Progoni kršćana, koji su se obilježili prvu Crkvu, nisu jednokratni događaj nego trajna pratiteljica ljudske povijesti
Nijedan čovjek, ni najbujnije mašte ne može predvidjeti sve ono što će mu budućnost donijeti, pa se na kraju svake godine iznenadimo kad vidimo što nam se sve dogodilo u proteklih 12 mjeseci. Vjerojatno ćemo se složiti da je 2020. godina po nizu nepredvidivih događaja nadmašila sve prethodne godine ovoga stoljeća.
Pandemija covida do temelja je potresla sve ekonomije svijeta, sve države, pa i svakog čovjeka ponaosob. Proteklu godinu obilježili su i snažni politički potresi pa i vojne intervencije, poput vojne intervencije Azerbadžana na Gorski Karabah, pokrajinu nastanjenu Armencima. Kako se u taj rat na strani Azerbajdžana izravno uplela i Turska, sve to stvorilo je neugodan okus koji nas je podsjetio na turski genocid nad Armencima tijekom i nakon Prvoga svjetskog rata. Najnovija tragedija Armenaca u Gorskom Karabahu tek je jedan u nizu progona kršćana po čitavom svijetu, a koji su obilježili proteklu godinu.
Nema nikakve dvojbe da je pandemija covida bila odlučujući čimbenik koji je utjecao na izborni rezultat na američkim predsjedničkim izborima. S obzirom na važnost i utjecaj ove najmoćnije države, ovi su izbori bili u središtu pozornosti čitavoga svijeta. Dodatnu pozornost izazvao je niz dvojbenih i otvorenih pitanja koji dovode u sumnju njihovu regularnost. Čini se da će sjena te sumnje trajno obilježiti ove izbore, a možda i uvelike utjecati na budućnost Sjedinjenih Američkih Država. U svakom slučaju na ovim izborima dodatno se polarizirala američka javnost i američki narod. U očima američke i svjetske javnost Donad Trump personificira suverenističku politiku koja se opire globalističkom konceptu. Globalisti sada već posve otvoreno najavljuju veliki reset pred kojim se ne samo pojedinci, ne samo mali narodi, nego i veliki narodi pitaju što sve to znači i kamo sve to vodi. U svemu što nam se događa i što nam se priprema neki slute budućnost kakvu je prorekao George Orwell još davne 1948. u svojemu znamenitom romanu Nineteen Eighty-Four (1984.).
Kina, iz koje je potekao koronavirus i proširio se čitavim svijetom, prva se uspješno riješila te pandemije. Dok su druge zemlje pretrpjele goleme gospodarske i društvene lomove, Kina je pobrala vrhnje dodatnog gospodarskog i financijskog uzleta. Čini se također da Kini najviše odgovara pobjeda demokratskog kandidata, kao i najavljeno globalno ponovno pokretanje (eng. “reset”. Ostaje otvoreno pitanje je li Kina pravi pobjednik američkih izbora, tim prije što se veliki “reset” savršeno uklapa u kineski koncept globalne gospodarske i financijske dominacije. Sve se to događa sukladno teoriji konvergencije, po kojoj konvergiraju i naposljetku se spajaju kapitalizam i socijalizam, odnosno krupni kapital i cjelokupna financijska moć u rukama maloga broja ljudi koji upravljaju svijetom.
Slute li sva ta globalna gibanja, kojima upravljaju vodeće svjetske sile, novom globalnom sukobljavanju i novom preslagivanju? Možda sve to zvuči apokaliptično, ali Apokalipsa nije knjiga fantazije nego proročka knjiga u kojom iščitavamo dramu čitavoga svijeta koje se u porođajnim bolovima rađa za “Novo nebo i novu zemlju”.
Progoni kršćana, koji su se obilježili prvu Crkvu, nisu jednokratni događaj nego trajna pratiteljica ljudske povijesti. U “posljednjim vremenima” čovječanstvo bi moglo doživjet svoj dramatični vrhunac i rasplet. Na to nas uostalom upućuju i Isusove proročke riječi: “Kad čujete ratove i glasove o ratovima, nemojte se smesti! To mora tako doći, ali još nije s tim svršetak. Jer će se podići narod protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva. Bit će potresi na sve strane i glad. Ali to je istom početak jadima… U one dane bit će nevolja, i kakve nije bilo od početka svijeta, što ga je Bog stvorio, do sada, niti će je ikad biti. Kad Gospodin ne bi skratio one dane, ne bi se spasio ni jedan čovjek. Ali zbog izabranih, koje izabra, skratio je dane.” (Mk, 13; 7-8, 19-20).
Najbolje je pročitati čitav odlomak iz Markova evanđelja u 13. poglavlju od 7. do 37. retka. Isus nas na kraju poziva da bdijemo, ali isto tako da se ne bojimo. Jer on je pobijedio svijet.
Stoga uđimo u novu 2021. puni nade, vjere i radosti, jer Bog upravlja svim događajima i Njemu ništa ne može proći “ispod radara”. To vrijedi i za svako zlo koje se događa i koje će se dogoditi. Bog i s njima ima svoj plan i dopušta ga, kako bi iz njega izveo još veće dobro i, naposljetku, konačnu pobjedu dobra.
To je ohrabrujući poziv i poruka za naš osobni život, ali i za život naše uže i šire zajednice. Budućnost našeg hrvatskog naroda i budućnost katoličke vjere u narodu ovisit će upravo o nama i i o tome koliko ćemo ostajati budni i puni pouzdanja pred uzburkanim “valovima” kojih zasigurno neće nedostajati ni u novoj 2021. godini!
