Tehnika u slikanju mrtvih priroda je nenadmašna, kristalno čiste kompozicije sa prizvukom nadrealizma i starih nizozemskih majstora
Bruno Croatto rođen je u Trstu 12. travnja 1875. godine. U Italiji se 132 obitelji preziva Croatto, od čega je 69 u Trstu i okolici. Naukuje u svom gradu u Carskoj državnoj školi pod Garzolinijem, potom je od 1892. do 1894. godine otišao u München na dvogodišnji tečaj na Akademiji koji su držali slikari Gabriel Von Hackl i Anton Aschbe (Ažbe, Slovenac op., T.T). Vrativši se u Trst, 1897. počeo je izlagati na Venecijanskom bijenalu i III. Trijenalu u Milanu. Uključio se i u Tršćanski umjetnički krug. Iako povezan sa svojim gradom 1908. godine, preselio se u Orvieto u potrazi za novim poticajima: ovdje se počeo posvećivati gravuri, tehnici u kojoj će se istaknuti.
Tijekom 1910-ih puno je putovao, provodeći duga razdoblja u Veneciji, Napulju i Rimu. Tijekom Prvoga svjetskog rata izbjegao je poziv na oružje Habsburškog Carstva sklonivši se u kliniku. Njegova tehnika u slikanju mrtvih priroda je nenadmašna, kristalno čiste kompozicije sa prizvukom nadrealizma i starih nizozemskih majstora više se odlikuju radije suptilnim tonskim nego kolorističkim rješenjima. Dvadesetih godina 20. stoljeća, nakon preseljenja u Rim, vraća se slikanju ulja. U tom je razdoblju sudjelovao na najvažnijim nacionalnim izložbama: 1920. bio je na Venecijanskom bijenalu, na Firentinskom proljeću (gdje je stekao “Prvu nagradu-počasnu diplomu”) i u Torinskom promotoru; sljedeće godine sudjelovao je na 1. rimskom bijenalu (gdje se vratio 1923. i 1925.). U slikanju portreta on radi bez tehničkih grešaka, ali prilično stereotipno i bez psihološke razrade lika. Godine izlaže posljednji put na Venecijanskom bijenalu i 1927. na Torinskom kvadrijenalu. Šest godina kasnije održao je samostalnu izložbu u Komori umjetnika u Rimu. Tijekom tridesetih nastavio je sudjelovati na skupnim izložbama, postavljajući i neke osobne izložbe. Sjećamo se izložbi u Bottega d’Arte u Livornu 1932. i 1934. i one u galeriji Scopinich (Skopinići se sa otoka Krka sele u Rijeku, Lošinj, Trst idr talijanske krajeve, te osobito u SAD !) u Milanu 1935. godine. Bruno Croatto umro je u Rimu 4. rujna 1948. godine.
