Ovo remek djelo čuva se u londonskoj Nacionalnoj galeriji
La Schiavona je Tizianovo ulje slikano na platnu (117×97 cm) datirano oko 1510., čuva se u Nacionalnoj galeriji u Londonu. U 1640. g. rad je zapažen u kući Martinengo Colleone u Bresci, kao djelo Tiziana. Prealzi u Crespi zbirku u Milanu 1900., te i nakon nekoliko promjena vlasništva, uključujući Cook zbirku u Richmondu, stiže u muzeju u Londonu 1942. godine. Naslov slike je čisto tradicionalan i odnosi se na Dalmatinku (iz Schiavonije, koja je u to vrijeme označavala Dalmaciju), koju se prepoznaje po obliku haljine i fizionomiji. Pretpostavlja se da je portretirana dama dio plemstva toga doba; naime slikalo se Venecijanke s kostimima kompatibilnima s onima koje nose bogate žene na teritorijima pod nadzorom Serenissime (Prevedre tj. Venecije, op., T.T.). Nije isključeno da je žena na slici zaista Hrvatica iz Dalmacije, pa Venecija je tada bila puna naših Hrvata, i slikar Stjepan Crnota je blisko surađivao sa krugom slikara oko Tiziana i Veronesea. Neki su pokušali identificirati ženu kao Katarinu Cornaro, što je hipoteza bez ikakve potvrde. (H. Cook, 1915. ). Ova Tizianova slika, nekad pripisivana Giorgioneu je danas uobičajeno prihvaćena kao mladenačko remek-djelo Tizianovo. Postoje i bliske sličnosti sa ženom glavnom junakinjom slike Čuda novorođenčeta, padovanskom freskom Tiziana koja datira iz 1511. godine.
Kao i u suvremenom Portretu Ariosta, i ovo djelo prikazuje portret na jednolikoj sivoj podlozi i iza mramornog parapeta, gdje možete pročitati slova “TV”, koja se uglavnom tumače kao umjetnikovi inicijali (ali i povezana s misterioznim VV koji se može pročitati na mnogim portretima Giorgione, možda čineći riječ “Vivo”, odnosno portret uživo). Zaobljeni oblici žene, prikazani s iznimnim realizmom i točnošću, naglašeni su širokim draperijama haljine boje zemlje. Bista je blago rotirana za tri četvrtine ulijevo, dok glava gleda frontalno u promatrača, načinom izvanredne prirodnosti i lakoće. U podignutom dijelu parapeta možete vidjeti bareljef profila, nadahnut drevnim kamejama (rezbareni minijaturni reljef, op., T.T.), koji prikazuje samu ženu. Tao je naknadni dodatak prvom nacrtu, koji je i dalje vidljiv u prozirnosti s obrisima haljine koji se nastavljaju uz mramor.
