General Tomo Medved – od heroja do potencijalnog izdajice!?
Kako je lukavi i opasni Plenković izigrao i prevario junaka Domovinskog rata generala Tomu Medveda, koji se sve više pretvara u hrvatskog Chamberlaina? Sve najvažnije političke, vojne, diplomatske, represivne, pravosudne, gospodarske, obrazovne, kulturne, pravosudne i obavještajne poluge vlasti u Hrvatskoj već se nalaze u rukama neojugoslavena, ljevičara, europejaca, internacionalista, globalista i članova svjetskih tajnih službi, dakle onih ljudi koji se nikada nisu borili za slobodnu Hrvatsku, a niti su htjeli da se ostvari višestoljetna želja hrvatskog naroda o samostalnoj i suverenoj hrvatskoj državi. Oni su 1992. ostali debelo razočarani i zapanjeni kad je njihova Jugoslavija nestala, a kao ptica Feniks pojavila se samostalna (za njih slučajna) hrvatska država. Svi manje-više znamo tko su ti ljudi. Oni se nalaze u Uredu predsjednika države, Vladi Republike Hrvatske, Hrvatskom saboru, Ministarstvu unutarnjih poslova, Ministarstvu vanjskih poslova, Ministarstvu obrazovanja, Ministarstvu kulture, Ministarstvu pravosuđa, Državnom sudbenom vijeću i, naravno, u brojnim državnim agencijama i institucijama. Nažalost, ne znam što je za Hrvatsku opasnije ili strašnije – to što se radi o protivnicima hrvatske države ili što je u većini slučajeva riječ o notornim kriminalcima i korumpiranim državnim i javnim dužnosnicima. U svakom slučaju, treba reći kako je na djelu dvostruka i nesmiljena ofenziva na Hrvatsku i hrvatski narod.
Sljedeće pitanje koje se nameće jest kako se to moglo dogoditi nakon veličanstvene pobjede hrvatske vojske (branitelja i dragovoljaca) nad četnicima i Jugoslavenima u Domovinskom ratu? Uvjeren sam da potpun odgovor na to pitanje ne može samostalno dati ni najobrazovaniji i najupućeniji politolog, povjesničar, psiholog ili psihijatar u Hrvatskoj. To je tema za duži razgovor, analizu i istraživanje velikog broja uglednih stručnjaka iz svih navedenih područja, ako Hrvatska u međuvremenu ne propadne, što je želja i Milanovića i Plenkovića. Naravno, uz uvjet da ti stručnjaci nisu neojugoslaveni, nego hrvatski domoljubi. Stoga ni ja neću ni pokušati dati definitivan zaključak kako je u samo dvadeset godina nakon smrti prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana došlo do tako žalosnog i nevjerojatnog preokreta.
Cilj mi je ukazati na šutnju i mirno, gotovo nezainteresirano, promatranje hrvatskih branitelja kako se Hrvatska sustavno pretvara u „malu“ Jugoslaviju. Što se to dogodilo da su hrvatski branitelji odustali od obrane hrvatske države, za koju je petnaest tisuća njihovih ratnih „drugova“ dalo svoj život, a brojni su drugi, braneći Hrvatsku od četničke agresije koju je inicirao Beograd, postali i teški invalidi? Kao pozorni i svakodnevni promatrač svega što se na hrvatskoj političkoj pozornici događa već tri desetljeća, znam samo toliko da je više od devedeset posto domoljubno usmjerenog hrvatskog naroda u domovini i iseljeništvu zadnjih desetak godina redovno zazivalo hrvatske branitelje da se organiziraju i zaustave rastakanje samostalne hrvatske države i preuzimanje cijele Hrvatske od strane Jugoslavena, djece i unučadi komunista i udbaša, koje slobodno možemo nazvati srboljubima, kao što je bio kipar Ivan Meštrović. Naime, hrvatski branitelji bili su, i još uvijek jesu, jedina skupina ljudi u Hrvatskoj, koja može političkim putem zaustaviti divljanje Jugoslavena u Hrvatskoj i uništavanje svega za što su se hrvatski branitelji i dragovoljci borili u Domovinskom ratu. U drugom dijelu članka ponudit ću neka svoja objašnjenja, koja ne moraju biti točna, ali nisu ni daleko od istine, zašto je braniteljska populacija postala neorganizirana, podijeljena, demoralizirana i dezorijentirana. Nažalost, s druge strane, u zadnjih dvadeset godina, nakon smrti predsjednika dr. Tuđmana, HDZ se pretvorio u protuhrvatsku, europsku-federalističku i pljačkašku stranku, a sve druge tzv. hrvatske domoljubne stranke pokazale su pučkoškolsku političku nezrelost, neznanje i sebičnost. Stoga u tom kontekstu nisu nikada, pa ni danas, predstavljale nikakvu opasnost za sustavno rastakanje hrvatske države, tj. one političke stranke i pojedince koji to otvoreno i gotovo nasilno rade i provode.
Gotovina: ‘Ovo je točka na ‘i’, rat pripada povijesti, okrenimo se svi budućnosti!’
Možda je došlo vrijeme da se otvoreno kaže kako je povratak generala Gotovine iz haaškog zatvora bio prijelomni trenutak za lomljenje kičme hrvatskim braniteljima te otvaranje prostora za djelovanje «neprijateljskih» snaga i «pete kolone» u Hrvatskoj. U svojem govoru na Trgu bana Josipa Jelačića, na dočeku priređenom za generala Markača i njega, general Gotovina je, kao branitelj i ratnik, poslao vrlo jasnu pacifističku poruku hrvatskim braniteljima i hrvatskom narodu: ‘Ovo je točka na ‘i’, rat pripada povijesti, okrenimo se svi budućnosti!’
Nakon te duboko razočaravajuće poruke Gotovina je otišao u Zadar uzgajati tune. Bio je to kraj snova mnogih hrvatskih branitelja i domoljuba da će se general Gotovina kandidirati za predsjednika države. Ako ne to, razlog čemu možda i mogu dokučiti, ali onda svakako da će povesti hrvatske branitelje u političku i demokratsku borbu za obranu svetih ciljeva krvlju plaćenih u Domovinskom ratu. Bio je to jedan od težih udaraca hrvatskim braniteljima koje su, pa i zbog Gotovine, godinama izlagali kritici i ponižavanju svi važniji mediji u Hrvatskoj. Tu ću stati. Ne želim ovdje dalje nagađati o tomu zašto se general Gotovina povukao s možda još važnijeg bojišta nego što je bilo ono strašno bojište u Domovinskom ratu. Kad više ne budem živ, povijest će dati svoj pravorijek.
Đakić i drugi uhljebi iz braniteljske populacije
Duboka država i hrvatske izdajničke vlasti od 2000. godine nadalje služe se brojnim psihološkim, korupcionaškim i razbojničkim metodama u sprječavanju organiziranja i ujedinjenja domoljubnih hrvatskih branitelja. Nakon što su uspjele razbiti hrvatske branitelje u tisuću i više udruga, brojne vlasti u Hrvatskoj, a naročito HDZ, pribjegle su metodi uhljebništva i nagrađivanja onih branitelja koji su spremni – za novac, visoke dužnosti u vlasti i Hrvatskom saboru te iz ideoloških razloga – dati potporu političkim projektima iza kojih se krije uništenje samostalne hrvatske države. Jedan od najvećih slugu Andreja Plenkovića i izdajničkog HDZ-a jest Josip Đakić, predsjednik Udruge hrvatskih vojnih invalida Domovinskog rata Republike Hrvatske. Kad god su se u prošlosti branitelji pobunili protiv politike HDZ-a, uskakao bi Đakić, koji je za sebe vezao veći broj branitelja koji su za sitan novac bili spremni u djelo provesti njegove zapovijedi.
Ubojstvo generala Đure Brodarca u pritvoru i zatvorska kazna za heroja Domovinskog rata Tomislava Merčepa
Kad bi iscrpila sve druge moguće načine u pokoravanju branitelja i sijanju straha među braniteljskom populacijom, vlast u Hrvatskoj nije se ustručavala služiti ni vrlo drastičnim metodama. U osječkom je zatvoru u 67. godini života «ubijen» junak Domovinskog rata general Đuro Brodarac. Podsjetimo, Brodarac je u pritvoru osječkog zatvora završio 21. lipnja 2011. godine kao osumnjičenik za ratni zločin nad civilima srpske nacionalnosti na području Siska i Banovine tijekom 1991. i 1992. godine. S generalom Brodarcem bio sam jako dobar i mnogo smo surađivali na raznim područjima. Gotovo jednaku sudbinu jedno desetljeće kasnije doživio je i prvi zapovjednik obrane Vukovara i junak Domovinskog rata Tomislav Merčep. O svojoj suradnji s Tomislavom Merčepom od 1995. do 1998. godine osobito ću se osvrnuti u svojim memoarima. Usprkos negativnom medijskom imidžu, Tomislav Merčep bio je ne samo velik i beskompromisan hrvatski domoljub, nego i dobar čovjek. To je bio razlog zbog kojeg su ga hrvatske vlasti maknule iz javnog života.
General Tomo Medved – od heroja do potencijalnog izdajice?
Ako nastavi s bespogovornom potporom izdajničkoj politici Andreja Plenkovića, general Tomo Medved mogao bi ući u hrvatsku povijest kao ratni heroj koji je kasnije zbog naivnosti postao vrlo opasan izdajica. Što dalje vrijeme odmiče i što Plenković sve beskrupuloznije i nemilosrdnije iskorištava ugled i ratno herojstvo generala Medveda za svoje protuhrvatske ciljeve, sve mi se više nameće usporedba odnosa između njih dvojice i politike popuštanja engleskog premijera Nevillea Chamberlaina Adolfu Hitleru uoči Drugog svjetskog rata. Chamberlain je bio uvjeren da će politikom popuštanja Hitleru izbjeći rat između Njemačke i Velike Britanije. Svi znamo što se kasnije dogodilo. General Tomo Medved danas je braniteljski Neville Chamberlain koji ne samo popušta Plenkoviću, nego sve više postaje njegov bespogovorni i vjerni sluga. To je za opstanak Hrvatske vrlo opasno i tragično.
Nakon što obavi zadaću koju je dobio u Bruxellesu i Parizu, Plenković će pobjeći iz Hrvatske, a generala Medveda optužit će da je on kriv za sve velike propuste i za tragediju koja bi se mogla dogoditi hrvatskom narodu. Naročito je zabrinjavajuća najava da bi novi Zakon o braniteljima, koji je u Hrvatskom saboru prije nekoliko dana predstavio osobno ministar branitelja Tomo Medved, mogao osigurati pravo na hrvatske mirovine četnicima u Hrvatskoj, koji su sudjelovali u velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku početkom 90-ih godina prošlog stoljeća. To je činjenica, a ne samo neki ružan san.
O toj mogućnosti u Saboru je 18. ožujka otvoreno i vrlo osjećajno progovorio hrvatski branitelj i zatvorenik u srpskim logorima Stipo Mlinarić Ćipe, kojeg je potpredsjednik Sabora, član talijanske manjine i Jugoslaven Furio Radin stalno prekidao, upozoravajući Mlinarića da ne napada Srbiju i ne spominje velikosrpsku agresiju, i sve to u nazočnosti generala Medveda. Zar već to nije veliko zvono za uzbunu? Daj Bože da general Medved na vrijeme progleda, spasi svoj dosadašnji ugled i spriječi izdajničku rabotu Andreja Plenkovića.
Prava Hrvatska još uvijek postoji samo u hrvatskom iseljeništvu
U zaključku želim s čitateljima Domovine podijeliti informaciju kako tjednik Domovina postaje sve više prepoznatljiv i u Hrvatskoj. Nakon što je pročitao moj članak u prošlom broju Domovine o Mati Meštroviću, jedan bivši politički zatvorenik u Titovoj Jugoslaviji i poznati novinar putem e-maila mi je poslao sljedeću poruku: „Dragi Ante, uživao sam u ovom današnjem Tvojem eseju. Šteta da jugo-blokada još traje i da ne može u javnost. Nadam se da si zdrav, unatoč našim letima… pozdrav, DT“. Strašna je pomisao, no to je žalosna činjenica, da prava Hrvatska, ona u kojoj nema cenzure domoljublja, postoji još jedino u hrvatskom iseljeništvu.
