Osnovni alat za manipuliranje stvarnošću je manipulacija riječima
Pisca znanstveno fantastičnih romana Philipa K. Dicka (Chicago, Illinois, SAD, 16. prosinca 1928. – Santa Ana, Kalifornija, 2. ožujka 1982.) teško je opisati, recimo samo da je taj kentaur Sokrata, Falstaffa i sv Pavla proveo život igrajući se idejama, riječima i tražeći Boga u pričama koje su lude kao i realnost. Ovaj američki znanstvenofantastični pisac, koji slovi za jednog od najplodnijih pisaca uopće, rođen je u Chicagu, ali se nakon razvoda roditelja s majkom odselio u Kaliforniju, gdje je živio cijeli život. Prvu priču objavio je 1952., a prvi roman 1955. Evo njegovih nekoliko izjava.
“Osnovni alat za manipuliranje stvarnošću je manipulacija riječima. Ako možete kontrolirati značenje riječi, tada možete i kontrolirati ljude koji ih moraju rabiti.”
Stvarnost je ono što ne iščezne kada prestaneš u to vjerovati.
Jer danas živimo u društvu u kojem lažne stvarnosti proizvode mediji, Vlade, velike korporacije, religijske zajednice, političke stranke… Postavljam pitanje u svojim pisanijama što je stvarnost? Jer mi smo neprestance bombardirani nazovi stvarnostima proizvedenima od vrlo profinjenih macana koji rabe vrlo sofisticirane elektroničke mehanizme. Nemam nepovjerenje u njihove motive već u njihovu moć. Imaju je preveć. To je zaprepašćujuća moć kakva kreira cijele svemire, makar unutar uma. Morao bih to znati, jer radim istu stvar. (u njegovim SF romanima, op., T.T.)
Doći će vrijeme kad nije (istinito) da me špijuniraju preko telefona, već kada će telefon špijunirati mene.
Prava mjera čovjeka nije njegova inteligencija ili koliko visoko stoji u suludoj administraciji. Ne, prava mjera čovjeka je ovo: koliko brzo može odgovoriti na potrebe drugoga i koliko sebe može drugim dati
(Dick se pitao o razlici između čovjeka i inteligentnoga stroja, na njega je utjecao katolicizam te je postao katolik i umro kao svojevrsni katolik.)
U društvu u kojem su većina kriminalci u zatvore idu nevini ljudi.
Sve u životu jest riječ dokle.
Nema puta za izaći van labirinta. Labirint se pomiče dok se krećete kroz njega jer je živ. (hoće reći da je svemir živ?)
Stvarnost koju poričete vratit će se kao progonitelj.
Ako se psihički ne možemo prilagoditi promjeni mi počinjemo umirati iznutra. Ono što želim reći jest da predmeti, običaji, navike i načini življenja moraju propasti da bi autentično ljudsko biće moglo živjeti.
A autentično ljudsko biće je najvažnije, održiv gibak organizam koji može odskočiti od nje, upijati ju i (ili) živjeti sa promjenom.
(zvuči kao pantha rei, zapravo je Dick smatrao da je jedan od korijena zla zatvaranje u svoju čahuru, okamenjivanje)
Svakako je loša vijest kada su ljudi koji se slažu sa Vama ravni bubama na šišmišovom govnu
Strah Vas više od mržnje i ljubomore tjera da činite pogrješne stvari…
on Vas uvijek gura u zlo
Boriti se protiv Carstva znači biti zaražen njegovom poremećenošću…
Tkogod porazi Carstvo postaje Carstvo; ono se razmnožava poput virusa.
Ljudsko biće bez odgovarajuće empatije ili osjećaja isto je što i android izrađen tako da to nema, bilo dizajnom bilo pogrješkom.
Mi u osnovi mislimo pritom na nekoga kojemu nije stalo do sudbine kojoj podliježu njegovi druzi ljudska bića; stoji odvojen kao promatrač glumeći ravnodušno teorem Johna Donnea da “Nitko nije otok”, ali dajući tom teoremu uvrnuti smisao : ono što je mentalni i moralni otok nije čovjek.
