Nitko ne sjeti se reći: “Hvala!”
Ne hvalite od pjesnika ime, već njegove u pjesmama rime.
Već svi mogu čitati novi broj Portala (Hrvatski fokus), ali nitko ne sjeti se reći: “Hvala!“
Poslije izgubljene bitke i gubitniku treba slati čestitke, jer igre su sreće svake: dvojake.
Čovječanstva mudrost nije puka ludost, jer svjedokom biva ljudskog uma tkiva.
Pusta obećanja nisu nikom radovanja.
I od uveloga cvijeta tu i tamo lijepi cvijet procvjeta.
Ni u zemlji s otoka tisuće nema uvijek vode za sve kuće.
Ako lasta u proljeće nema, i njima se teška jesen sprema.
Kemijske olovke nisu u modi više, jer umjesto njih sad kompjutor piše.
Računala jesu đacima olakšanje, ali zato uče sve to – manje.
Tko u mladosti samo drugima daje, u starosti broji svoje zalogaje.
Tko sve svoje riječi i na vagi važe, ubrzo ne će imati što da kaže.
Usprkos mnogim tehničkim dostignućima, ljudi u gradovima ne mogu disati punim plućima. (Sl. Brod!)
Pjesma što se i u mraku piše, od žarulje svijetlila bi više.
Ni sve vatre što se zimi pale, ne odaju niti tajne male.
Sretan biti uvijek svoj na svome, znači: živjeti i dati drugome.
Niti jedna utjeha djelotvorna nije, ako u sebi neku tajnu krije.
Prije nego kupiš nepotrebnu robu, stavi svoj novčanik – na probu.
Sve dok djeca u školi ne uče što je bilo jučer, ne će znati ni sutra što je bilo ovoga jutra.
Od skupocjenog prostirača do poderanih gaća samo je gorko iskustvo plaća!