Hrvatski Fokus
Kultura

Slikar Giacomo Antonio Ceruti

Spada među najveće slikare svjetine

 

Giacomo Antonio Ceruti (Milano, 13. X. 1698. – Milano, 28. VIII. 1767.), poznat kao il Pitocchetto, sin Giuseppea, rođen je u Lombardiji. O mjestu gdje je rođen ima nedoumica, Milano ili blizu Brescie. U zbirci maršala Johanna Matthiasa Reishgrafa von der Schulenburga (Emden, 8. VIII. 1661. – Verona, 14. III. 1747.) (F. Haskell, Patrons and painters, Florence 1966, ad Indicem) najmanje devet žanrovskih slika i portreta bilo je iz Cerutija (A. Binion, u The Burlington Magazine, CXII [1970.], str. 298.), ali do sada ih nije bilo moguće identificirati (Morassi, 1967). Kad je slikao za Schulenburga, Ceruti je boravio u Veneciji (1736.), gdje je mogao prirodno promatrati djela Tiepola i upoznati suvremene slikare (Piazzetta, Pittonija, Dizianija i Simoninija, koji su sastavili su Schulenburški inventar). Iz dokumenata koje je objavio Fiocco (1966.-67., 1968.) proizlazi da je Ceruti najduže boravio u Padovi, gdje je registriran.

Tijekom padovanskog razdoblja umjetnik je naslikao Prosjaka zv. R. Bassi Rathgeb iz općine Abano Terme, potpisan i datiran 1737. godine, i portrete Gentiluomo i Gentildonna di casa Lavelli (Brescia, privatna zbirka; potpisano i datirano 1739. godine, str. 64. U Testori; Mallè, 1967.). Boravi 1741./1742. u Piacenzi gdje dolazi pod utjecaj sjevernjačkoga i venecijanskoga slikarstva. Slijedi opet boravak u Bresci, pa u Dresdenu.    Slikar, koji je eksperimentirao u svim žanrovima, okušao se i u oltarnim slikama, dobrih crteža i kompozicija, ali relativno hladnih. U mrtvoj prirodi, osobito prikazu riba postizao je verizam nizozemskih majstora. Ipak ono po čemu će ovaj vanredni realist ostati poznat je portret u kojem pokazuje plastičnost i poznavanje zanata, živo shvaćanje psihologije, jak društveni osjećaj. Prizori iz svakodnevnoga, posebno uličnoga života više ga privlače od portreta “značajnih” osoba, ili religijskih tema. Njegov način slikarstva podsjeća na francusku braću Le Nain, koji su djelovali u 17. stoljeću, Velazqueza, Caravaggija, Georgesa de La Toura. Ceruti je pjesnik maloga čovjeka i siromaštva (kao i S. Murillo), pjesnik dekadencije Italije koja amarkordovski krade vrijeme kroz fjaku i zjaku, ali iza kulise skriva tragediju jednoga umornoga i iscijeđenoga društva. Ceruti ne spada među najveće slikare svijeta, ali spada među najveće slikare svjetine (i veliki Goya je imao nos za ljude!), sa tehničkim umijećem (artizmom) kakvo je danas gotovo nestalo.

Teo Trostmann

Povezane objave

U trenucima promišljanja o samoj sebi

HF

Ožiljci rata

hrvatski-fokus

Ciklus krajobraza u ulju na papiru Lukše Peke

hrvatski-fokus

Čarobna večer najljepših francuskih pjesama u Lisinskom

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više