O, hvala Ti, hvala i za djela mala
Sluga Boga a i roda svoga,
Smijeh i radost on posvuda širi.
Dobrota mu od trena prvoga
Iz govora i iz srca viri.
Ne pita se, da li živi za se,
Pomaže li staru ili mladu,
Već po dobru djelu prepozna se
I vjernici svi ga dobro znadu.
Koga samo dobra djela slave,
Taj omili čovjeku i Bogu.
Vedra čela, a i bistre glave,
U njega se svi ugledat mogu.
Nije slava zahvalnica prava
Od njegova hrvatskoga puka.
Uvijek to je i od Boga ruka
Što od milja vjerne blagosivlja.
Fra Marinko, dragi svećeniče,
O Tebi se već pišu i priče.
Svi Hrvati duge nam tuđine
Tvojim likom odreda se diče.
Otišo si. Zaboravljen nikad!
U srcima tvoga puka traješ.
Spominju te vjernici kadikad
Kako svetu hostiju im daješ.
Sjećaju se i stari i mladi
Kako si ih Ti vodio smjerno
Dobrim djelom da žive u nadi
I vjeruju Bogu neizmjerno.
Ponekada zapjevao jesi
Pa doznasmo: dobar glas te resi!
Prihvatismo stihove Ti vedre
Pa i danas s nama Nebu jedre.
Dobrim djelom i osmijehom blagim
Praštao si dragim i nedragim.
Mnoga ljeta Ti si uzor bio,
Volio te i Stuttgart je cio!
Fra Marinko, dragi svećeniče,
Tko Te znade i danas Ti kliče:
“O, hvala Ti, hvala
I za djela mala,
Za sve što nam dade
Za put vjere, ljubavi i nade!”
