IZBORI – Gušenje neposredne demokracije
Grubom manipulacijom brojem birača politička kasta i ustavni sudci ugušili su neposrednu demokraciju sprječavanjem referenduma nemogućim skokovitim promjenama broja birača. Pokretači inicijative za održavanje referenduma moraju skupiti 10 % potpisa od broja birača registriranih u Hrvatskoj na dan početka skupljanja potpisa. Skandaloznom odlukom Ustavnog suda o 404 252 potpisa birača potrebnom za održavanje Referenduma o izbornim pravilima ugušena je demokracija u Hrvatskoj, a posljedica toga je sadašnji “pakao i talačka kriza” u našem društvu.
KRETANJE BROJA BIRAČA U HRVATSKOJ PREMA IZVJEŠTAJIMA DRŽAVNOG IZBORNOG POVJERENSTVA OD 1991. GODINE
Na Referendumu za osamostaljenje 19. svibnja 1991. godine u Hrvatskoj je bilo registrirano 3.652.222 birača, a prema popisu stanovnika 1991. godine bilo je 4.784.265 stanovnika. Na sto stanovnika popisanih u ožujku 1991. godine bilo je oko 76 birača. Kako se broj birača povećao do iznosa 4.042.522 na oko 94 birača na 100 popisanih stanovnika travnja 2011. godine, odnosno 555 488 birača više od broja punoljetnih osoba, do 21.rujna 2014. godine, trebali bi hrvatskim građanima obrazložiti ustavni sudci i bivši ministar Arsen Bauk. Od 1991.godine do danas osim 1996. i 1997. godine u Hrvatskoj godišnje umire više osoba nego se rađa te od 2001. godine do danas više se osoba iseljava nego useljava? Zar ustavni sudci nimalo ne mare za svoj ugled i ugled Ustavnog suda?
Gruba manipulacija biračima s prebivalištem u Hrvatskoj počela je na izborima za Zastupnički dom Hrvatskog državnog sabora održanim 3. siječnja 2000. godine skokovitim porastom broja birača prema broju birača na lokalnim izborima održanim 13. travnja 1997. godine za 217.755 birača ili s godišnjim povećavanjem broja birača za 79.880 birača. Broj birača 3. siječnja bio je za 376.915 veći od broja punoljetnih stanovnika popisanih 2001. godine. Ličko-senjska županija imala je više birača od stanovnika.
Na izborima za Hrvatski sabor održanim 1.422 dana kasnije 25. studenog 2003. godine Vlada Ivice Račana s tadašnjom ministricom pravosuđa ustavnom sutkinjom Ingrid Antičević Marinović je broj birača s prebivalištem u Hrvatskoj povećala s 3.882.448 za 115.652 na 3.974.545 birača , a na izborima za Hrvatski sabor održanim 24. studenog 2007. godine bivši ustavni sudac Antun Palarić, tadašnji ravnatelj Središnjeg ureda za upravu i lokalnu samoupravu, je povećao u 1.463 dana broj birača s prebivalištem u Hrvatskoj za 99.085 na 4.073.630. Prema procjeni, na temelju prirodnog kretanja stanovništva i popisima stanovništva 2001. i 2011. godine, je broj birača s prebivalištem u Hrvatskoj od 2007. godine trebao neprekidno padati zbog prirodnog gubitka stanovništva i negativnog migracijskog salda.
Kontroverze oko popisa birača u Hrvatskoj odnose se na stalne optužbe raznih nevladinih udruga o manipuliranju brojem birača ili nepreciznoj evidenciji birača u Hrvatskoj. Središnji ured za državnu upravu pod vodstvom bivšeg ustavnog sudca Antuna Palarića samo nekoliko dana prije izbora za Hrvatski sabor 2007. godine objavio je popis birača prema kojem je u Hrvatskoj imalo prebivalište 4.073.294 birača, što je oko 105.000 birača više nego na izborima za Hrvatski sabor 2003. godine, a na izborima ih je registrirano 4.073.630.
No, ustavni sudac Davorin Mlakar je kao ministar uprave umnožio broj birača s prebivalištem u Hrvatskoj na izborima za Hrvatski sabor održanim 4. prosinca 2011. godine na 4.092.861 za 605.827 više od broja punoljetnih stanovnika popisanih 2011. godine. Raspodjele birača po županijama, općinama i gradovima grubo odstupaju od prirodnog i migracijskog kretanja stanovništva i od popisa stanovništva 2001. i 2011. godine, a to dokazuje da vlade od 2000. godine do sada grubo manipuliraju biračima s prebivalištem u Hrvatskoj radi namještanja rezultata izbora i sprječavanje referendumskog odlučivanja birača o bitnim pitanjima hrvatskog društva i države. U nastavku članka upućujem na pisanja o prijeporima o broju birača prije dvanaest godina. Tabličnim prikazima podataka o raspodjeli birača po gradovima, općinama i županijama na izborima dajem dokaze kojima ilustriram tvrdnje iznesene u naslovu članka.
Koristeći rezultate popisa stanovništva od 2001. i 2011. godine te prirodno i migracijsko kretanje stanovništva za razdoblje od 1991. do 2014. godine jednostavnom procjenom može se zaključiti da broj birača na izborima za Hrvatski sabor 2007. godine nije se mogao povećati za više od 11.240 birača u odnosu na izbore održane 2003. godine, a prema izvještaju DIP-a broj registriranih birača na biračkim mjestima u Hrvatskoj na izborima za zastupnike Hrvatskog sabora 2007. godine je iznosio 3.824.731 odnosno 133.795 više nego na izborima 2003. godine. U tom razdoblju je 221.445 stanovnika postalo punoljetno, a umrlo je 204.291. Razlika broja stanovnika koji su u tom razdoblju postali punoljetni i broja umrlih je jednaka promjeni broja birača od 17.154. U razdoblju od 1986. do 1989. godine, osamnaest godine prije četverogodišnjeg razdoblja između promatranih izbora, rodilo se 233.811 djece i da su svi ostali u Hrvatskoj i postali punoljetni promjena broja birača bila bi 29.520 što je 4.5 puta manje od promjene broja birača prema izvještajima DIP-a za promatrane izbore. Ovaj skokovit porast birača od 133.795 morao bi hrvatskim građanima obrazložiti ustavni sudac Antun Palarić koji je kao državni tajnik tada vodio resor uprave. Od 2008. godine broj godišnje umrlih stanovnika prelazi broj onih koji su tih godina postali punoljetni, također se godišnje više stanovnika iseljava nego useljava, pa se broj birača narednih godina trebao stalno smanjivati. U tom razdoblju je postalo punoljetno 204.709 stanovnika, a umrlo je 207.680 pa se broj birača trebao smanjiti za najmanje 2.971. Obrazloženje za takvo skokovito povećanje broja birača hrvatskim bi građanima mora dati novoizabrani sudac Ustavnog suda Davorin Mlakar, koji je tada bio ministar uprave. Na izborima za zastupnike EU parlamenta travnja 2013. godine bilo je registrirano na biračkim mjestima u Hrvatskoj 3.742.383 birača, a na lokalnim izborima 20. svibnja iste godine 3.767.170 birača te na Referendumu o braku 1. prosinca broj birača je povećan na 3.777.518. Analizom podataka o broju registriranih birača na biračkim mjestima u Hrvatskoj na prvim izborima za EU parlament može se zaključiti da je broj birača na tim izborima bio prevelik. Zadarska županija je na tim izborima imala 97 birača na 100 stanovnika popisanih 2011. godine, a više birača od stanovnika imalo je više gradova i općina. Navedeni podaci dokazuju da je Republika Hrvatska na dan 21. rujna 2014. godine imala registrirano u domovini manje birača od 3.747.383.
Preko 380 tisuća hrvatskih građana je potpisalo inicijativu GIUIO da se Ustavotvornim referendumom izglasaju izborna pravila za izbor zastupnika u Hrvatski sabor. Ustavni je sud, prihvativši lažan podatak Ministarstva uprave, da je Baukovih 4.042.522 birača mjerodavan broj birača na dan početka skupljanja potpisa birača na peticiju GIUIO za održavanje Referenduma 21. rujna 2014. godine, ugušio demokraciju u Lijepoj našoj. Na drugim izborima za EU parlament održanim 25. svibnja iste godine samo 118 dana prije toga bilo je 281.739 birača manje registriranih na biračkim mjestima u Hrvatskoj, a 98 dana kasnije u prvom krugu predsjedničkih izbora održanim 28.12. iste godine opet 268.835 birača manje. Zar je za 119 dana 281.739 naših stanovnika postalo punoljetno više nego ih je umrlo, a za 98 dana umrlo 268.835 birača više nego ih je postalo punoljetno? Na to pitanje bi trebali dati odgovor: bivši ministar Arsen Bauk, ustavni sudci i DORH. Zbog grube manipulacije brojem birača podnio sam kaznenu prijavu DORH-u protiv bivšeg ministra Arsena Bauku 12. listopada 2015. godine.
Krivnjom Ministarstva uprave,Ustavnog suda i Hrvatskog sabora ostale su za izbore za zastupnike u Hrvatskom saboru održane 5. srpnja 2020. godine izborne jedinice s nezakonitim odstupanjem broja birača u osam od deset izbornih jedinica. Ustavni sudci su mogli prisiliti tada vladajuće društvo sadašnjeg predsjednika Republike Zorana Milanovića da promjeni Zakon o izbornim jedinicama za izbor zastupnika u Hrvatski sabor i tako bismo bili izbjegli pitanje neregularnosti izbora za zastupnike Hrvatskog sabora na izborima 2015., 2016. i 2020.
Ministar Bauk bi trebao dokazati pred sudom da je Republika Hrvatska stvarno imala 4.092.137 birača u županijama i Gradu Zagrebu na pristupnom Referendumu za EU 22. siječnja 2012. godine i 4.042.522 birača 21. rujna 2014. godine. Kako je stvarno moguće da su:Karlovačka, Ličko-senjska, Požeško-slavonska, Sisačko-moslavačka, Šibensko-kninska, Vukovarsko-srijemska i Zadarska županija imale više birača od stanovnika na Pristupnom referendumu za EU i da je birača bilo 605.103 više od broja punoljetnih osoba popisanih travnja 2011. godine? Sadašnji sastav Hrvatskog sabora bi trebao hitno omogućiti hrvatskim državljanima da se Ustavotvornim referendumom izjasne o izbornim pravilima za izbor zastupnika u Hrvatski sabor i fiksno odrediti broj potpisnika za održavanje ustavotvornih i zakonodavnih referenduma.
