Bogata hvarska komuna možda je sanjala i o položaju Dubrovnika
Hvarska buna (1510. – 1514.) nam je višestruko zanimljiva zbog strateškoga položaja Hvara na Jadranu, kojemu po važnosti konkurira samo Boka (mislim pritom na vojnostrateški položaj, ne na povoljnu luku!). Hvar je sidrište venecijanske flote, a njemu pripada i viška komuna. Julije II. (della Rovere zvani i strašni Papa) na Petrovoj stolici je od 1503. do 1513. Želi obnoviti nekadašnje posjede Papinske države što ga dovodi u sukob sa Venecijom. Želeći središnju Italiju (Romagna) Papa potiče Cambraisku (kambrejsku) ligu, savez što su ga 10. XII. 1508. protiv Venecije sklopili papa Julije II., francuski kralj Louis XII., aragonski kralj Ferdinand II. Katolički, rimsko-njemački car Maksimilijan I., vojvode savojski i ferrarski te mantovski markiz. Saveznici su nastojali pridobiti za ligu hrvatsko-ugarskog kralja Vladislava II.; protiv toga su djelovali ostrogonski nadbiskup kancelar Toma Bakač i mletački poslanik Guidoto, a i u Hrvatskoj je bilo mletačkih pristaša. Ugarski je sabor 1510. zaključio rat za oslobođenje Dalmacije. Maksimilijan I. je zauzeo Veronu, Vicenzu i Padovu. Unatoč stvarnomu neuspjehu Cambraiske lige, s njom započinje pad utjecaja Venecije na međunarodnu politiku. Kada je Louis XII. porazio Veneciju u bitki kod Agnadella 15. 5 1509. Julije II. prekida savez bojeći se jačanja Francuske.
Julije II. nastoji prognati Francuze iz Italije, prvo s pomoću švicarskih kantona (1510.), zatim Svetom ligom (1511. – 1513.) u koju ulaze još i Venecija, engleski kralj, Ferdinand katolički. Papa Lav X. (Medici) je papa od 1513. do 1521. Ovaj papa je puno financijski pomagao obrani Hrvatske, i proglasio je lijepu našu “antemurale christianitatis” nakon što je biskup i Trogiranin Petar Berislavić porazio Turke kod Dubice. Zadnje godine Lavova pontifikata pada mađarska utvrda Beograd koju su branili hrvatski vojskovođe sa Korčule Talovci, čime se otvara Podunavlje Turcima (sjeverna Hrvatska i Mađarska).
Zbog nedostatka novca uza dovršetak bazilike sv Petra, Lav X. uvodi prodaju oprosta grijeha (indulgencija), što razjaruje dotada slabo poznatoga pripadnika augustinskoga reda Martina Luthera, posljedica je podjela zapadne Europe na protestante i katolike, što osobito slabi Njemačku. Jasno u sukobu s Habsburgovcima Francuzi postaju saveznici Turaka (Louis XIV. je krajem 17. stoljeća onemogućio Austriju da oslobodi Balkan od turske vlasti, a slična spašavanja provodi Zapad i u Krimskom ratu sredinom 19. stoljeća). Zaludu je Španjolska za Karla V. i Filipa II. vladala nad pola Europe i svijeta, ratovi sa Engleskom, Francuskom, Turcima, Arapima i njemačkim protestantima su bili preskupi čak i uz začine i plemenite kovine iz kolonija (posebna priča je venecijanski kardinal Gaspare Contarini).
Narušavanje mletačke vlasti u hrvatskim obalnim gradovima usred turske premoći bila bi katastrofa, jer tko bi imao dovoljno jaku mornaricu da nas obrani od Turaka? Koliku je ulogu u događajima oko Hvara mogao imati Korčulanin Jakov Baničević (1466.-1532), savjetnik cara Maksimilijana od 1504. i cara Karla V. od 1515. (odrekao se kasnije carstva i bio “samo” španjolski kralj). Godine 1512. papa Julije II. imenuje ga dekanom Tridentinskoga kaptola(!!!!), a Leo X. biskupom hvarskim(!) U Dalmaciju Baničević nije dolazio bojeći se Venecijanaca, jer se godinama žestoko borio protiv njihove prevlasti na Jadranu. Ne znamo(?!) je li Baničević ostavio književnih djela, sumnjam, diplomati u staro doba nisu pisali memoare! U dubrovačkom arhivu se čuva izvješće u kojem Baničević javlja Senatu o Magellanovoj plovidbi oko svijeta (1519. – 1522.). Vlastelin dubrovački Nikša Vitov Gučetić (1549.- 1610.) smatra da je bogati građanin neprijatelj vlasteli jer im je zavidan, a takvu filozofiju dovedenu do karikaturalnosti pokazuje i Ivan Đivo Gundulić u djelu “Dubravka” kroz lik Grdana. Vice Stijepović Skočibuha (1534. – 1588.) je kao najbogatiji Dubrovčanin svog vremena želio kupiti plemstvo; vlastela mu nisu dopustila da kupi nasljedno plemstvo, što ga je razočaralo.
Petar Hektorović piše da ogar (poljski gonič ili ruski hrt ?) “Lačahan (gladan) skakće vas, igra se i trudi. Da sit ćud promini režljiv je svakomu, Priličan se čini ogaru velomu.” U igri je uvijek velika geopolitika, a Matija Ivanić, vlastela koja su birokratski maliciozna prema građanima i siluju sluškinje i seljanke su drugi par postola. Ipak začuđava dugotrajna venecijanska pasivnost prema ustanicima i lojalnost koju im iskazuje puk. Mislim da je bogata hvarska komuna možda sanjala i o položaju Dubrovnika, koji u krizi pokazuje ekstremnu konzervativnost, klasnu solidarnost s hvarskom vlastelom i strogo zabranjuje da se uopće u Gradu govori o Hvarskom ustanku. Provode se i sigurnosne mjere, poznato je da u Dubrovniku se nikada nije znalo tko će te večeri biti zapovjednik straže na zidinama. Ali ne vjerujmo gospodi kada su sućutna. Još manje siromasima kada su pokorni.
