Hrvatski Fokus
Hrvatska

Čuvajmo naš lijepi hrvatski jezik

Preveliki je broj stranih riječi preplavio naš hrvatski jezik

 

Više od četrdeset godina živim u Kanadi. Veći dio tog vremena provela sam pišući i predavajući hrvatski jezik na tri gimnazije djeci Hrvata, rođenoj do u treću generaciju u toj zemlji. Zahvaljujući njihovim roditeljima, nastavnicima, no u prvom redu ogromnom zalaganju naših svećenika, oni govore hrvatski kao da su u Hrvatskoj rođeni. Njihovi roditelji ne zaboravljaju svoj materinski jezik. Samo sam za tri slučaja od dobrih prijatelja čula o miješanju engleskog jezika u hrvatsku gramatiku i to od priprostih starijih naših ljudi.

Evo prvog slučaja: govorio mi je naš dragi prijatelj i obiteljski liječnik, hrvatskoga podrijetla, kako ga je posjetio u njegovoj ordinaciji priprosti umirovljenik i “učenim” riječima objasnio što ga je dovelo k njemu: ”Juza sam tablets, al ništa ne pomaže; hrta me u beku.”

Nakon što je doktor ustanovio da čovjek veći dio dana provede sjedeći, odluči, ne će mu prepisati nikakve tablete nego više kretanja i da za mjesec dana dođe i da mu kaže kako se osjeća. Za mjesec dana dobije naš dobar doktor slijedeći izvještaj: ”Doktore, posluša sam Vas. Nisam drajva, man sam voka; nisam juza tablets i ništa me više ne hrta u beku!”

Jedna opet starija žena na upit žene iz njenog rodnog kraja, upravo došavši u Kanadu u njeno susjedstvo, upita je gdje i što radi njezin muž. Odgovor je glasio: ”Vrkuje na korner lotu i seluje juzovane kare?”

Jedan, opet, stariji župljanin hrvatske župe u Hamiltonu, svojom susretljivošću proba prve dane tek novodošlom svećeniku iz domovine, olakšati snalaženje u prometu, tumačeći mu kako odmah kad izađe iz crkve, desno na prvom semaforu ima autobusnu stanicu, ovim riječima: ”Fader (Oče), na prvom lajtu bas stapa i pika ljude ap.” Svećenik nije znao engleski, no da je i znao engleske riječi ovog dobronamjernog župljana, slabo bi mu pomogle.

Tako ovih dana slušamo u Kanadi Dnevnik iz srca Hrvatske, ali ne govore polupismeni starčići, već univerzitetski obrazovani profesionalci. Znamo da je Hrvatska dio Europske unije; da je engleski jezik službeni jezik priopćavanja u Europi, da su mnogi na ”brzi način” trebali naučiti taj jezik. Neki su prišli posebno brzom načinu učenja tog jezika, prevodeći čitave rečenice doslovce na hrvatski jezik; što više i sa svakodnevnog, ne književnog, često sa ”slang” engleskog (ulični rječnik) i ravno u našu gramatiku. Smetnulo se sa uma ili nikad nije ni znalo, što svaki prevodilac znade, da se prevodi uvijek i jedino u duhu jezika u koji se prevodi!

Što se dogodilo? Ne prepoznajem naš predivan i bogat hrvatski jezik kojim baš sve možemo izraziti i opisati.

Evo nekoliko primjera kojima se dnevno od minute do minute silno šokiramo: na bilo koju zamršenu situaciju jedan intelektualac pita stručnjaka za to područje ovim riječima: ”Kako se nosite?” – Vjerojatno od pitanja ”How are you carrying yourself?”

Umjesto: “Što Vi mislite o toj situaciji?!” Jer, nemoguće je ikojem živome stvoru nositi se; ni djetetu, ni odraslome, ni atleti – nikome!

Nebrojeno varijacija te stravične rečenice smo se već naslušali i nikad joj kraja. Odgovor obično glasi: “Po meni”… umjesto: “Moje je mišljenje” o toj situaciji. “Po meni” može samo biti ono što je palo na mene iz zraka, a pitanje nije bilo upućeno informaciji o prljavim ili prašnjavim ramenima ili leđima. Mi, koji nismo išli u “škole za život”; koji smo tokom našeg školovanja naučili 4, 5 i 6 stranih jezika, nismo “linijom manjeg otpora”, usput, uz naučene nove riječi, zaboravljali naše hrvatske. Mi smo polazili razne škole u kojima smo se školovali. Danas se u njima “e-ducira”!? U bolnice se odlazilo da se ljudi pregledaju i ako je potrebno zadrže na liječenju. Danas se ide u bolnice da bi se čovjek “hospitalizirao”?!

Prošle su preko Lijepe naše horde osvajača. Ostalo je natruha od turcizama, germanizama, srbizama… i to svjedoči našu povijest, ali ovakvo što naša povijest još nije zabilježila. Sami sebi tako sakatiti naš bogati jezik koji je u Srednjem vijeku bio jedan od najpriznatijih među starim evropskim jezicima. Namjerno sakatiti!? Mi smo u Kanadi uspostavili učenje hrvatskog jezika u osnovnim školama i u gimnazijama. Uspostavili smo katedru hrvatskog jezika na sveučilištu Kitchener–Waterloo kad je službena Jugoslavija naređivala da se naš jezik mora zvati hrvatsko–srpski. Danas u slobodnoj Hrvatskoj među mnogim stranim riječima prečesto čujemo riječ iz srbizma naprosto, kojom “hrvatski govornik” želi reći: jednostavno, a izgovori riječ koja u našem jeziku ima prosto značenje: na prosto, ono što nije fino, a tako i zvuči. Zar je moguće da se riječ jednostavno zaboravila?

Preveliki je broj stranih riječi preplavio naš hrvatski jezik. Gramatika nam se guši u riječima koje joj nisu prilagođene. Pokušati ću mojim dragim Hrvatima pomoći vratiti se našem rječniku iz stranih i iskrivljenih stranih riječi. Riječi ću napisati fonetski, kako su iskrivljeno izgovorene.

naprosto – jednostavno

destinacija – cilj, odredište

perfomanse – priredba, izvedba

restart – ponovni početak

lokdauni – zatvaranja

dezeficiens – dezinfekcijsko, raskužno sredstvo

populacija – narod, stanovništvo

formalno – službeno

distanca – razmak

hot spot – žarište

resurse – zalihe, sredstva

samit – vrh

hrvatski ljudi – Hrvati

Nitko ne kaže njemački ljudi, već Nijemci, ili američki ljudi, već Amerikanci, Kanađani, pa Francuzi, Australci itd. Kompromitirani lijek!? Kompromitiran može samo biti liječnik koji je nestručno propisao lijek. Šalabaster (od njemačke riječi Schalabachter) u slobodnom prijevodu: šuplja ili prazna glava.

“Borba se vodi u izbornoj kampanji?” – Borba se bori za slobodu u vlastitoj zemlji ili za prevlast u tuđoj!

“Afera ispliva?”

“Vijest ispliva” – Kojim stilom?

“Afera curi?” “Vijest curi” – Curi samo tekućina.

“Afera teška 400 milijuna?” – Zar se vrijednost novca mjeri prema težini? “Dobiti će novac iz proračuna?” – Je li to nova riječ za blagajnu?

“Ajmo reći?” – Pa nismo na sajmu da se pogađamo kako ćemo govoriti naš jezik.

Na pitanje bilo koje vrste “stručna” osoba započinje odgovor ovim riječima: “Pa gledajte” – umjesto: “Nastojat ću objasniti situaciju, slučaj…” ili počinje poštapalicom: “znači”, dok još ništa nije izrekla.

“Učitelji stoje đacima i roditeljima na dispoziciji?” Vjerojatno na usluzi, raspolaganju da im rastumače nova ili nepoznata im pravila u školstvu. Naš je jezik bogatiji od engleskoga u koji se srlja. Probajte u engleskom rječniku pronaći, na primjer, sva tri roda za neke životinje kao na primjer slon, slonica i slonić u našem jeziku. Oni glase: elephant – he, elephant – she and little elephant.

Kao kad bi mi rekli: “Slon on, slon ona i mali slon”. Mali je i Ivan i Petar i Luka, a u našem jeziku su Ivica, Perica i Lukica. Uopće, engleski jezik nema pravih deminutiva. Probajte opisati malenome djetetu lišce, ručice, nosić, ustašca na engleskom jeziku ili se nježno obratiti ljubljenoj djevojci, ili probajte opisati Božju prirodu. Taj engleski jezik nema ni riječ za pojam kao u hrvatskom jeziku. Primjer: ljubav, znanost, toplina, radost; to je sve stvar! Thing! Kod nas je sve to pojam! Mi znamo što su stvari. Riječ ja se u tom jeziku piše velikim slovom I (aj), a ti i Vi koji se jednako pišu i izgovaraju, malim slovom: you (ju).

Amerikanizmi su u našem jeziku nepotrebni! Totalno nepotrebni su i naši prijevodi originalnih naziva izuma kao: telefon, telegram, radio, televizija, kompjutor. Teretana je kao kompjutor najneuspješniji prijevod. Teretana je vježbaona, ne samo za dizanje tereta. Kompjutor ima neiscrpan broj programa, a ne samo računanje! (Računalo!?) Osim toga se dirnulo u vlastito (originalno) ime izuma.

I na kraju prilažem bogatstvo izraza u opisu rodbinskih naziva u hrvatskom jeziku. (Croatian family / hrvatska obitelj). U engleskom jeziku nakon izraza za: mama, tata, sestra, brat, ujak (stric), tetka (što je i ujna i strina) te bratić, što je izraz i za sestričnu; svi ostali su in–laws (in–los): sister–in–law – šogorica, brother–in–law – šogor, mother–in– law – punica / svekrva, father–in–law – punac / svekar. Svi su oni in–laws. Lako za naučiti.

Čuvajmo naš hrvatski jezik!

Marija Fabek

Povezane objave

Prisilna talijanizacija kroz tzv. Istrijane

HF

“Narod odlučuje” = Bandić vlada?

HF

Infuzija

HF

Krah “političkih analitičara”

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više