Redakcija na Hrvatskom jeziku preskočila vrijedan kulturni događaj u Beogradu
Da Hrvatsko (bunjevačko) nacionalno vijeće iz Subotice nije, zahvaljujući “bunjevačkim dahrvatima” Tomislavu Žigmanovu i Jasni Vojnić, iznenada promijenilo ministra za kulturu svih Hrvata u Republici Srbiji (također “bunjevačkog dahrvata”), Hrvati u Republici Srbiji nikada ne bi vidjeli djela Petra Hranuellija. Posebno nas je oduševio sjajni govor novog ministra (također “bunjevačkog dahrvata”) na svečanom otvaranju izložbe Umotan u kamen, koja se zahvaljujući samo njemu (novom ministru) održala od 14. do 26. siječnja u Galeriji 73 u Beogradu. Autor izložbe, poznati hrvatski kipar, do sada nije bio poznat “bunjevačkim dahrvatima”, ali, eto stvari se mijenjaju.
Petar Hranuelli, član Hrvatskoga društva likovnih umjetnika, do sada je održao više od 50 samostalnih i 100 skupnih izložbi. Njegova djela nalaze se u stalnim postavkama muzeja i galerija u Hrvatskoj, Sloveniji, Crnoj Gori, Njemačkoj, Nizozemskoj, Italiji, Austriji, Turskoj, Švicarskoj, Velikoj Britaniji, Španjolskoj, Kaliforniji i Čileu, a samo zahvaljujući novom ministru za kulturu Hrvata u Srbiji, evo ga i u Srbiji. Boljeg i većeg ministra za kulturu među 57.900 Hrvata u Srbiji jednostavno nema!
Ovaj od 1989. slobodni umjetnik, instrumentalist na tamburi, ekspert za bunjevačke pisme (komponira i “bunjevačkim dahrvatima” i “bunjevačkim nehrvatima” u isto vrijeme) od 2003. je nastavnik tambure u osnovnoj i srednjoj glazbenoj školi u Subotici. Član je Upravnog odbora Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata u Subotici (što da ne, rekli smo, boljeg i većeg nema), a od 2018. je vijećnik HNV-a i odnedavno predsjednik Odbora za kulturu HNV-a (što da ne, rekli smo, boljeg i većeg nema). Aktivan je u više hrvatskih i bunjevačkih kulturnih udruga u Subotici i okolici, gdje obnaša rukovodeće funkcije (što da ne, rekli smo, boljeg i većeg nema), a sada se pokazalo da je ekspert i za kamen iz Tamnjanice.
Za takozvanu Redakciju na Hrvatskom jeziku (glavna urednica “bunjevačka dahrvatca” iz Subotice) ovaj kulturni događaj u Beogradu nije bio dovoljno kulturan pa smo na takozvanom Dnevniku na hrvatskom jeziku RTV2 gledali (i reprizno) opširan prikaz kako je jedini oboljeli “bunjevački dahrvat” iz Donjeg Tavankuta uspješno, hvala Bogu, savladao koronu. Od 57.900 Hrvata u Srbiji, hvala Bogu, nitko nije obolio od korone, bar o tome nije snimljena ili napisana reportaža u ovdašnjim hrvatskim medijima. Za srijemske Hrvate nije ni važno.
