Gdje god se zdravo sjeme sije – i zdrav plod proklije
Od zaborava spašava samo mudra glava.
Gdje god se zdravo sjeme sije – i zdrav plod proklije.
Domoljubi i iz daljine ćute boli Domovine.
Kad se mudre misli i govorom jave, neka se ne boje na papiru mudrosti poplave!
Što je ljeta više, sporije se diše.
Dok nepravdu gone iz daljine, pravda mrije usred domovine.
Za hrvatsku kunu još nam spasa nema, sve dokle god se hajka na nju sprema.
I obećanja lažna u nevrijeme postaju – važna!
Tko se dobrih djela lati, kada-tada dobrim mu se vrati.
Korona nam strah i trepet sije, jer još o njoj ni istine – nije.
Sve od zipke pa do štapa čovjek snuje, a vjera caruje.
Kada čovjek dospije do štapa, nada mu se sa vjerom- poklapa.
Tko danju marljivo radi – noću se snovima sladi.
I mudrositnice znaju biti vjere suputnice.
I među učiteljima katkad neukih ima.
Što nam dalje odmetnu se brige, sve su bliže od mudrosti – knjige.
Ne pružaj mi ruku u doba korone, već istom kada joj sva zvona odzvone.
Tko tuđoj djeci sreću ne želi, neka se ni svoje djece sreći ne veseli.
Od malena tko raditi nauči, u starosti glad ga ne muči.
Ne bira se cura samo po ljepoti, već i po njenih roditelja – doti. (dota = miraz)
Neka cura ne bira momka – careva potomka, već radnika – veseljaka iz roda – seljaka!
