Hrvatski Fokus
Feljtoni

Ernest Bauer o srpskom primitivizmu, nacizmu… (4)

Bauerovo mišljenje o našim “proljećarima” je većinom negativno

 

Dr. Ernest Bauer (1910.-1995.) je Zagrepčanec, točnije Vlaškouličanec koji piše svoje uspomene 1986. godine tiskom Hrvatske revije (Barcelona, München). Iako se u knjizi Život je kratak san Bauer žali da su mu Hrvati pristupali sa “pa ti si ipak neki Nijemac”, dočim Nijemci su tobož zamjerali mu hrvatstvo; mi mu ne ćemo dokraja vjerovati jer je bio njemački obavještajac najvišega čina (pukovnik), specijaliziran za analitiku JI Europe.

Osnivač Hrvatskog Narodnog odbora dr. Branko Jelić (kasnije Hrvatsko Narodno vijeće od 1962.) bio je blizak suradnik dr. Ante Pavelića, ali je od Engleza uhvaćen 1939. u blizini Gibraltara i držan u pritvoru do kraja rata. Taj liječnik rodom iz Omiša imponirao je Baueru i svojim svjetonazorom, ali i vanjštinom i kao uspješan  liječnik je mogao osigurati prostor za rad organizacije. Jedne talijanske novine iz Bologne objavile su interview s dr. Jelićem, novinar je bio impresioniran već njegovom gigantskom pojavom, a takva su mu bila i tri brata, svi čestiti Hrvati. Govorio je dr. Jelić francuski, španjolski, talijanski, njemački i silom prilika engleski. Nažalost iscrpljen od liječničkoga rada ponekad je u javnim nastupima i organizaciji HNO-a morao improvizirati, ali dirljivo je bilo vidjeti ljude koji rade iz ljubavi prema Domovini poput Teodora pl. Uzorinca Kohanryja, koji nije bio imućan kao što su odvjetnici inače, jer je našim ljudima radio sve badava.

Svećenik i značajni povjesničar Krunoslav Draganović bio je oporba Branku Jeliću. Taj čovjek koji je spasio tisuće izbjeglica bio je i u sukobu s pragmatičnim Hrvatskim svetojeronimskim zavodom, a motiv UDBA-e za njegovu otmicu je studiozno bavljenje Draganovića Bleiburgom; taj rad u rukopisu je nažalost nestao!

Draganović je bio zabavan, Bauer spominje njegovo izviješće o podneblju u Travniku; “8 mjeseci je za šejtana (vraga), 2 mjeseca za hajvana (stoku), a tek 2 mjeseca su za insana (čovjeka). Kao pravi stanovnik Srednje Bosne Draganović je simpatizirao Bošnjake smatrajući ih Hrvatima. Bauer se izmiče političkom radu i više se aktivira kao povjesničar, publicist, novinar i (ono što krije) njemački obavještajni analitičar.

Oduševljenje hrvatskih iseljenika proljećarima, tj. sudionicima (većinom komunistima!) pokušaja jačanja pozicija Hrvatske u jugoslavenskoj federaciji prenijelo se i na takve lisce poput Korskoga, Vrančića i Bauera.

Bauerovo mišljenje o našim “proljećarima” je većinom negativno, pa čak i o legendi kao što je Bruno Bušić; ipak ću iznijeti Bauerovu analizu koja se nalazi u njegovoj knjizi “Život je kratak san”, Barcelona, München, 1986.) 

Mislim da je Bauer pogriješio, komunisti ne bi ubili Bušića da im nije smetala hrvatska pomirba, da Bušić nije imao kapaciteta!

Bauer je smatrao da su Bušić i proljećari:

  1. manipulirali hrvatsku emigraciju pričama o svojim političkim vezama sa važnim osobama u domovini
  2. Nerealno tvrdili da ćemo se sami osloboditi,i da nam nitko (velesile) ne treba
  3. Bušić i proljećari su dobili izbore u HNV-u (Hrvatskom Narodnom Vijeću), pa samim tim i mogućnost da ga preobraze. Zašto su onda rušili s teškom mukom izgrađeni HNV kao jedinstvenu političku organizaciju iseljeništva?

Zlatka Božidara Markusa je smatrao arogantnim hinjom, bombastičnim literatom koji protivnike (i Bauera) naziva šakalima i lešinarima, a sebe i svoju skupinu herojima i svecima. Markus je bio u Lundu, Švedska, gdje su se nalazili i Rudolf Arapović, koji je unatoč zatvoru u Jugoslaviji i progonima od strane UDBA-e bio po orijentaciji hrvatski socijalist, te Mladen Scwartz kojega je Bauer cijenio zbog intelekta, ali je smatrao da je s “mladima”, tj. ekstremistima.

Osobito je otmicu aviona provedenu po Bruninom rođaku Zvonku Bauer smatrao kobnom pogrješkom. U tom duhu Lunda po Baueru nema ničega novoga, što već ne bi kazao dr. Ante Starčević. Kao neki ures služile su krilatice, kao npr. da nam slobodu ne će nitko donijeti, nego da je moramo izboriti sami sebi, ali nikakve preporuke kako bi se to postiglo i kojim putem treba tu – bez obzira na svjetski politički položaj -polaziti. Franjo Mikulić, gradonačelnik Jastrebarskom bio je izgledom i ponašanjem pravi “direktor”, šarmantan i simpatičan, ali kao organizator i znalac sasvim prosječan čovjek. Izgleda da je volio kavanski život. Neki njegovi prijatelji su širili “urbane legende” da su odluke Hrvatskog proljeća donosili Holjevac i Mikulić po birtijama u Jastrebarskom, i onda šaptali na uho Miki i Savki. Bauer zaključuje da Hrvati, posebno u emigraciji, na posve nedemokratski način traže neku magičnu ličnost, nekog poglavicu (da ne kažem Poglavnika) koji će ih povesti sa sobom, i ujedno ih riješiti sviju briga da moraju svojom glavom misliti.

Mikulić je bio dobar čovjek, posjećivao je zatvorenike, brinuo da se materijalno pomogne udovicama ljudi koje je ubila UDBA, ali Bauer zaključuje da je bilo upravo tragično vidjeti Mikuića s jedne, a povjerenje i vjernost izbjegličkih masa prema  njemu usprkos svih njegovih afera.

Dr. Bauer očito ne razumije iskonsku potrebu naroda za vođom;osim toga on je buržuj i civil!

Vulkanski temperamentni Dinko Šuljak pripadao je lijevom krilu HSS-a (bio svojedobno za suradnju sa komunistima), te je u HSS-u kao i u HNV -u izazvao teške sukobe. On je bio loš odabir i kao pokušaj da se HNV približi političkom centru i pridobije još ljudi iz HSS-a. HSS je živio na staroj slavi, odbijao se modernizirati i ostao u stavu čekanja a da nije ni primijetio da Tito savršeno odgovara interesima Zapada,a da se i svijet promijenio, kao i Hrvatska. Očito je dr. Bauera bockao osebujni Šuljak kada je za njega zlobno zamijetio da mu posve pristaje čuvena izreka sv. Jeronima “Parce mihi Domine quia Dalmata sum (smiluj mi se Gospodine jer sam Dalmatinac).

Poslovni Bauer se užasnuo kada je dr. Šuljak otvorio II. Sabor HNV-a u Bruxellesu “kilometričkim uvodnim govorom, koji nam je uzeo nekoliko sati našeg skupocjenog vremena, jer je svaki takav sat… stajao nekoliko tisuća dolara.” To se ponavljalo sa Mikulićem u Londonu i Mirkom Vidovićem u Torontu. Hrvatski delegati su dolazili iz cijeloga svijeta, te se takvi prigodničarski govorili oduzimali vrijeme za ozbiljne diskusije i analize, te koncentraciju za razumne zaključke. Bauer je smataro da treba govornike vremenski limitirati; a tu je i visoki najam prostora!

Drugi je Sabor (HNV) morao biti produžen za jedan dan, takav je priredba po Baueru koštala 30.000 dolara (hotelski troškovi, put, najam dvorane; što je trećina budžeta HNV-a) HNV je osnivanjem HDP-a ako ne razbijen, tada već značajno oštećen!

U emigraciji je bio i uvijek svoj lijevi Hrvat iz Istre veliki intelektualac Ante Ciliga. Stekao je povjerenje naših nacionalista, pa su ga čak iza smrti Branimira Jelića stradaloga poslije drugoga atentata (trovanjem) predlagali za predsjednika HNV-a. Poslije je svojim knjigama ostavio mučni dojam na bivše ustaše; paradoks je da je baš Ciligino svjedočanstvo o NDH i Jasenovcu (iz prve ruke) smetalo još više komunistima. Jer istina najčešće nije ni crna ni bijela, već u tonovima sivila.

Ostaje jedan čudan utisak kod dr. Bauera, na primjer njegovo srdačno prijateljstvo sa “sumnjivim licem” Miroslavom Varošem, koji je pomalo živopisan kao glumac Boris Dvornik. Tko će pohvatati konce tih godina Hadnoga rata kada se Jugoslavija činila vrlo čvrstom, svijet na rubu nuklearnoga rata, a neprincipijelna savezništva, dvostruki i višestruki agenti običajnost, a Hrvati lak plijen za odstrjel, pa čak i uz asistenciju liberalnog Zapada.

(Svršetak)

Teo Trostmann

Povezane objave

Andrew Archibald Paton i Hrvatska (3)

hrvatski-fokus

RIJEČI – Najstarije dubrovačke “tuđinke” (2)

HF

Starci u zlatnom kafezu (11)

hrvatski-fokus

Hrvatska država i njezin opstanak

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više