Jasna i Tomislav su ponizili i uvrijedili sve Hrvate svijeta i još jednom posvađali sa 16.706 Bunjevaca
U br. 924. „Hrvatske riječi“ od 1. siječnja 2021. godine u članku „Ime kao slučaj“ autor potpisan inicijalima Z.R. govori o Neli Tonković nekadašnjoj ravnateljici Suvremene galerije u Subotici, koju „krasi ljudska karakteristika nesudjelovanja u stvaranju kulture straha i društva šutnje“. Nela jasno govori što misli o takvoj kulturi i takvom društvu u kojem šutnja i strah vladaju svuda oko nas i u nama te se tako eliminiraju oni koji vrijede, a na ključne položaje dovode manje vredni ali poslušni.
Strah i šutnja su, kaže Z.R. „ulaznice u carstvo mediokriteta i poltrona kao zamjena za znanje, analizu i kritiku te dobrovoljno uspostavljen odnos vuka i ovce u kojem se prvi hrani strahom ove druge, a ova druga, kada samo vidi prvog, ni da bekne ni da skoči!“ Strah i šutnja su danas instalirani u svim segmentima našeg društva pa i u onom u koje spada „Hrvatska riječ“ i sve ostalo vezano za ovdašnju hrvatsku nacionalnu zajednicu. Vuk je stvorio toliko ovaca da može da radi što hoće. Ovce se čak utrkuju koja će se što više ulagivati vuku u nadi da on baš nju ne će nikada pojesti, iako je već pojeo čitava stada! O tomu pišem godinama ali ovce ni da beknu ni da skoče! Primjera je na tisuće ali ovog puta jednom od najnovijih.
U članku od 16. listopada 2020. godine (objavio Tjednik za kulturu, znanost i društvena pitanja „Hrvatski fokus“ iz Zagreba, br. 540. od 23. listopada 2020.), a povodom proslave dana rođenja bana Jelačića, između ostalog sam napisao: »Dan rođenja bana Jelačića je za sve Hrvate koji žive u Republici Srbiji najveći praznik. Ovaj svečani dan ove godine smo očekivali sa posebnom radošću jer su simboličnom predajom našoj zajednici rodne kuće bana Jelačića u Petrovaradinu nazočili ministar vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske Gordan Grlić Radman i predsjednik Republike Srbije Aleksandar Vučić s drugim visokim uzvanicama iz obje države. Posebno zadovoljstvo je pričinjavalo ozračje u kojem se naziralo konačno poboljšanje odnosa između Srbije i Hrvatske.
I sve bi bilo jako, jako lijepo da nam silni gosti iz Subotice u našemu Srijemu, preciznije reći predsjednica Hrvatskog nacionalnog vijeća Jasna Vojnić i ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata Tomislav Žigmanov, nisu napravili (blago rečeno) skandalozne stvari.
Jasna Vojnić je u svom pozdravnom govoru usred rodne kuće našega bana rekla da je Goran Grlić Radman izaslanik Aleksandra Plenkovića (zamalo Aleksandra Rankovića), (vidjeti video od 14 min. i 20 sek. na poveznici:
https://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2020&mm=10&dd=16&nav_category=12&nav_id=1748616 ) a oboje su u Petrovaradin došli sa skandalom oko spomenika Ivanu Antunoviću u Subotici, koji je pukao (skandal, ne spomenik) baš na ovaj najsretniji dan svih Hrvata u Srbiji.
Naime, pompezno najavljivano, sa silnim fotografijama Jasne i Tomislava, podizanje spomenika Ivanu Antunoviću u Subotici i triumfalnim twitterom „tomeziga“, završilo se brukom za sve Hrvate u Srbiji, sve Hrvate u Hrvatskoj i sve Hrvate u cijelom svijetu, jer su toj bruci nazočili isti visoki gosti iz Hrvatske koji su nazočili i primopredaji rodne kuće bana Jelačića!«
»Ispostavilo se, međutim, da se radi o još jednoj od bezbroj manipulacija „bunjevačkog Hrvata“ (Bunjevca i Hrvata) Tomislava Žigmanova, koji je mimo odluke Skupštine grada Subotice, onako po svom, ispod žita, na postament spomenika uklesao kao one koji podižu spomenik Ivanu Antunoviću Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, da bi se proslavio kao ravnatelj tog Zavoda, i Hrvatsko nacionalno vijeće, da bi proslavio i svoju „bunjevačku Hrvaticu“ (Bunjevku i Hrvaticu) Jasnu Vojnić, koju je upravo on postavio za predsjednicu Hrvatskog nacionalnog vijeća.
Burno su reagirali Bunjevci koji nisu Hrvati jer su davno ranije dali suglasnost za podizanje ovog spomenika ali da kao njegov graditelj bude naznačeno jedino Katoličko društvo „Ivan Antunović“ iz Subotice, uz obrazloženje da je Ivan Antunović bunjevački Dositej Obradović (valjda jednih i drugih Bunjevaca). Posebno su naglasili da je to perfidan politički gest međunacionalne netrpeljivosti i nasilne asimilacije Bunjevaca u Hrvate te su zatražili smjenu Tomislava Žigmanova sa mjesta ravnatelja Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata i mjesta zastupnika (valjda „bunjevačkih Hrvata“) u Skupštini grada Subotice!«
A epilog ove prijevare je: Pred samo otvaranje spomenika natpis na kojem su stajali Katoličko društvo „Ivan Antunović“, Hrvatsko nacionalno vijeće i Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata prekriven je mramornom pločom iste boje kao cijeli postament tako da je nestalo i Katoličko društvo „Ivan Antunović“!!!
Jasna i Tomislav su ponizili i uvrijedili sve Hrvate svijeta, a nas ovdje još jednom posvađali sa 16.706 Bunjevaca, i to baš na dan rođenja bana Jelačića! I to nije kraj! Kao šlag na tortu dolazi laž u vezi ovog spomenika koja služi jedino za ulagivanje vuku! Naime, u broju 922. „Hrvatske riječi“ od 18. prosinca 2020., u broj pred sam Božić, glavna urednica ovog tjednika Zlata Vasiljević, koju je na to mjesto također ustoličio Tomoslav Žigmanov, u članku „Antunović konačno u Subotici“ (str. 8. i 9.) donosi fotografiju na kojoj je prekriveni natpis u punom sjaju!!! Zlata ima kameru, koju joj je najvjerojatnije dao Tomislav, a koja „vidi“ kroz mramor!
I samo rijetki Subotičani koji zagledaju spomenik Ivanu Antunoviću s leđa znaju da je to laž, ali svi Hrvati svijeta vjeruju da su „bunjevački Hrvati“ uspjeli da „prvi put u skorijoj povijesiti inicijativa triju hrvatskih institucija urodi plodom“, kako kaže Tomislav, a po Subotici ide priča kako su „Bunjevci dahrvati“ nadmudrili „Bunjevce nehrvate“, jer je nova ploča naljepljena tako da će otpasti sa prvim mrazom! Ali do sada nije, jer su mrazevi bili slabi ili je ljepak ipak prejak, pa se „Hrvatska riječ“ morala pobrinuti da ploča ipak „otpadne“! Ovako „Hrvatska riječ“, čiji nas svaki broj košta oko 5.000 eura, već godinama obmanjuje hrvatski puk!
O Petru Kuntiću, prethodniku Tomislavovom, o kojem smo godinama slušali toliko hvalospjeva, a koji se preko noći pretvotio iz „bunjevačkog Hrvata“ u Bunjevca te se Hrvati po tisućiti put osjećaju prevareni od „bunjevačkih Hrvata“, „Hrvatska riječ“ ne piše niti jednu riječ! Što ako sutra to isto učini i Tomislav?! Kada će ovce beknuti?! Zato su u našoj zajednici ovdje (i to sam napisao bezbroj puta) potrebne korijenite promjene, prije svega uklanjanje čovjeka od kojeg potiče svo ovo zlo, (kao i čitavog stada njegovih ovaca), a potom:
– formira nova politička stranka, stranka svih Hrvata u Republici Srbiji (ne samo vojvođanskih Hrvata),
– osnuje Zavod za kulturu svih Hrvata u Republici Srbiji (ne samo vojvođanskih Hrvata) i
– osnuje novo Nacionalno vijeće sa sjedištem u Beogradu ili Novom Sadu, pri čemu rodna kuća bana Jelačića u Petrovaradinu treba postati kulturni i administrativni centar svih Hrvata u Republici Srbiji.
