Hrvatski Fokus
Uvodnik

Hrvatska se ponovno ujedinila

Bez obzira što govore i rade Darinko, Aleksandar i Branka, Hrvati su pokazali veliko srce

 

  • Potresi nas ne napuštaju. Banovina svakoga dana podrhtava. Ljudi su stradali, kuće su porušene, a ima i mrtvih. Osim Banovine podrhtava cijela sjeverozapadna Hrvatska. U ovakvim slučajevima velikih i tragičnih elementarnih nepogoda ponovno smo vidjeli kako Hrvati imaju veliko srce. Svi pomažu na razne načine. To je još jedna potvrda kako smo uvijek ujedinjeni kada je najpotrebnije. Kao i u vrijeme otvorene srpske agresije na Hrvatsku 1991. godine. Raduje što je jako malo onih koji nastoje poremetiti to ponovno probuđeno hrvatsko jedinstvo. Prije svih to su pokvareni protuhrvatski mediji, a i petrinjski gradonačelnik Darinko Dumbović. Budući je Dumbović član orjunaškoga HNS-a i posilni varaždinskoga Siščanina Rade Čačića, ne treba ga ozbiljno shvaćati. Predvodnik pokvarenih medija prije svega je Aleksandar Stanković, koji je kao sin iz “miješanoga” srpsko-hrvatskog braka u svoju protuhrvatsku emisiju Nedjeljom u 2 pozvao glinsku Srpkinju Branku Mitić, ženu poginuloga glinskog gradonačelnika Milana Bakšića, koji je pak sin iz “miješanoga” hrvatsko-srpskog braka. Ratoborna Branka Mitić Bakšić u Stankovićevoj emisiji izrekla je puno laži na račun Hrvata iz Gline i cijele Banovine, a posebno je neargumentirano napadala aktualnoga glinskog gradonačelnika Stjepana Kostanjevića. Stanković je u emisiju morao i trebao pozvati smirenoga Kostanjevića, a ne ratobornu pripadnicu srpske manjine u Hrvatskoj. Bezrazložno napadaju i sisačko-moslavačkog župana Ivu Žinića, koji je rodom iz Marin Broda kod Gline. Bezrazložno zato što on nije kriv za slučajeve loše gradnje kuća tijekom obnove poslije srpske agresije, a i župan je potomak slavnih Žinića koji su se domoljubljem iskazali i sredinom i krajem XX. stoljeća.
  • Selo Majske Poljane kod Gline nekako je iznenađujuće izbilo u središte pozornosti nakon potresa koji je razorio većinu kuća. Razorio je potres i središte Gline, ali o Glini se malo govori i nema je na ekranima i u drugim medijima. A Majske Poljane su u srpskoj pobuni i agresiji Srbije, Crne Gore i JNA bile središte četničke pobune. Iz Majskih Poljana polazile su ideje i iz Majskih Poljana kretali su četnici na susjede Hrvate u Glini, Jukincu, Prekopi, Glinskom Novom Selu, Kihalcu, Marinom Brodu, Ravnom Rašću, Roviškoj, Joševici… Posebno mi je zasmetalo što je zaobiđena Glina i što se novinari u središnje dnevnike i na HRT-u i na Novoj TV i na RTL-u javljaju iz Siska, Petrinje, ali ne i iz Gline, nego iz četničkoga uporišta Majskih Poljana odakle su kretali tenkovi JNA i naoružani četnici u razaranje Jukinca, Prekope i svih drugih mjesta u Glini gdje su do otvorene agresije na Glinu i okolicu 26. lipnja 1991. živjeli Hrvati. Gledam one sadašnje starce u Majskim Poljanama kako izgleadju jadno i kako su dobronamjerni, a prije trideset godina svi su oni bili u četničkim odorama, odredima i tzv. Teritorijalnoj obrani i pucali po Hrvatima, razarali hrvatske kuće, protjerivali Hrvate, pljačkali ih i ubijali. Po povratku iz “bežanije” nakon Oluje postali su samo prividno miroljubivi. To ne znaju mnogi Hrvati, ali znam ja koji sam rodom od Gline. Majske Poljane su zaslužile pomoć nakon potresa, ali treba zapamtiti da su one bile najjače četničko gnijezdo koje je 1991. najodgovornije za protjerivanje i ubijanje gotovo deset tisuća glinskih Hrvata.
  • Smrt osmero mladih Hrvata kod Posušja u novogodišnjoj noći danima je bio prešućivan od Vlade Andreja Plenkovića, na HRT-u, Hini… Istina, bio je potres i poginulo je sedmero ljudi na Banovini, ali smrt osmero devetnaestogodišnjih Hrvata u Hercegovini, tik uz granicu s južnom Hrvatskom, sramotno je prešućena. I onda, kada su vladajući uvidjeli da su jako pogriješili, Plenković se posuo pepelom i nevoljko 5. siječanj proglasio danom žalosti u Hrvatskoj. To “nevoljko” proizlazi iz njegova objašnjenja na sjednici Vlade kako se radi o “poruci solidarnosti i potpore u ime cijele Hrvatske” i da je tu odluku donio “na poticaj šefa diplomacije Gordana Grlića Radmana”. Još je tu odluku nazvao “ispravnom porukom”. Isticanje da je odluku o danu žalosti donio na “poticaj” ministra Grlića Radmana pokazuje Plenkovićevu dvoličnost i prijezir prema Hrvatima u Herceg Bosni.

Druga priča dolazi u komentarima na društvenim mrežama. Očekivano prednjači Index Matije Babića  (https://www.index.hr/vijesti/clanak/hnd-zgrozen-slobodna-je-bescutno-pisala-o-smrti-osmero-mladih-kod-posusja/2243659.aspx). Evo nekih: Serđo Rigo: “Zašto bi trebali i toliko izvještavat o crnim događajima iz drugih zemalja kao da mi nemamo svojih problema??? Tragedija se desila u drugoj državi žao mi je tih mladih ljudi i njihovih obitelji o tome smo izvješteni na svim medijima i zašto bi sada o tome morali slušat i čitat svaki dan????”; Mali Floramy: “Vijesti iz inozemstva i dolaze nakon pola sata, pogotovo kad su u prvom planu pandemija i potres. Pretpostavljam da je BIH televizija tu vijest dala u udarnom terminu”; Vlado Pezdevsek: “Da je Posušje u Hrvatskoj onda bi bila vijest u 2. minuti dnevnika, ovako je HTV totalno u pravu”; Marin Ribić: “Kakve veze ima sto su državljani Bosne i Hercegovine preminuli,da mi imamo dan zalosti??”; Mario Antoneli: “Sućut obiteljima, stvarno velika tragedija. Ali kakve veze ima s time Hrvatska da je danas Dan žalosti. Koliko se zna, ta djeca su bila građani BiH”; Rado Prodanović: “Zar nisu oni iz Bosne?”…

  • Pavle Kalinić (Zadar, 6. VI. 1959.), hrvatski političar, književnik i stručnjak za špijunažu ima svoj stil. To je posebno došlo do izražaja otkako ga je Milan Bandić postavio na dužnost pročelnika Gradskog ureda za upravljanje u hitnim situacijama grada Zagreba. Što misli to i kaže. Brz je u mislima i na jeziku. Ta njegova “brzina” zasmetala je Plenkovićeva ministra nečega Darka Horvata i Kalinićev politički stil nazvao je “kaubojštinom”. I tada je Horvat tek naišao na minu. Naime, Kalinić je podsjetio javnost na činjenicu tko je ustvari ovaj Međimurec. Javno je na N1 TV rekao da Horvat, za razliku od njega, Kalinića, nije branio Hrvatsku niti 1991., a niti 1995., nego da se je sakrio. U Mariboru. Još je dodao da je ministar Horvat bio podoficir JNA. Kako nisam znao za taj krucijalni “podatak”, potražio sam ga i pronašao da je Boris Rašeta u Express.24sata još 7. rujna 2016. napisao: “Hrvatska narodna stranka prozvala je ministra poduzetništva i lidera međimurskog HDZ-a Darka Horvata da je 1990. godine napustio vojnu školu JNA i – umjesto u rat – otišao u Maribor studirati elektrotehniku. Horvat to nije demantirao” (https://express.24sata.hr/top-news/zabranjeni-dosjei-tko-je-bio-u-miliciji-tko-u-partiji-6929.). Niti do danas. I sada mi je jasno zašto je Plenković prihvatio Horvata, iako je prije bio u Vladi Tomislava Karamarka. Jer je njegov!
  • Hrvatski branitelj Damir Car (Žažina kod Siska, 9. IV. 1973. – Crvenice kod Tomislavgrada, 19. III. 1992.) poginuo je jugoistočno od Tomislavgrada braneći tamošnje Hrvate od srpske agresije. Poginuo je dok je držao obuku tadašnjim duvanjskim dragovoljcima i bio prva žrtva HVO-a. U tom dijelu zapadne Hercegovine to nisu zaboravili pa su organizirali prikupljanje novčane pomoći njegovoj obitelji u Žažini, koja je jako stradala od potresa. Broj za uplate glasi: IBAN: CH8509000000618829322

A i prisjetimo se pjesme koja se nalazi na spomeniku Damiru Caru u Crvenicama:

Hrvatska zemljo
sve sam ti dao
sa ovog kamena gdje sam stao
sa polja duvanjskoga
gledam te
od mora do Save
od rodnog Siska do Vukovara
vječnu.

Dakako, prisjetimo se i pokojnoga Petra Miloša (Crvenice, 18. VII. 1948. – Tomislavgrad, 25. VIII. 2015.), hrvatskog novinara i književnika, koji je svojedobno napisao kako je više od 300 Radoša bilo u ratu u Hrvatskoj vojsci, a da je jedino Jozo Radoš došao u vojsku poslije rata i postao ministar. Dakako, radi se o HSLS-ovcu i koalicijskom partneru Partije i Ivice Račana, čiji je otac odselio iz Crvenica u Đakovo, a koji je, kao i Darko Horvat, svoje prvo vojno-obavještajno znanje stekao kao pitomac JNA.

  • “Jedan naš ministrant, eto, svoju dozu spasonosnog cjepiva ustupa potrebitijima, a drugi, iako je svoju već dobio, im je krade! Bože, ako jesi, gdje si?”, upitao se epidemiolog Srećko Sladoljev na facebooku. A tko je taj “ministrant”? Nitko drugi nego oficir JNA Davor Božinović, koji je za vrijeme vladavine uzurpatora HDZ-a Andreja Plenkovića dogurao do ministra policije. Taj i takav čelnik represivnog aparata javno je “primio” cjepivo Billa Gatesa Pfizer na dva načina izmanipuliravši javnost. Večernji list je prikazao Božinovića kako se cijepi u lijevu ruku, a Net.hr kako se cijepi u desnu ruku, što je dokaz manipulacije s opasnim cjepivom, a i da Božinović i njegovi globalizacijski poslodavci niti lagati dobro ne znaju.
  • U Glini je nakon drugog jačeg potresa srpskoga osvjedočenog etnobiznismena Milorada Pupovca vrijeđao navijač zadarskoga Tornada. Vikao mu je i “Ubij Srbina!”. Odmah je djelovala hrvatska policija, na čijem se čelu nalazi Zemljotres Davor Božinović, upravo školovan za pitanja ONO-a i DSZ-a (Opštenarodna odbrana i Društvena samozaštita), i uhitila vikača. Kasnije se saznalo kako je na Srbina Pupavca vikao drugi Srbin s inicijalima D. P. iz Zadra, čiji je otac Srbin iz nedalekog Smokovića, a majka Srbijanka iz Novoga Sada (https://www.maxportal.hr/vijesti/kad-srbin-srbinu-u-hrvatskoj-vice-ubij-srbina-a-to-se-dogodilo-u-glini/). Dakle, Srbin je vikao Srbinu: “Ubij Srbina!”. Sada se samo od sebe postavlja pitanje je li “ugroženi” Milorad angažirao Srbina D. P. da viče kako bi svi mi zaboravili da je on dan prije za srbijanske medije brojio krvna zrnca poginulih u potresu na Banovini ili je nešto drugo u pitanju?
  • Saborski zastupnici Milan Vrkljan i Karolina Vidović Krišto napustili su Domovinski pokret Miroslave Škore. To se je očekivalo, s obzirom da zadnjih mjeseci Škoro otvoreno i u cijelosti podržava izdajničku politiku Andreja Plenkovića.
  • Militantni bošnjački portal Stav objavio je 5. siječnja 2021. video razgovor novinarke Elvire Zahiragić sa Suadom Kurtćehajićem (Bijelo Polje, 28, VIII. 1962.), čelnikom Foruma bošnjačkih intelektualaca, šahistom, jogistom i stručnjakom za tehnike transcendentalne meditacije u kojem Kurtćehajić reciklira svoj teze otprije četiri godine kada je, zajedno s bivšim čelnikom Islamske zajednice BiH, udbašem Mustafom Cerićem, počeo širiti ove nebuloze (http://saff.ba/profesor-suad-kurtcehajic-slicnosti-i-razlike-izmedju-rs-i-ndh-video). Naime, Forum bošnjačkih intelektualaca 19. siječnja 2017. održao je konferenciju pod naslovom “Sličnosti i razlike između 9. siječnja 1992. Dana Republike srpske i 10. travnja 1941. Dana proglašenja NDH” na kojem su Suad Kurtćehajić iz crnogorskoga dijela Sandžaka i reis-ul-ulema Mustafa Cerić iznijeli brojne gluposti u pokušaju izjednačavanja krivnje i zajedničke optužbe Srba i Hrvata. Nisu Kurtćehajić i Cerić “autori” ove gluposti, oni su samo nastavili nebuloze koje je početno inicirao “visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH”, austrijski koruški Slovenac Valentin Inzko. Prije četiri godine Kurtćehajić je rekao: “Devetoga siječnja 1992. godine, protivno pravu i cijeloj međunarodnoj zajednici formirana je jedna paratvorevina koja je nazvana Republika srpska BiH. U tom pogledu postoji, iako različitost od 51 godine, velika je sličnost s NDH. NDH-azija i RS toliko su slični kao sijamski blizanci. Nema razlike između ISIL-a i RS-a”. Cerić je pak napao Petra Petrovića Njegoša i njegov ep Gorski vijenac iz 1846. “Mi u BiH trebamo podignuti tužbu protiv izučavanja i čitanja Gorskog vijenca u Crnoj Gori ili bilo gdje. Što se nas Bošnjaka tiče, to je djelo koje poziva naše susjede na genocid. Bošnjaci trebaju tužiti Crnu Goru zbog izučavanja i čitanja Njegoševog Gorskog vijenca u obrazovnim institucijama. Razlog za ovakav povod su sličnosti i razlike između NDH i Republike srpske”, rekao je tada Cerić. Kurtćehajić je sada ponovio svoje teze otprije četiri godine (https://www.youtube.com/watch?v=Wr18t-pXeVs&feature=youtu.be). Još prije četiri godine politički analitičari ove Cerićeve i Kurtćehajićeve teze nazvali su debilizmom, neznanjem i primitivizmom koje nemaju nikakve veze s istinom, logikom i stvarnošću. Kada su u pitanju Srbi, oni su (Srbija) bili agresori i na Hrvatsku i na Bosnu i Hercegovinu i nisu zaslužili dobiti pola BiH, a dobili su zato jer su tako odlučile velike sile: SAD, Rusija, Velika Britanija, Francuska i Njemačka. I zato usporedba Republike srpske, koja je nastala na zločinu i krvi Hrvata i Muslimana (kasnijih Bošnjaka) u BiH, s Nezavisnom Državom Hrvatskom nema nikakve povezanosti i logike. NDH je bila legitimna država hrvatskoga naroda koja je na svomu povijesnom teritoriju (Bosna, Hercegovina, Boka, istočni Srijem…) proglasila državnost i bila priznata od svih tada glavnih svjetskih država i trajala više od četiri godine. Kako je Bosna i Hercegovina poslije okončanja rata 1995. i nakon nametnutog Daytonskog sporazuma postala i još uvijek ostala protektorat međunarodne zajednice, Srbi u njoj imaju svoju republiku, ali ne i potpunu samostalnost. To što žele napustiti BiH i pripojiti se Srbiji odraz je velikosrpske politike, ali još više opravdanoga otpora prema jačanju unitarnih i panislamističkih težnji Bošnjaka-muslimana da iz zemlje izguraju druga dva konstitutivna naroda. Nadalje, nepobitna je činjenica da su prisilnim odlaskom Turaka iz Bosne i Hercegovine 1878. islamizirani potomci Hrvata (današnji Bošnjaci) lutali u potrazi za identitetom i još uvijek lutaju. Činjenica je i da se je jedan manji dio njih od 1918. pragmatično priklonio Srbima, a neki i tzv. jugoslavenima sve do raspada druge Jugoslavije. A činjenica je također da je zov povijesti i kulture sjećanja naveo najveći dio muslimana u BiH u tom turbulentnom razdoblju kraja XIX. stoljeća i sve do 1990. u XX. stoljeću da se većinom smatraju Hrvatima islamske vjeroispovijesti. To se u najvećem obliku pokazalo i potvrdilo tijekom nastanka i trajanja NDH od 1941. do 1945. kada su tu hrvatsku državu, istina nastalu u Drugomu svjetskom ratu, muslimani i iz Bosne i iz Hercegovine većinski smatrali svojom državom i u njoj su aktivno participirali i u političkom i u vojnom i u kulturnom ustroju. Ipak, to je novija povijest. U međuvremenu je jugoslavenska, odnosno velikosrpska indoktrinacija tijekom desetljeća u XX. stoljeću učinila svoje i Hrvate islamske vjeroispovijesti udaljila od matice Hrvata koji su i nakon višestoljetne islamske osmanske dominacije održali svoju vjeru i narodnost. I kada tomu dodamo veliki utjecaj militantnih muslimana islamista iz Sandžaka od 1990. – koji je Beograd podijelio i pripojio Srbiji i Crnoj Gori – tada nam je puno jasnija vjersko-politička slika koja se odašilje iz Sarajeva prema Zagrebu i Beogradu. I zbog toga ovakve rasističke, glupe, primitivne izjave raznih kurtćehajića i cerića najveću štetu nanose upravo samim Bošnjacima muslimanima.
  • Ognjen Sviličić (Split, 1971.) je redatelj i scenarist. Snima filmove na račun hrvatskih poreznih obveznika, ali, svejedno, ne voli Hrvatsku. On voli Srbiju. I Srbe. Oni koji to dosad nisu znali ili nisu htjeli priznati, sada im je sve jasno. Ognjen je razgovarao s Robertom Bajrušijem u Jutarnjem listu, koji je stvoren i pokrenut 1998. kao jugonostalgičarski list. Kakav je Jutarnji bio nije i ostao, nego je iz dana sve više orjunaški, jugonostalgičarski, pa i (veliko)srpski. To svakodnevno možete vidjeti po temama koje obrađuje i “srpsko-hrvatskom jeziku” koji sve više promiče. Ovih dana u Jutarnjem nikako da napišu da je potres zahvatio Banovinu, ne, oni govore “Banija”, jezikom onih koji su oružano izvršili agresiju na Banovinu 1991. i koji su poslije 1967. i glinski nogometni klub “Banovac” preimenovali u “Baniju”. I zato ne čudi što je Ognjen Sviličić, u trenutku dviju velikih hrvatskih tragedija – potresa na Banovini i smrti osmero mladih Hrvata kod Posušja – poručio svima nama kako ne priznaje zakone i Ustav Republike Hrvatske. Ognjen, kako to ime gordo i boljševički zvuči, izjavio je: »Odsad ću svojim zagrebačkim studentima predavati isključivo na srpskom jeziku, i baš me zanima što će mi se dogoditi. To je moja posveta Mili Novakoviću, nekadašnjem nastavniku iz Darde, koji je dobio otkaz nakon što je prosvjetna inspekcija ocijenila da nije kompetentan za predavača jer predaje na srpskom, a ne hrvatskom jeziku. E, pa, sada ću i ja predavati na čistom srpskom. Na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu imam sedmero studenata, kojima ću od sljedećeg semestra predavati na srpskom jeziku. Ako me ne će razumjeti, postoje rječnici i Google translator, i sigurno će se snaći« (https://www.jutarnji.hr/kultura/film-i-televizija/odsad-cu-svojim-zagrebackim-studentima-predavati-iskljucivo-na-srpskom-jeziku-15021025). Podsjetimo se da je on, Ognjen, predavač na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Još uvijek! A ne bi smio više nikada predavati zbog ove veleizdajničke izjave. Zbog veleizdaje! Bez obzira što ga brane i Jutarnji list i novinar Bajruši, koji je na kraju članka u dobro nam znanom bratstvojedinstvujućem stilu jugo podjele krivnje relativizirao Sviličićevu izdajničku izjavu: »Nastavak je predvidljiv: jedni će to doživjeti kao pobunu, a drugi kao bespotrebnu provokaciju«. Roberte, to je daleko više od provokacije.
  • Arnaud Gouillon (Grenoble, 27. XI. 1885.) francuski je ekstremni političar. Iz nekoga razloga i veliki obožavatelj Srba, Srbije i velikosrpske politike. Prije šesnaest godina posjetio je Srbiju i “zaljubio” se u nju, a neki kažu i u njezin novac. Otprije šest godina dobio je i srbijansku putovnicu. Nositelj je više srbijanskih odlikovanja i priznanja za svoj “humanitarni rad”. S obitelji od 2012. živi u Beogradu. Od 26. studenoga 2020. vrši dužnost ravnatelja “Uprave za suradnju s dijasporom i Srbima u regiji”, koja je u okviru srbijanskoga Ministarstva vanjskih poslova. Drugoga siječnja 2021. razgovarao je za beogradsku Politiku s Dejanom Spalovićem i odaslao nekoliko velikosrpskih poruka kojih se ne bi postidjeli niti njegovi poslodavci u Beogradu (http://www.politika.rs/sr/clanak/470036/Ucvrstiti-vezu-matice-sa-Srbima-ma-gde-ziveli). Već na početku intervjua Gouillon je rekao nešto što nedvosmisleno pokazuje njegovu ljubav prema Srbiji i Srbima: “Na neki način sam se vjenčao sa Srbijom. Dodjeljivanje državljanstva 2015. bile su, rekao bih, zaruke, a ovo sada je vjenčanje”. Kako je Gouillon zadužen za “Srbe u rasejanju”, tako je i razgovor tekao. Istaknuo je kako je od velikog značenja “pokazati volju i učvrstiti vezu matice s našim ljudima ma gdje oni živjeli”. Najprije je za “Nikoljdan” posjetio Srbe u Ljubljani i održao im predavanje o potrebi njegovanja srpskoga jezika kojega niti sam ne zna. Da je dobro pripremljen od poslodavca Aleksandra Vučića pokazuje njegov odgovor kako žive Srbi u Mađarskoj, Hrvatskoj i Crnoj Gori. Za nekoliko tisuća Srba u Mađarskoj kaže da je stanje “veoma dobro” zahvaljujući Vučiću, dok je situacija u Hrvatskoj “veoma kompleksna i opterećena ne samo prošlošću, nego i teškom sadašnjošću”, Isto je po njemu i u Crnoj Gori. Posebno je naglasio da su “u regionu” Srbi “svoji na svome i većinom konstitutivni narod”, na što u Zagrebu treba obratiti posebnu pozornost.
  • Europa strahuje od migranata s istoka. Najprije je otvorila granice jeftinoj radnoj snazi, a zadnjih desetljeća žrtva je globalizacijske politike prema kojoj “svi smo mi braća”. Osim jeftinih radnika, dobili su neradnike koji žive na socijalnoj pomoći, a osim mirnih ljudi koji se “integriraju” u zapadnoeuropska društva, dobili su vjerske fanatike i teroriste. Znaju to u Njemačkoj, Austriji, Francuskoj, Švedskoj, Danskoj, Švicarskoj, Belgiji, Norveškoj, Nizozemskoj, Italiji…, znaju ali si zasad ne mogu pomoći. Povremeno se ponetko od političara i pobuni, ali je ubrzo ušutkan. Tako će biti sve dotle dok je u Njemačkoj na vlasti liberalna kancelarka Angela Merkel, koja, i po cijenu propasti njemačke države, ne popušta. A kako je ona trenutačno šefica ne samo cijeloj Europi, pokušaji spašavanja što se spasiti može ostajat će samo – pokušaji. Jedan takav “pokušaj” pokušala je ovih dana austrijska ministrica za EU i ustav Karoline Edtstadler iz ÖVP-a (Austrijska narodna stranka) zahtjevom za registraciju svih imama u Austriji. “Smatram da u borbi protiv političkog islama u EU-u, po uzoru na Austriju, treba uspostaviti europski registar imama”, poslala je preoptimističnu ciljanu poruku austrijska političarka njemačkom Welt am Sonntagu iz Berlina (https://www.welt.de/politik/ausland/article223586110/Anti-Terror-Paket-Oesterreich-will-europaweites-Imame-Verzeichnis.html). Još je dodala da bi cijeli EU, po uzoru na Austriju, trebao zabraniti financiranje džamija i muslimanskih udruženja iz inozemstva. A sada ćete jako brzo vidjeti kakvim će sve napadima biti izložena ministrica Edtstadler. I od prozvanih, i od “svojih”.
  • U Brooklynu, dijelu New Yorka u SAD-u Židov Emil Benjamin (39), ispisivao je grafite protiv Židova. Protusemitske, tj., protužidovske poruke ispisivao je po sinagogama, a u jednu je i provalio. Snimljen je, prepoznat i optužen za “zločin iz mržnje”. Na četiri objekta ispisao je grafite poput “Pedofili” i “Lopovi”. Godine 2011., Benjamin je bio žrtva fizičkog napada pri čemu je za svoje napadače rekao da su navodno uzvikivali “antisemitske” uvrjede.

Marijan Majstorović

Povezane objave

Božić i islamski terorizam

HF

Hoće li Borg i Rafale Plenkovića koštati glave?

hrvatski-fokus

Što je ustvari Viktor Orbán rekao na mađarskom Radio Kossuthu

hrvatski-fokus

Zašto nisu uhićeni Đuro Sessa i druga dva osječka suca?

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više