Svi me cenzuriraju osim Glasa Brotnja, Tjedno.hr i Hrvatskoga fokusa
Kao nekada u Titinoj komunističkoj Jugoslaviji, Staljinovom Sovjetskom Savezu, a danas u Sjevernoj Koreji i NR Kini, onaj tko danas u Hrvatskoj govori istinu, i tko je nepotkupljiv, čeka ga potpuna medijska cenzura i politička izolacija. U vrijeme stvaranja i obrane hrvatske države, dok su kukavice i izdajice bježale iz Hrvatske, 1991. godine bio sam glasnogovornik predsjednika Franje Tuđmana, a potom i prvi glasnogovornik Ministarstva vanjskih poslova. U privatnom arhivu imam bezbroj novinskih članaka iz hrvatskih i poznatih svjetskih mainstream medija te televizijskih vrpci, o mojim djelatnostima u tim povijesnim, ali i vrlo opasnim vremenima.
U zadnje tri godine, zbog sve otvorenijeg i izravnijeg iznošenja istine, kako je ja vidim, o izdajničkom i protuhrvatskom radu tzv. hrvatskih političkih elita, onih vladajućih, tako i onih iz oporbenih (ne)domoljubnih redova, zabranjeno je objavljivanje mojih članaka i komentara. Ne samo u režimskim mainstream medijima (novinama, radio postajama i novinama), nego i na tzv. domoljubnim portalima i privatnim televizijskim kućama, tj. emisijama (Bujica, itd.). Naravno, ovdje moram navesti portal Glas Brotnja, kao jedinu časnu iznimku. Naravno, koristim ovu prigodu da izrazim zahvalu voditelju Podcasta Velebit Marku Juriču što mi je omogućio, na incijativu jednog velikog domoljuba iz iseljeništva, da nedavno gostujem u njegovoj emisiji. Za mene je to bilo kao povratak iz mrtvih. Emisiju je pogledalo blizu 28 tisuća ljudi. Nadam se da ne će biti prva i zadnja emisija u Podcast Velebitu u kojoj ću gostovati. Kako će sadašnja nenaroda vlast u Hrvatskoj biti pod što većim pritiskom strašnog gospodarskog, demografskog, zadravstvenog i svakog drugog stanja, koje je rezultat njezinog lopovluka, neznanja i nedomoljublja, tako će biti pojačani oblici psiholoških i drugih represija protiv mene i drugih meni sličnih disidenata u Hrvatskoj. Međutim, ja se te izdajničke i nesposobne vlasti ne bojim i spreman sam i umrijeti u borbi za spas domovine Hrvatske i hrvatskog naroda.U Kini se često koristi izreka “da novac govori snažnije od svih riječi”. Tako je danas i u Hrvatskoj. Međutim, ne postoji ta količina novca i bogatstva u svijetu kojim bi neprijatelji i protivnici Hrvatske i hrvatskog naroda mogli mene kupiti. Žao mi je što je cenzura u Hrvatskoj danas opakija i podmuklija nego što je bila u zločinačkoj Titinoj Jugoslaviji, pa se u to vrijeme moglo u medijima čuti za velike hrvatske disidente, kao što su bili Vlado Gotovac, Marko Veselica, Ante Paradžik i mnogi drugi. Da nema hacebooka i portala Glas Brotnja, te povremeno portala Tjedno.hr i Hrvatski fokus, bila bi uzaludna sva moja svjedočanstva o prošlosti i upozorenja na tešku sadašnjost, jer svaki moj komentar automatski završava u košu mainstream medija i tzv. hrvatskih portala.
Svjestan sam da živim još sto godina nikada ne ću imati ni važnost ni status brojnih hrvatskih disidenata i mučenika iz vremena dubokog mraka u Titovoj komunističkoj Jugoslaviji. Ipak, vrlo sam sretan što sam, makar i djelomično, na svojoj koži osjetio što znači biti disident. Razlika je samo u tomu, što sam ja danas disident u hrvatskoj državu koju sam stvarao i protiv koje nisam nikada sagriješio u bilo kojem obliku.
