Što će biti u „hrvatskoj kući“ u Subotici, koja nije HRVATSKI DOM?!
Kada su Titu rekli da u Smederevu ima grožđa tamo je odmah napravljena željezara, jer je on shvatio da tamo ima gvožđa, a nitko mu nije smio reći da je u zabludi. Tako je netko odavno rekao onima u Zagrebu da u Subotici ima Hrvata, a nitko im ne smije reći da nisu u pitanju Hrvati nego Bunjevci. Jedni su čak Bunjevci „nehrvati“, koji ne će ni da čuju da imaju bilo kakve veze s Hrvatima, a drugi su Bunevci „dahrvati“, koji su namirisali veliki novac ako kažu da su i Bunjevci i Hrvati u isto vrijeme (što po popisu stanovništva ne postoji).
Buka talambasa i poj hvalospjeva o gradnji „hrvatske kuće“ u Subotici došla je i do nas srijemskih Hrvata. Budući da nikada nismo mogli reći da smo i Hrvati i u isto vrijeme još bilo što drugo, ovdje u Srijemu smo gradili samo HRVATSKE DOMOVE pa ne znamo što je to „hrvatska kuća“. Zašto ne „hrvatska koliba“? Od najkvalitetnije donjotavankutske slame (koje samo tamo ima i nigdje više). Ili „hrvatski vigvam“, okićen pivčijim perjem (kojeg ima samo na „Pivčijem salašu“ u Bikovu i nigdje više). Ili tako nešto.
I što će biti u „hrvatskoj kući“ u Subotici, koja nije HRVATSKI DOM?! Do sada smo čuli za razne kuće: robne kuće, kuće mode, slatke kuće, sigurne kuće, glazbene kuće, javne kuće i sl.
Ako je ova kuća u Subotici neka robna kuća onda predpostavljamo da će se tamo moći dobiti sve i sva što je bunjevačko, s tim da će postojati odvojeni odjeli za nehrvatske bunjevačke potrepštine i dahrvatske bunjevačke potrepštine. Primjerice, nehrvatska bunjevačka čačkalica sa kojom se nikako ne smiju čačkati bunjevački dahrvati i dahrvatska bunjevačka čačkalica sa kojom se ne smiju čačkati bunjevački nehrvati. No, to nama srijemskim Hrvatima ništa ne znači i svakako nećemo potezati čak do Subotice po te čačkalice ili slične ništarije.
Ako je to kuća mode onda će se tamo moći dobiti svi komadi bunjevačkog ruva, s tim da opet moraju biti odvojeni odjeli za nehrvatsko bunjevačko ruvo i dahrvatsko bunjevačko ruvo. Tko otkrije razliku dobija kao nagradu snop najkvalitetnije đurđinske kukuruzovine (koje samo tamo ima i nigdje više) i kutiju žigica (koju proizvodi jedino veliki šibicar Žigicar) kao rekvizite za najkulturniju baštinu svih Hrvata u Srbiji koja se zove „priskakanje vatre“. Nagrade osobno uručuju Miloš iz Đurđina (kukuruzovinu) i Žigicar (žigice) iz Donjeg Tavankuta.
Ako je to slatka kuća onda će se tamo moći dobti, primjerice, sve što je potrebno za spravljanje fanki (svi Hrvati to zovu krofne ili krafne, ali Mađari kažu fank, pa je to bliže i bunjevačkim dahrvatima i bunjevačkim nehrvatima). Tu će biti komplikacija oko podjele na odjele za sastojke za pravljenje dahrvatskih bunjevačkih fanki i odjele za sastojke za pravljenje nehrvatskih bunjevačkih fanki, jer svaka kuća u donjotavankutskom trokutu (Subotica i okolica) spravlja bunjevačke fanke na svoj način i ima svoj tajni recept te je teško razaznati koji fanki su pravi bunjevački dahrvatski fanki, a koji su fanki pravi nehrvatski bunjevački fanki. Mi srijemski Hrvati ne razlikujemo niti osobe koje se izjašnjavaju za prave bunjevačke dahrvate od onih koji se izjašnjavaju kao pravi bunjevački nehrvati, a kamoli da razlikujemo njihove fanke. Primjerice, što su Kata Kuntić i Petar Kuntić? Prva se izjašnjava kao bunjevačka nehrvatica ali ovaj drugi je do jučer bio pravi bunjevački dahrvat i godinama je vodio sve Hrvate u Srbiji, a sada je odjednom bunjevački nehrvat. Od kako je napravio restoran na svom salašu vidjeli smo da na tom salašu nema više ničega dahrvatskog! Na kraju to ne znači da će Kata Kuntić, kada napravi restoran na svom salašu, postati bunjevačka dahrvatica, osim ako su Petar i Kata rođeni brat i sestra, što također ne znamo, a što nama srijemskim hrvatima opet ništa ni ne znači.
Ako se u Subotici gradi sigurna kuća onda će bunjevački dahrvati biti sigurni da će i dalje dobijati lovu od onih u Zagrebu koji ne znaju kome grade kuću, kao i od ovih u Beogradu koji jako dobro znaju kome se gradi kuća. Budući da će plaće u toj kući biti velebne možda u njoj sigurnost nađu i mnogi bunjevački nehrvati. Tko će ih otkriti što su zapravo?! A i kada ih otkrijemo, odoše naše pare (kao s Petrom)!
Ako se gradi muzička kuća ne znamo da li će u njoj biti i „cedei“ Zvonka Bogdana. Mi srijemski Hrvati volimo slušati kada pjeva Zvonko Bogdan i dugo smo mislili da je on bunjevački dahrvat, ali u zadnje vrijeme nam bunjevački dahrvati kažu da smo se asimilirali u Srbe ako slušamo Zvonka, jer je on odavno bunjevački nehrvat. Ebiga! Uvijek nas nečim zaebu! A za „Hajo“ ne hajemo, oni sviraju i jednima i drugima, pa zaista ne znamo što su.
A ako se u Subotici gradi javna kuća, ne znamo čemu, jer to tamo imamo već odavno, pa za nas srijemske Hrvate opet ništa novo! Vidim da i Šokci idu istim putem kao i Bunjevci, za sada samo preko kuća, koje valjda obnavljaju šokački dahrvati. Možda zato šokački nehrvati jednog dana naprave neki DOM, tko će i njih znati!?
