U školu! U školu!
Možda ovog jutra sanjam
Da su djeca ispred škole
Da ih gledam.
Ne proganjam,
Već ih ljupko tek pogledam..
Možda ću već ove zore
Čuti đake gdje govore:
U školu! U školu…
Učitelj je na pmolu!
Kad bi dragi Bog nam dao
Da je slijepi progledao,
Da čak niti suci lažni
Za djecu nam nisu važni,
Pa da naše škole vrata
Otvore se svaka širom
Pa da tiho, s Božjim mirom
I svi đaci hrpimice
Osmijehom si vedre lice,
Da u klupe idu svoje
I korone se ne boje,
Sve bi, sve bi, s malo volje,
Za svu djecu bilo bolje!
Možda sanjam ove zore
Da me stare brige more,
Al’ i snovi možda nisu
Samo varka baš svi su?
Možda ipak java to je
Da već ove rane zore
Pred školom se đaci jate
I šapćući, sretni, zbore:
Što čekate? Što čekate?
“Nema više za nas rata!
Đačke knjige su na stolu!
U školu! U školu!
OTVORENA SU NAM VRATA!”