Hrvatski Fokus
Religija

Lefebvre – biskup koji se cijeloga života bunio

Napisao je “Deklaraciju” u kojoj je snažno napao modernističke i liberalne trendove u Crkvi

 

Marcel François Marie Joseph Lefebvre (Tourcoing, Francuska, 29. XI. 1905. – Martigny, Švicarska, 25. III. 1991.) bio je francuski katolički nadbiskup. Godine 1970. osnovao je Družbu Svetog Pija X. kao malu zajednicu sjemeništaraca u selu Écône u Švicarskoj, uz dopuštenje biskupa Françoisa Charrièrea od Friburga. Lefebvreov otac je umro u Gestapovom logoru u istočnom Brandenburgu 1944. u dobi od 62 godine jer je surađivao s pokretom otpora.

Ostanimo na C. S. Lewisu, on je valjan! Ima već nekoliko godina da sam ga poklonio svojim nećacima, ne vjerujem da su ga pročitali. Lefebvre je bio povezan sa sljedećim pozicijama:

– Odbacivanje “lažnog” ili “aberantnog” ekumenizma u korist katoličkog ekskluzivizma;

– Pristanak pragmatične vjerske tolerancije umjesto načela vjerske slobode;

– Odbijanje kolegijalnosti unutar crkve u korist stroge papinske nadmoći;

– Protivljenje zamjene tradicionalne mise s misom Pavao VI . 

Političke pozicije koje je zastupao Lefebvre uključivale su sljedeće:

– Osuda Francuske revolucije 1789. i onoga što je nazvao njezinim “masonskim i antikatoličkim načelima”.

– Podrška “katoličkom poretku” autoritarne francuske vlade Vichy (1940.–1944.) maršala Philippea Pétaina.

– Podrška autoritarnim vladama. 1985. s odobravanjem je govorio o vladama Francisca Franca iz Španjolske i Antónija Salazara iz Portugala, napominjući da je njihova neutralnost u Drugom svjetskom ratu poštedjela njihove narode zbog ratnih patnji.

– Podrška Nacionalnoj fronti koju je vodio Jean-Marie Le Pen. Godine 1985. francuski je časopis Présent citirao Lefebvrea da je podržao Le Pen s obrazloženjem da je on jedini vodeći francuski političar koji se očito protivio pobačaju.

– Protiv imigraciji muslimana u Europu. Godine 1990. Lefebvre je na francuskom sudu osuđen i plaćen novčanom kaznom od 5.000 franaka kada je s tim u vezi izjavio da će “vaše supruge, vaše kćeri, vaša djeca biti otete i odvučene na određena mjesta [sic] kakva postoje u Casablanci“. 

Kardinal državni tajnik Jean-Marie Villot

U studenom 1974., dva belgijska svećenika izvršila su rigoroznu inspekciju prema uputama komisije kardinala, izradivši, kako je rečeno, povoljan izvještaj. Međutim, dok su bili u Écôneu, iznijeli su brojna teološka mišljenja, poput toga da će ređenje oženjenih muškaraca uskoro biti normalna stvar, da se istina promijenila s vremenom i tradicionalna koncepcija “Uskrsnuća našega Gospodina” bili otvoreni za raspravu, što su im sjemeništarci i osoblje prigovorili kao skandalozne. U onome što je kasnije opisao kao raspoloženje “nesumnjivo pretjerane ogorčenosti”, Lefebvre je napisao “Deklaraciju” u kojoj je snažno napao modernističke i liberalne trendove koje je vidio očitim u reformama koje su se u to vrijeme provodile u crkvi. Tijekom 1987. Lefebvre je pokušao postići dogovor s kardinala Ratzingera, koji je tada bio prefekt od Kongregacije za nauk vjere te će kasnije postati papa Benedikt XVI . Međutim, Lefevre je 4. rujna 1987. u Ecôni izjavio da je Vatikan u otpadništvu i da više neće surađivati ​​s kardinalom Ratzingerom

Dana 5. svibnja 1988. Lefebvre je s kardinalom Ratzingerom potpisao sporazum o uređivanju situacije Družbe sv. Pija X. Kardinal se složio da će jedan biskup biti posvećen za društvo, a da ga papa odobri.

“Operacija preživljavanja”

Ubrzo nakon sporazuma, Lefebvre je objavio da je od kardinala Ratzingera primio poruku u kojoj je “zamoljen da oprosti zbog [njegovih] pogrješaka”, što je protumačio da znači da će biti prisiljen prihvatiti učenja Drugi vatikanski sabor i “duh Asiza“. Lefevre se osvrnuo na proročanstvo Gospe od La Salette da će “Rim izgubiti vjeru” i proglasio se obveznim posvetiti nasljednika – ako je potrebno, bez papinog odobrenja. Kako sporazum nije precizirao datum biskupskog posvećenja, da je Lefevre umro prije nego što je dodijeljeno, Društvo ne bi moglo zarediti nijednog sjemeništarca i natjerati ga na kapitulaciju pred Svetom Stolicom.

Lefevre je svoj plan nazvao “Operacijom preživljavanja”. Zato smo se, uzimajući u obzir snažnu volju sadašnjih rimskih vlasti da tradiciju svedu na ništa, da svijet okupe u duhu Vatikana II i duhu Asiza, radije smo se povukli i rekli da nismo mogli nastaviti. To nije bilo moguće. Očito bismo bili pod nadležnošću kardinala Ratzingera, predsjednika Rimske komisije, koja bi nam uputila; davali smo se u njegove ruke i posljedično prepuštali onima koji nas žele uvući u duh Vijeća i duh Asiza. To jednostavno nije bilo moguće.

Papa je apelirao na njega da ne nastavi s “raskolničkim činom”, upozoravajući na “teološke i kanonske posljedice”. Dana 30. lipnja 1988., Lefebvre, s emeritusom biskupom Antôniom de Castrom Mayerom iz Camposa u Brazilu, kao suposrednika, posvetio je četiri svećenika SSPX-a za biskupe: Bernarda Tissiera de MalleraisaRicharda WilliamsonaAlfonsa de Galarretu i Bernarda Fellaya. Neposredno prije posvećenja, Lefebvre je održao sljedeću propovijed: … ova ceremonija, koja se očito vrši protiv volje Rima, ni na koji način nije raskol. Mi nismo raskolnici! Ako je izrečena ekskomunikacija protiv kineskih biskupa, koji su se odvojili od Rima i stavili pod kinesku vladu , vrlo se lako može razumjeti zašto ih je papa Pijo XII. izopćio. Nema govora o tome da se odvajamo od Rima, niti da se stavljamo pod stranu vladu, niti da uspostavljamo neku vrstu paralelne crkve kao što su to učinili biskupi Palmar de Troya u Španjolskoj. Čak su izabrali i papu, osnovali kolegij kardinala … Ne dolazi u obzir da takve stvari radimo. Daleko od nas neka bude ova jadna misao da se odvojimo od Rima! Sljedećeg dana, 1. srpnja, Kongregacija za biskupe donijela je dekret u kojem se navodi da je to bio raskolnički čin i da je svih šest izravnih sudionika izvršilo automatsku ekskomunikaciju.

Ukidanje ekskomunikacija

Godine 2009., na zahtjev četvorice preživjelih biskupa, papa Benedikt XVI. ukinuo je njihove ekskomunikacije. U tom je dokumentu papa Benedikt XVI. Ponovio ono što je napisao u svom “Pismu biskupima u vezi s remisijom izopćenja četvorice biskupa koje je posvetio nadbiskup Lefebvre” (od 10. ožujka), 2009.). U svom pismu biskupima (od 10. ožujka 2009.), Benedikt XVI. Pružio je važno pojašnjenje u vezi s crkvenim statusom Društva koje zaslužuje citiranje u cijelosti:

Činjenica da Družba svetog Pija X. nema kanonski status u Crkvi, na kraju se ne temelji na disciplinskim, već na doktrinarnim razlozima. Sve dok Društvo nema kanonski status u Crkvi, njegovi služitelji ne vrše legitimne službe u Crkvi. Tada treba razlikovati disciplinsku razinu koja se bavi pojedincima kao takvu i doktrinarnu razinu na kojoj su uključeni ministarstvo i institucija. Da bi ovo još jednom bilo jasno: dok se ne razjasne doktrinarna pitanja, Družba nema kanonski status u Crkvi, a njezini službenici – iako su oslobođeni crkvene kazne – ne vrše legitimno nikakvu službu u Crkvi. U svjetlu ove situacije, od sada mi je namjera pridružiti se Papinskom povjerenstvu “Ecclesia Dei” – tijelo koje je od 1988. nadležno za one zajednice i osobe koje se, dolazeći iz Družbe Svetog Pija X. ili iz sličnih skupina, žele vratiti u punu zajednicu s Papom – u Kongregaciju za nauk Vjera. To će jasno pokazati da su problemi kojima se sada treba baviti u osnovi doktrinarne naravi i tiču ​​se prije svega prihvaćanja Drugog vatikanskog koncila i postkoncilskog učiteljstva papa. To će jasno pokazati da su problemi koji će se sada rješavati u osnovi doktrinarne prirode i odnose se prije svega na prihvaćanje Drugog vatikanskog koncila i postkoncilskog učiteljstva papa. To će jasno pokazati da su problemi koji će se sada rješavati u osnovi doktrinarne prirode i odnose se prije svega na prihvaćanje Drugog vatikanskog koncila i postkoncilskog učiteljstva papa.

Teo Trostmann

Povezane objave

Stav Crkvene hijerarhije o Međugorju

HF

Put bez granica

HF

Svetkovina sv. Ilara u Mlinima

hrvatski-fokus

Odnos Crkve prema masonstvu

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više