Najvažnije je ostati dosljedan jer time šaljemo najbolji primjer djetetu
Odgoj djeteta najveći je izazov za svakog roditelja, odgojitelja, skrbnika. Svako dijete je individua za sebe, a uspjeh u odgoju svakog djeteta je u odgojnoj dosljednosti roditelja. Biti dosljedan, znači pridržavati se nečega, ne odstupati od svog stava, biti postojan. Dosljednost je ključna uloga u odgoju djeteta, kako bi od individue izgraditi čvrstu i stabilnu ličnost. Dosljednošću u odgoju djeteta, šaljemo djetetu poruku ozbiljnosti u namjeri, stavu, riječi, djelu, kojih se kao roditelj pridržavamo i kojih ćemo se uvijek pridržavati. Shvativši i vidjevši navedeno, dijete dobiva viđenje prave dimenzije odgoja, uči se granicama u ponašanju, izgrađuje svoje čvrste stavove i pozitivne osobine. Bez dosljednosti nema ni kvalitetne osobnosti, danas djeteta, a sutra mladog čovjeka, roditelja i nositelja društva.
Djeca će uvijek pokušati probijati granice roditeljskih obrazaca odgoja, tražiti nešto izvan navedenih okvira koje roditelji postavljaju. Upravo tada najvažnije je ostati dosljedan jer time šaljemo najbolji primjer djetetu, a koji će poslije prosljeđivati i slijediti kroz život i koje će ga formirati u čvrstu i stabilnu ličnost. Roditelji trebaju prepoznati i razumjeti djetetove potrebe. Djetetu treba objasniti, što se to točno očekuje od njega, koja ponašanja su prihvatljiva i koja ponašanja nisu prihvatljiva. Objašnjenje mora biti tako da ga dijete može razumjeti. U objašnjenju prihvatljivih i neprihvatljivih oblika ponašanja, potrebno je objasniti i posljedice koje se odnose na navedene oblike ponašanja.
Odgajajući dijete „dosljedno riječju i djelom, dosljednom provedbom dosljednosti“ učimo dijete prihvaćanju odgovornosti za svoja ponašanja.
Tijekom dugogodišnje pedagoške prakse, uvidjela sam kako djeca s određenim problemima u ponašanju, a u razgovoru s njihovim roditeljima, bivaju nedosljedno odgajana, odnosno jedan roditelj se drži postavljenih granica (taj koji se drži, ujedno ih i postavlja) dok drugi te granice ne poštuje i tolerira ponašanja van postavljenih granica. Što se tad događa s djetetom? Dijete je potpuno zbunjeno, ne zna što je onda zapravo ispravno, što nije ispravno, tako da ne zna ni kako se ponašati i upravo takva djeca najčešće remete razrednu disciplinu i rad, te su najčešće zbog takvih ponašanja upućeni k nama pedagozima na razgovor i savjetodavni rad.
Međutim, korekciju ponašanja djeteta nije moguće uraditi bez suradnje s roditeljima, od koje uvijek dobivamo, kroz uzimanje anamnestičkih podataka i razgovor, izjavu o nedosljednosti u odgoju, te tada radom sa oba roditelja ukazujemo na važnost dosljednosti odgojnih stavova i posljedicama nedosljednosti, te pomažemo u korekciji navedenih i pratimo. Dosljednošću odgajamo ličnost, potpunu ličnost, spremnu preuzeti vlastitu društvenu i socijalnu funkciju. Dosljednošću u odgoju, gradimo i stvaramo društveno uređenje na čvrstim i postojanim temeljima!
