Hrvatski Fokus
Feljtoni

Faustovska misao Oswalda Spenglera (2) 

Pravi Francuz u dogledno vrijeme ne će biti gospodar u Francuskoj

 

“Šovinizam je odavno već u velikoj mjeri posao.”

“Bratska je mržnja među ljudima uvijek bila jača od mržnje prema strancima, a upravo ona iz malih povoda može prerasti u strast koja više ne dopušta nikakav uzmak.”

“Društvo pak znači imati kulturu, imati formu koja seže do najmanjega obilježja držanja i mišljenja, formu koja se stvarala dugim odgojem cijelih rodova, strog običaj i shvaćanje života koje prožima cijelo postojanje s tisuću dužnosti i obveza.”

“Snažno se društvo neprestano obnavlja vrijednom krvlju koja pritječe odozdo, izvana.”

“Intelektualno je glupo željeti zamijeniti strukturu društva koja je stasala stoljećima i bila ojačana tradicijom. Život se ne nadomješta nečim drugim. Nakon života slijedi samo smrt.”

“Radikalna stranačka klika…profesionalno vodi borbu protiv oblikovnih moći kulture te masu stavlja pod skrbništvo izbornim pravom, slobodom tiska i terorom.

Tako nastaje nihilizam, neizmjerna mržnja proletera prema nadmoćnoj formi svake vrste, prema kulturi kao njezinoj ukupnosti, prema društvu kao njezinu nositelju i povijesnoj posljedici.”

“Treba vladati opća jednakost. Sve treba biti podjednako prosto. Isti način pribavljanja novca i njegova trošenja za istu vrstu zadovoljstva: panem et circenses – više od toga se ne treba i više od toga se ne razumije. Premoć, uglađeno ponašanje, ukus, svaka vrsta unutarnjega ranga jesu zločinstva. Etičke, vjerske, nacionalne ideje, brak zbog djece, obitelj i državni suverenitet staromodni su i reakcionarni.” (sličnije SAD-u nego SSSR-u, op., T.T)

“Stvarni umjetnički život (je) od 19 stoljeća naovamo nestao. Bio je to život koji se uvijek odvijao u društvu između poznavatelja i stvaratelja značajnih djela, ne između trgovaca umjetninama, kritičara umjetnosti i snobova “naroda”.

“Crkva je vrijedna koliko je vrijedan svećenički materijal iz kojeg se sastoji.”

“Socijalizam nije ništa drugo nego kapitalizam niže klase.”

“Tako od 1840. s dviju strana počinje razorni napad na stvarni, beskrajno zamršeni gospodarski život bijelih naroda. S jedne strane ceh trgovaca novcem i špekulanata …prodire u njega pomoću dionica, kredita i nadzornih odbora, te dovodi organizacijsko upravljački rad  stručnoga poduzetništva…u ovisnost o svojim namjerama i interesima. Stvarni veleindustrijalac srozava se u roba financijaša. (koji može uništiti tvornicu burzovnom špekulacijom…)

A, odozdo, sindikat radničkih vođa polako ali sigurno uništava organizam gospodarstva. Teorijsko oružje jednih je učena, “liberalna” nacionalna ekonomija koja oblikuje javno mnijenje o gospodarskim pitanjima te se savjetodavno i normativno miješa u zakonodavstvo. Oružje drugih je “Komunistički manifest”, čijim se načelima…zadire u zakonodavstvo s lijeve strane svih parlamenata. I oba zastupaju načelo “Internacionale” koje je čisto nihilističko i negativno.”

“Ali zato se male brige, koje se javljaju kao “problemi” mode, kuhinje, bračnih ili izvanbračnih ljubavnih svađa, a prije svega dosade koja vodi do zasićenosti životom, uzdižu do smiješne važnosti. Od vegetarijanstva, sporta, erotičnoga ukusa stvara se “svjetonazor”. Na sebe se diže ruku zato što se nije dobilo večernju haljinu za kojom se čeznulo ili pak željenoga ljubavnika, ili zato što je nemoguće dogovoriti se o nekuhanoj hrani i izletima.”

“Kod svoga zahtjeva za “punom vrijednošću dohotka” kao radničkom plaćom Marx je nastojao zatajiti jednu činjenicu, koju je, da je bio pošteniji, morao primijetiti i uzeti u obzir: u prihodu industrija sa sjevera sadržani su troškovi tropskih sirovina – pamuka, gume, metala – a u njima niske plaće obojenih radnika. Preplaćenost bijelog rada počivala je na potplaćenosti obojenoga.”

“Japanska industrija sa svojim niskim plaćama svladava bijelu konkurenciju posvuda u južnoj i istočnoj Aziji, te se već javlja na europskom i američkom tržištu.”

U Londonu se pojavljuju indijske tkanine, a “u SAD-u industrija se sve više seli iz Chicaga i New Yorka u crnačka područja na jugu i neće se zaustaviti ni na kineskoj granici. U Kini, na Javi, u Južnoj Africi, u Južnoj Americi postoje rastuća industrijska područja.” Spengler predviđa bijeg industrije “obojenima”, te pad luksuznih bjelačkih plaća.

U Rusiji, Japanu, Indiji i Kini  ne manjak posla zato što ondje nema luksuznih plaća. (rad sibirskih logoraša npr.)

Optimizam smatra da je lažan, tj. poduprt bolesnim napuhavanjem fiktivnog  financijskog kapitala koji cijeli svijet drži svojim posjedom.

“Postoji samo jedna vrsta dampinga koja je prirodno utemeljena u gospodarskom životu i stoga uspješna, naime damping nižim plaćama a većim radom.

(damping je plasiranje proizvoda po preniskim cijenama, op., T.T.)

To je po Spengleru uništavanje bjelačke industrije i poljoprivrede.

Spengler napada Zapad zbog boljševičkih poreza koji uništavaju seljaka, obrtnika i malog poduzetnika, zbog igrarija valutom, podizanja Potemkinovih sela.(neučinkovitih tvornica lijepog izgleda, de facto gubitaša)

On tvrdi da je najslobodnija od boljševizma boljševička Rusija u kojoj horda vlada

strahom od smrti, oduzimanjem bonova za hranu, putovnica, ili slanjem u logore, metkom i konopom.

“Najteže i najnužnije pobjede koje vladar izbori nisu one nad neprijateljima, nego nad vlastitim pristašama, pretorijancima, nad “rasovima” (rasovi su samovoljni pokrajinski vođe u Etiopiji, to je općeprihvaćeni podrugljivi naziv za glavešine u totalitarnim sustavima). “Tek s vladavinom dionice burza je, dotad puko pomoćno sredstvo gospodarstva, preuzela an sebe odluku o gospodarskom životu.”

“Sitna svojeglavost i nedostatak humora – to je definicija fanatizma.” (Chesterton je to već pisao ranije, op., T.T.)

(Vođa)”mora znati da masa, mnoštvo, stranke nisu sljedbenici. Oni samo žele koristi. Ostavljaju predvodnika na cjedilu čim zatraži žrtvu.”

“Svaki socijalizam koji prelazi sa teorije na praksu vrlo brzo se uguši u birokraciji – dovodi do toga da su polja danas zapuštena, zarasla u korov, da je negdašnje bogatstvo stokom spalo tek na djelić, a da je opća glad azijskog stila postala trajno stanje…”

Spengler smatra da je maltuzijanstvo (T. R. Malthus, 1766.-1834., engleski ekonomist, demograf i svećenik, smatrao da je zemlja prenapučena) koje želi ograničiti porode glupost koja štetno djeluje na ekonomiju i vojnu sposobnost, kao i na zdravlje nacije. 

“Emancipacija žena Ibsenova vremena ne želi slobodu od muškaraca, nego od djeteta, od tereta djeteta, a istodobna emancipacija muškaraca želi slobodu od obveza prema obitelji, narodu i državi. Cjelokupna liberalno socijalistička literatura koja se bavi tim problemom kreće se oko toga samoubojstva bijele rase.” (važno je napomenuti da Spengler nije bio antisemit i smatrao je da u Europi nema čiste rase, op., T.T.)

“No pravi Francuz u dogledno vrijeme ne će biti gospodar u Francuskoj. Približno povećanje ukupnoga bijeloga stanovništva cijele Zemlje … počiva na privremenoj varci: broj djece se sve više smanjuje, a samo se povećava broj odraslih… zato što dulje žive.”

“Poznata je činjenica da su značajni ljudi vrlo rijetko prva, a gotovo nikada jedina djeca.”

(Svršetak)

Teo Trostmann

Povezani članci

Vlaho Fortunić o ribarstvu (2)

hrvatski-fokus

Uloga Srbije u Sarajevskom atentatu (6)

HF

Andrićevi Znakovi pored puta (3)

HF

HRVATSKE AUTOCESTE I KONCESIJA (10)

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...