Umjesto jeremijada, trebalo bi iskoristiti sadašnje mogućnosti djelovanja a te nisu male
Želim samo podsjetiti gospodu koji predlažu isti broj zastupnika 11. izborne jedinice koliko ih imaju drugih deset izbornih jedinica da zaboravljaju ili da nisu znali da je za izmjenu Ustava potrebno imati dvotrećinsku većinu. Zaboravljaju ili nisu znali da su, SDP i društvo, uvjetovali potrebne izmjene Ustava nužne za ulazak u EU, ukidanjem 11. izborne jedinice. SDP-ov zastupnik Arsen Bauk to je potvrdio u raspravi o Zakonu o prebivalištu (imam fonogram te rasprave). “Nismo htjeli ni jednoga”, priznao je Bauk.
Zoran Milanović i Jadranka Kosor su se dogovorili o kompromisu tj. da 11. izbornoj jedinici budu zajamčena 3 zastupnika, neovisno o broju birača koji budu izašli na izbore i to razmjernim sustavom tj. i ta tri mogu biti iz tri različite stranke ili mogu biti “nezavisni”. Čime su dodatno oslabljeni potencijalnim neslaganjem među njima što se pokazalo do sada (zastupnici HDZ-a i Željko Glasnović). Naprotiv, 12. izbornoj jedinici se ustavnom odredbom jamči također 3 zastupnika i to većinskim sustavom. Srpska stranka koja dobije najviše glasova, pokupi sva tri te među njima ne može biti “nezavisnih” ili kako to kažu Hrvati iz Hercegovine, nema revanja na stranu. Do sada ni Srbi nisu mogli dobiti više od 3 zastupnika bilo zbog slabije izlaznosti na izbore ili što većina glas daje drugim strankama. Budući da HDZ u Hrvatskom saboru nema i ne može skupiti potrebnu dvotrećinsku većinu, možemo samo zaključiti da do željenih izmjena Ustava, ustavnih odredbi, neće biti. Za veću izlaznost birača u BiH pretpostavlja se, ima se zahvaliti strankama koje se natječu za mjesta u Hrvatskom (državnom) saboru.
Za sada dijaspora može računati na Ured za Hrvate izvan RH, iseljenike koji su već u Saboru (Zdravka Bušić, predsjednica je Odbora za Hrvate izvan RH a u tom odboru je i Škorin zastupnik iz SAD-a, bivši savjetnik bivšeg predsjednika države Ive Josipovića Stijepo Bartulica, drugi zastupnici i vanjskih članovi tog i drugih odbora. A pitanje je kako osigurati dolazak na sjednice odbora eventualnih zastupnika iz SAD-a, Kanade, Australije, Novog Zelanda, iz zemlja Latinske Amerike. Osim velikih troškova, tko bi htio ostaviti dobro radno mjesto u tim zemljama, za manje od tri godine zastupništva u Saboru? Vjerojatno tek umirovljenici.
Čini mi se da većina u iseljeništvu ne zna da je na prvoj crti promicanja hrvatskih interesa, nakon ulaska Hrvatske u EU, Hrvatska vlada a ne Sabor, a trebalo bi znati tko u EU-u predlaže zakone i tko može i tko bi morao lobirati u Europskoj komisiji i drugim institucijama EU-a. Ne znam što bi Savjetu Vlade koji je otpjevao hvalospjev izmjenama i dopunama Zakona o hrvatskom državljanstvu, a promakla mu je i odredba u članku 11. kojom je hrvatsko iseljeništvo podijeljeno na one koji su iselili s područja današnje Hrvatske koji imaju sva prava iseljenika i drugih koji su rođeni izvan granica današnje Hrvatske i iselili iz BiH, Crne Gore, Vojvodine… Uočila su to tek dva zastupnika iz BiH, članovi HDZ-a BiH: Božo Ljubić i Željko Raguž. Vlada je uvažila njihove prijedloge i na bolje izmijenila predloženu izmjenu članka 11. Umjesto jeremijada, trebalo bi iskoristiti sadašnje mogućnosti djelovanja a te nisu male.
