiju kolce i revolverom brane svoje ograđeno zemljište. Kao u Kaliforniju godine 1848. tako je i u Aljasku pohitao znatan broj naših ljudi fizički jakih, neukih i neobaviještenih, ali na sve tegobe spremnih. Ti su ljudi mahom dolazili iz naših južnih krajeva: iz južne Dalmacije, Hercegovine i Crne Gore. Jedni su propali, drugi su uspjeli. Znatan broj od uspjelih onamo su i ostali i udešavali svoj rad i život prema razvijanju i napredovanju zemlje. U našoj štampi se nikada ne spominju naša naselja u Aljaski, ali se o njima zna po pričanju. U gradu Anchorage postoji čak odsjek Hrvatske zajednice br. 991. Među onima koji su 1889. pojurili za zlatom u Aljasku bio je i Miho Stjepović. Po prezimenu bi se reklo da je on bio s otoka Šipana, jer je među našim prvim iseljenicima u Južnoj i Sjevernoj Americi bilo više šipanskih Stjepovića. Sada, američki tjednik »Time« broj od 27. svibnja 1957., donosi o Mihu Stjepoviću, i o njegovom istoimenom sinu Mihu, slijedeće podatke: Otac Miho bio je u zlatu sretan. Ali on sabrano zlato nije prosipao na rakiju i zabavu, kako to lakoumni sretnici rade, nego je kupovao gola i pusta zemljišta. Mnogi su ga smatrali ludim, videći u što ulaže svoj teško zarađeni novac. Ali, kako se »camp« oko Fairbanksa razvijao u živ i prometan grad, tako je Stjepović postajao bogatiji i diljem čitavog teritorija poznatiji kao Wise Mike —Mudri Miho. Prošlog tjedna Senat Sjedinjenih Država potvrdio je imenovanje Mihovog sina Miha suguvernera Aljaske. Stepovich je najmlađi od svih dosadašnjih guvernera (58 g.), i prvi koji je u Aljaski rođen.
Michael Stepovich je diplomirao pravo na univerzitetu Notre Dame i kroz rat služio u ratnoj mornarici Sjedinjenih Država. Kad su mu bile 32 godine bio je izabran u zastupnički dom Aljaske. U političko dobro mu se ubraja da ima atraktivnu za politiku interesiranu suprugu, sedmero djece i laki, živahni način ophođenja sa svakim. Mladi Stjepović se piše Stepovich, jer sloga »stje« Amerikanci ne bi mogli izgovoriti. Lako čitanje prezimena u Americi mnogo znači za njegova nositelja. I Eisenhowerovi su »au« u svome prezimenu zamijenili sa »ow« da bi se dobilo zvuk »au«.
Čast guvernera najviša je politička čast do koje se popeo jedan Hrvat, odnosno (1959. Jugoslaven) u Sjedinjenim Državama. Aljaska je velika zemlja. Zaprima petinu prostora SAD-a 586.400 četvornih milja. Ima 128.695 stanovnika, od kojih su 33.000 Eskimi, Indijanci i Aleuti. Ima četiri grada sa preko 5000 stanovnika. Najveći je Anchorage (11.250), a Fairbanks je (5.571) glavni grad. Godine 1867. Rusija je prodala Aljasku Americi za 7.200.000 dolara. U ono doba bilo je u zemlji vike da je mnogo plaćeno. A u samom zlatu je Amerika iz Aljaske izvadila nekoliko stotina milijuna dolara. Obiluje na ugljenu i raznim rudama i šumama neprocjenjive vrijednosti. Ne može dugo proći pa će Aljaska postati 49-i član Unije. Možda i za guvernerstva našega potomka Stjepovića ima dobre izglede da bude i prvi od naroda izabrani guverner države Aljaske. Zamislimo: neuki, siromašni iseljenik sa Šipana u Aljaski 1898., a njegov sin guverner 1957.! Ovakovi iseljenici i njihovi služe na čast i korijenu iz kojega su izašli.
Napisao: Ivan Lupis-Vukić, Slobodna Dalmacija, stranica 4., godina izlaženja XV./ broj 3823/ utorak, 4. lipnja 1957. godine”
