Hrvatski Fokus
Unutarnja politika

Veliki vođa Andrej zaludio hrvatski narod

Hrvatska država nalazi se u sveopćem egzistencijalnom vakuumu

 

Pred svake izbore Andrej Plenković (u daljnjem tekstu: Veliki Vođa) obećava svekolike reforme, porast zaposlenih, rast BDP-a, rast izvoza i smanjenje uvoza, nova inozemna ulaganja u hrvatsko gospodarstvo, brže i izdašnije povlačenje sredstava iz europskih kohezijskih fondova,  razvoj domaće industrije i poljoprivrede – nove OPG-ove, konačno rješavanje dubioza u zdravstvenom sustavu, modernizaciju i digitalizaciju javne uprave, reformu lokalne samouprave, jačanje strateških gospodarskih grana, povoljnije gospodarske uvjete poslovanja za domaće i strane investitore, nove nacionalne strateške projekte, nabavku vojnih zrakoplova kao bitnog čimbenika zaštite države  i nacionalne sigurnosti.

Od njegova dolaska na čelo Partije i Vlade ništa od toga nije ostvareno. Malo kome danas nije razvidno kako on na ta mjesta nije ni došao zbog dobrobiti i napretka naše zemlje! Ili unaprjeđivanja demokratskih procesa. Očigledno je da je Veliki Vođa  produkt globalističko-imperijalističkih svjetskih i europskih krugova koji je došao zbog stvaranja svih mogućih preduvjeta za osvajanja/prepuštanja ovoga tržišta, nesmetanu prodaju roba, proizvoda i usluga, lakše korištenje resursa – jeftine radne snage, prirodnih potencijala, prodaju ono malo preostalih industrija i posredno uništavanje konkurencije, preuzimanje i zadnjih ostataka bankarsko-financijskog sektora i držanja, države utopljenika – iznad vode, kako bi jamčio redovno vraćanje dugova stranim gospodarima. Dakle, osim krparenja, nema cjelovitih reformi:  gospodarskog i poreznog sustava, sustava pravosuđa te  zdravstvenog i mirovinskog osiguranja, reforme lokalne uprave i samouprave te razvojnog sustava… Po svim bitnim gospodarskim pokazateljima na samom smo začelju zemalja EU-a, a isto tako po stupnju demokracije. Zaobilaze nas strani investitori nezadovoljni uvjetima poslovanja u nas. Ili nas napuštaju već etablirani. Kako objasniti da su stranim investitorima mnogostruko poželjnije zemlje poput Madžarske ili Slovenije koju odabire pet puta više investitora nego Hrvatsku? Kako objasniti da nema obećanih visokih stopa zapošljavanja, ali da je na djelu demografska katastrofa? U njegovu mandatu, zbog neadekvatnih i nestručnih demografskim mjera, a napose nesposobnih nositelja, Hrvatska je samo u nekoliko zadnjih godina izgubila preko 200.000 građana. Prema njemačkim demografima dvostruko više! Premda je to jedna od najbolnijih rak rana hrvatskog gospodarstva, ali i nacionalnog opstanka, Veliki Vođa ukida ministarstvo na kojem je bila ministrica Nada Murganić potpuno nekompetentna osoba za taj ozbiljan posao. Ali, važnija je odanost Velikom Vođi. Umjesto da formira jaki tim stručnjaka demografske, ali i drugih srodnih struka, on ukida ministarsko mjesto u Vladi?! Obzirom na tešku ekonomsku situaciju kako objasniti da smo zemlja koja je najmanje povukla sredstava iz kohezijskih fondova?  Kako objasniti da sve veći javni rashodi nisu rezultat gospodarskih već političkih procesa i političkog/stranačkog odlučivanja? Kako objasniti nastavak enormnih manjkova u zdravstvenom sustavu i dugove zdravstva prema drogerijama? Među tzv. prioritetima Plenkovićeve vlade bilo je jačanje konkurentnosti kao jednoga od bitnih čimbenika gospodarskog razvoja. U svjetskim relacijama mi smo danas u društvu Kube i Bocvane! Kako tek objasniti potop hrvatske brodogradnje (Pula, Rijeka, Trogir), nestanak oko 3,5 tisuća OPG-ova – od stočarstva, ratarstva, mljekarstva, voćarstva; udjel klana Borg u današnjem sve izglednijem rastakanju i rasprodaji Agrokora; povratak na javnu scenu Martine Dalić na čelo Podravke i mogućeg novog Agrokora uz pomoć grupe Borg;  nestanak još jedne tvrtke za preradu šećerne repe; neizvjesnu sudbinu proizvodnje duhana ako će BAT napustiti tvornicu cigareta u Rovinju; odlazak s hrvatskog tržišta brojnih već etabliranih tvrtki, npr. Megle; uništavanje i zadnjih ostataka hrvatskog bankarskoga sustava; nekontrolirani uvoz poljoprivrednih proizvoda i uništavanja domaće poljoprivrede, itd., itd.?!  Sjetimo se kako je Veliki Vođa bez imalo stida, znanja i stručnosti najavio povratak INA-e u hrvatske ruke – u društvu Martine Dalić sa HEP-ovim dionicama?! Hvala Bogu da od toga nije bilo ništa, jer bi u propast otišao i HEP. Danas o toj i sličnim glupostima nitko ni riječi ne zbori a Veliki Vođa mirno i spokojno šuti. A poslušnici upućuju  klasične poruke obmane: radimo na tome?! A pravo je pitanje a što bi on s Inom da nam je Madžari i poklone?! Od najavljenih vanjskopolitičkih ciljeva: ulazak u Schengen i OECD, promjene izbornog zakonodavstva u BiH, veće prisutnosti  Hrvata u sustavu vlasti u Republici Srbiji nema ništa. Svuda jad i čemer.  

Vlada je, uz saborsku potporu, usvojila novi razvojni program Hrvatske do 2030. godine. Pompozno najavljen kao znanstveno utemeljen i međunarodno kodificiran, u hrvatskim ekonomskim krugovima i gospodarskim stručnjacima, doživio je pravi brodolom. Jedan stručnjak rekao je da je on dobio zadatak izraditi takav program, uzeo bi dva studenta ekonomije koji bi studioznije izradili takav projekt, a ne bi potrošili 32 milijuna kuna!

Uza sve objektivne okolnosti koje su utjecale na lošu ekonomsku sliku (pandemija Covida-19 i potresi) nagovještaji lošega stanja bili su vidljivi i prije ove dvije nepogode. One su samo još drastičnije pokazale nesposobnost Plenkovićeve duboke države na djelu, kako u potresima (Zagrebu i okolici te na Banovini). Dugo vremena su hrvatski volonteri, dragovoljci, civilne udruge, crkvene ustanove, ali i međunarodne udruge i susjedne države, nosili teret nesnalaženja, sporosti i neorganiziranosti lokalne i državne birokracije, nestručnosti i državne neučinkovitosti. Napose je bilo vidljivo stanje robnih rezervi. Neriješeni problemi u zdravstvenom sustavu, unatoč nadljudskih napora zdravstvenog osoblja, pokazali su limite u borbi s pandemijom. Tome je svakako doprinijela politizacija Stožera, napose u izbornom procesu – kada je Veliki Vođa, urbi et orbi, proglasio pobjedu nad pandemijom poput vraćanja Ine u hrvatske ruke i svojih sličnih Markovih/Potjemkinovih sela.

Nesposobni premijer i nesposobna vlada

Prethodnu Vladu Velikog Vođe milom ili silom – bez nekih osobnih posljedica napustilo je 16 ministara. U javnosti se govorilo o sumnjama na korupciju, neznanju i nestručnosti, nedostatku iskustava, lošim rezultatima, odnosno vidljivoj nesposobnosti za obnašanje  zahtjevnih zadaća pred kojima se nalazi Hrvatska. Kako su ministri odlukom Velikog Vođe došli tako su uz njegov blagoslov i otišli. Nikom ništa – kao da se radi o seljačkoj radnoj zadruzi iz 1946. godine. Odlazak jednoga ili više ministara iz vlada civiliziranih država uvijek izaziva brojna pitanja, prijepore, javne žustre raspre i traženje ostavki, nove izbore i slično, ovdje se to naziva novo – normalno. Tako će i biti dok je na ćelu te Vlade Veliki Vođa s potporom nestručne i neobrazovane kamarile uhljebljenih, ucijenjenih, kupljenih, korumpiranih dužnosnika od lokalnih sredina do vrha Partije i državnih ustanova. U aktualnoj Vladi, za sada, Veliki Vođa ne smjenjuje ljude koje je sam postavio. No, po prikazanim kompetencijama i učincima ona ni za jotu nije uspješnija od prethodne. U mnogim aspektima čak je i gora. To dakako nije neočekivano, jer ako o jednom čovjeku (Velikom Vođi) ovisi sastav Vlade, razvidno je da će na izbor prvenstveno utjecati partijska i osobna odanost, poslušnost, bespogovornost. Tu nema raspri, polemika, sučeljavanja mišljenja, argumenata, znanja, alternativa. Samo on može biti u pravu. Ne smijete imati svoje mišljenje, a kamoli ga javno izložiti. Ako to učinite bit će te elegantno odstranjeni jer svakome se nešto nađe. (Dosadašnji mandat Velikog Vođe jasno pokazuje da početnu inicijativu za odstrjel dobivaju odani i korumpirani mediji – oni tobože svojim istraživačkim novinarstvom ulaze u DNK svakog, a Veliki Vođa poncijepilatovski pere ruke nonšalantno pojašnjavajući javnosti da su na redu državne institucije koje trebaju raditi svoj posao. I sofistički podučava – to se tako ne radi! Da lakrdija bude potpuna možemo postaviti nagradno pitanje – a tko je postavio dužnosnike na čela tih ustanova?!

Tko je Veliki Vođa i čije interese provodi?

Dolaskom na vlast u našoj Domovini Veliki je Vođa dao  dvije znakovite poruke. Prvu, kako je došao da promijeni Hrvatsku i drugu, kako jedna osoba (T. Karamarko, op.a.) ne može držati stranku svojim taocem. Iz cijeloga dosadašnjeg mandata Velikog Vođe, samo budalama nije jasno, kako je on doista bio u pravu, u jednom i drugom slučaju. Ali, sada primjenljivo na njega. U prvom slučaju razorio je domoljubni, demokršćanski i tuđmanovski karakter HDZ-a nametnuvši mu jugoslavenstvo/orjunaštvo, kardeljizam i titoizam, soroševski tip globalizma i duboke države, otklon od svih demokratskih vrijednosti te nametnuvši vlastitu diktaturu i tiraniju. Dolaskom na mjesto premijera te ideološke postulate uveo je u sve pore državnih ustanova, medije, javnost. Za partnere u obnašanju vlasti, lažno govoreći/obmanjujući biraće da će koalirati sa politički srodnim svjetonazorskim strankama, uzima okupatorsku partiju SDSS koju su utemeljili ratni zločinac Goran Hadžić i Jovan Rašković, a koju danas vodi Milorad Pupovac uz asistenciju ratnog gradonačelnika Vukovara, čuvenog Stanimirovića, koji je urbi et erbi proglasio pad zadnjega ustaškoga uporišta – vukovarske bolnice?! Veliki Vođa ne uzima za partnere Srbe koji  su branili i koji vole svoju domovinu Hrvatsku nego one koji su joj se na različite načine protivili. I protive – pače djeluju protiv njenih vrijednosti. Poput monstruma vukovarskog gradonačelnika kada su četnici vodili kolo u Vukovaru! Usto, uzima orjunaški HNS i predstavnike nacionalnih manjina – stranke srodnoga svjetonazora?! Danas je jasno, doista radi se o srodnim, bolje rečeno  istovjetnim ideološkim strankama. Dio kadrova (Hrvata po nacionalnosti) koji mu trebaju radi dobivanja domoljubnih političkih bodova pretvara, uz njihov štokholmski sindrom te moralno i nacionalno posrnuće u smokvine listove za obmanu birača. U tom jatu ima akademika, generala-branitelja, osnivača i izdajnika Tuđmanova HDZ-a, tzv. velikih vjernika i domoljuba! Sve je na kupnju i prodaju. Ugled, čast, obraz, savjest, moral, domoljublje… Svi ti tipovi u praksi se ponašaju poput sljedbenika sjevernokorejskog diktatora Kim Jong Una. Znakovito je pogledati šablone izjava – molitvi (ova Vlada Andreja Plenkovića, za njegove vlade, on je poduzeo ovo i ono, zahvaljujući njemu mi smo…, itd., itd.) i ponašanja tih poslušnika kada su u njegovu društvu (osmijesi od uha do uha, tepanja, uvlačenja pod skute, bogobojazni i bogumilni pogledi i treptaji očicama, klimanje glavama. Vidi li se taj soj virusa ili bakcila u ogledalu?! Iz svega što znademo valjalo bi dati politički profil Velikog Vođe.

Prvo, ni u kojem pogledu ne pripada hrvatskoj domoljubnoj orijentaciji. Njegov svjetonazor omeđen je i duboko prožet idejama i praksom titoističko-kardeljevskog komunističkog sustava, socijalističke revolucije, NOB-a i Jugoslavije. Nije slučajno da šalje cvijeće na Tjentište gdje se kovala nova tamnica hrvatskoga i drugih naroda; nije slučajno da financira proslave Pupovca i tzv. antifašista u Srbu kao mjestu ustanka naroda (?!), kako to zbori Pupovac; nije slučajno da se upisuje u spomen knjigu u etnoselu u Kukuričima u čijem se sastavu nalazi Titov muzej;  nije slučajno da svake godine sudjeluje u obilježavanju velikosrpskih manipulacija s radnim logorom Jasenovac (u čemu nisu sudjelovali ni Tito, ni njegov glavni povjerenik za Hrvatsku Ivan Stevo Krajačić), nije slučajno da se u vrijeme njegove vladavine financira i snima toliko antihrvatskih i antibraniteljskih filmova; što srpske Novosti – slijednik nekadašnjeg  Srbobrana objavljuju političke pamflete protiv Hrvatske, njene vojske, branitelja, domoljuba uz obilno financiranje njegovih vlasti.

Drugo, iz takve orijentacije slijedi i njegov izbor političkih partnera. U duhu jugoslavenske orijentacije s ključnim partnerom vođom SDSS-a Miloradom Pupovcem, uveo je na političku scenu srpsko-hrvatsku koaliciju, koja je ne tako davno – na prijelomu 19/ i 20. st., donijela Hrvatskoj zlokobni život/umiranje na rate. Velikom Vođi ne smeta:

1) što je ušao u koaliciju s partijom koja je utemeljena na velikosrpskim političkim zasadama, kako u Domovinskom ratu tako i u danas ostvarivanjem Memoranduma SANU, uz idejnu kralježnicu pridružene Srpske pravoslavne crkve i organizatora Vučićeve države,

2) Velikom Vođi ne smeta što svake godine Pupovac sa svojom beogradskom čaršijom obilježava oslobodilačku akciju Oluja zločinom protiv srpskog naroda; također mu ne smeta što je u vrijeme srpske agresije na Hrvatsku obmanjivao svjetsku javnost o prisilnom prijelazu  deset tisuća srpske djece s pravoslavlja na katolicizam; ne smeta ga što je taj beogradski igrač u Hrvatskoj još za vrijeme Domovinskog rata tražio osnivanje ureda Srpskog demokratskog foruma u svim gradovima i mjestima u kojima su Srbi manjina u svrhu njihove zaštite (u vrijeme kada je trećina Hrvatske bila okupirana od njegove braće i muku mučila s pola milijuna izbjeglica s okupiranih dijelova Hrvatske i BiH?!); ne smeta ga što nije odgovorio hrvatskoj javnosti na pitanje tragične sudbine hrvatskog Gandhija, liječnika i branitelja, dr. Ivana Šretera; ne smeta ga napadno preuveličavanje stradanja Srba u Hrvatskoj u 20. st.; ne smeta ga što Srpsku pravoslavnu crkvu promatra i propagira u duhu poslanja Pećke patrijaršije, odnosno crkvenoj jurisdikciji pripisuje teritorijalnu jurisdikciju; ne smeta ga što njegov partner nakon tragedije stanovnika Banovine zbraja krvna zrnca stradalih, otvara srpsku Banijsku kuću  i preuzima odgovarajući legitimitet u tzv. srpskoj obnovi, kao da mi Hrvati ne vodimo računa o svim stradalima, kao što smo vodili i nakon što su njegova braća razorila Banovinu, uništili sve katoličke crkve i pobili preko 700 njenih građana. Pupovac i njegovi naredbodavci u Beogradu dobro znaju zašto je Milorad Velikog Vođu prozvao suvim zlatom!

Treće, nakon što je razorio domoljubni i demokratski karakter Tuđmanove stranke, gospodarstvo prilagodio naredbodavcima globalističke EU, nametnuo zakonodavstvo i pravila te nove Jugoslavije hrvatskoj državi, na vlast doveo istomišljenike, ucijenjene, kupljene i druge vrste Juda, disciplinirao i narkotizirao medije,  Crkvu u Hrvata, podijelio i posvađao braniteljske udruge, na red je došlo njegovo pozicioniranje u tim globalističko-antisuverenističkim strukturama moći. Kao što on u koloniji zvanoj Hrvatska zahtijeva bespogovornu poslušnost tako i te strukture u EU od njega traže isto. Dakako, čovjek spreman na štipanje za guzicu od nekog pijanog geliptera spreman je na sve. Rado će usvojiti Istanbulsku konvenciju, Marakeški sporazum, suprotstavit će se novom demokratičnijem izbornom zakonodavstvu, ograničit će narodna prava na referendum koja su danas najrestriktivnija u Europi … Dakako, EU će zažmiriti na kršenja demokratskih prava građana, diktatorski način vladanja, stanje u sudstvu i pravosuđu, propast gospodarstva, neučinkovitost javnih vlasti, stanje u medijima i ljudskim pravima, kriminal, korupciju, nepotizam. Veliki Vođa dobro zna da takve tričarije ne zanimaju čelnike EU. Bitno je ostati na zadanoj liniji i koliko toliko vraćati sve veće i veće dugove.  Usto, veoma dobro iščitava temeljne globalističke zasade duboke države Soroševske provenijencije: neoliberalizam, sekularizam kao ideologiju, ulogu država, korporacija, moćnih gospodarskih i političkih skupina, odnos tržišta i planova distributivne države, pokornost globalnim financijskim i bankarskim te ostalim oligarhijama. Njegovo naslikavanje sa Sorošem – juniorom i populariziranje tog povijesnog događaja u funkciji je pokazivanja javnosti njegova lika – eto, tu ja pripadam. Ili, nakana mi je da se što više ukotvim u to gnijezdo. A to što se događa s njegovom pastvom, kao što svakodnevno vidimo, njega puno ne zanima. Njemu je ta ista pastva puki katalizator u dolaženju na ono mjesto na kojemu će on moći, štipati druge. U tome će mu pomoći svi istomišljenici, prodane Jude i poslušnici, a takvih je, kao što nas je učio A. G. Matoš, uvijek bilo. A štrikova nikada dosta.

Četvrto, svojom antihrvatskom i neoliberalno lijevom globalističkom politikom probudio je, usmjerio i doveo na društvenu i političku scenu, brojne protagoniste različitog spektra kojima je suverenistička Hrvatska trn u oku. Tako, primjerice SDP djeluje u obnovljenom duhu jugoslavenstva, titoizma, tzv. antifašizma, minoriziranja hrvatskog domoljublja, zanemarivanju stečevina Domovinskog rata. Nimalo na tragu  moderne socijalne demokracije. Tu su i Partije na tom tragu, uglavnom s većom dozom radikalizma: Radnička fronta, Pametno, Glas, Nova ljevica, IDS, SDSS, HSS kao i brojne  globalističko anacionalne udruge i pojedinci: Transparenty International Hrvatska, B.a.B.e., Gong, Documenta, Istina o Istanbulskoj, Iskorak, Protagora, Lezbijska grupa Kontra, Zelena akcija, Građanski odbor za ljudska prava i brojne druge. Bastard tih ideoloških natruha, osim časnih pojedinaca,  znakovit je kod medija, kako elektronskih tako i tiskovnih – posebno: HRTV, RTL, Nova TV., N1, Jutarnji list i izdanja Hanza medie,  Večernji list, Riječki Novi list, Slobodna Dalmacija, većine tjednika, srpske Novosti… i  brojni portali, poput Indexa i dr.

Hrvatska domoljubna oporba međusobno je posvađana, razjedinjena veoma često zbog taština, sujeta, sebeljublja/egoizma njihovih vođa, ali i zlokobnog djelovanja vlasti i njihovih medija na izazivanje svađa, sukoba i netrpeljivosti. Po mogućnosti i pridobivanja pojedinih oporbenjaka! Za sada se  ne vidi osoba koja bi povezala sve ono što je zajedničko u oporbi u interesu hrvatskih domoljubnih vrijednosti. Dok je takva situacija u Partiji Velikog Vođe i njihovoj srpsko hrvatskoj koaliciji te ostaloj antihrvatskoj oporbi, hrvatska domoljubna oporba snosi veliku odgovornost što su otvorena vrata velikosrpskom divljanju u nametanju i provođenju velikosrpskog Memoranduma broj 2., kao nikada do sada. U situaciji propadanja Hrvatske oni vode ratove sebeljublja, taština i puke ispraznosti! Svi smo odgovorni – podsjetimo se na znamenitu rečenicu Petra Šegedina. Napose, hrvatska domoljubna oporba.

Hrvatska u egzistencijalnom vakuumu

Na kraju htjeli bi odgovoriti na pitanje s početka ovoga članka: Kako je to Plenković promijenio Hrvatsku a Tuđmanovu stranku pretvorio u svoju privatnu Partiju – svojevrsnu privatnu prćiju u svrhu svojih političkih i inih benefita?! Na ta pitanja trebali bi pozvati u pomoć sociološko-psihološke čimbenike stanja nacije.  U dijagnozu stanja svakako bi trebali uključiti slijedeće, napose vidljive, vrste sociološko-psihološkog stanja nacije: apatiju, depresiju, osjećaje nepravde, poniženosti, ugroženosti, neuroze, tjeskobe, prisile na konformizam i oportunizam, laži, manipulacije, frustracije, povlačenja u sebe, osjećaj beznačajnosti, razočaranja, ravnodušnosti, nemoći, zabrinutosti pred sutrašnjicom,  inferiornost, nametanje kompleksa manje vrijednosti, degradiranost, narkotiziranost, nemir, napad na slobodu ličnosti i bojazan od prijetnji kaznama za izgovorenu riječ i napisano slovo, bombardiranje lažima od strane ovdašnjih medija, gubljenje oslonaca (intelektualnih, političko stranačkih, katoličko vjerničkih), prijetnje, narkotiziranje i stigmatiziranje nositelja hrvatskih domoljubnih osjećaja, spoznaje da sve više najvažnijih dužnosti u državi nose anacionalne političke i kulturološki jugoslavenske, prosrpske i orjunaške snage, nametanje i optuživanje hrvatskoga naroda za genocidnost, atak organiziranih anacionalnih snaga preko novina, filmova, serija, tv. emisija s protuhrvatskim urednicima, novinarima u vlastitoj državi a sve više i izvan nje.  

Radi se o dijagnozi/stanju zarobljenosti naroda u tzv. egzistencijalnom  vakuumu, odnosno osjećaju praznine i besmisla, kako to znanstveno tumači slavni bečki neurolog i psihijatar Viktor E. Frankl (1905.-1997.) u svojoj čuvenoj knjizi Čovjekovo traganje za smislom. Treba li doista našem narodu logoterapijsko-egzistencijalna analiza i terapija. Dokle je taj narod doveden? Kako je taj narod doista promijenio Veliki Vođa, koji se na sve šeretski smije, gledajući ga s visine odakle se čini još manjim i jadnijim. I šutljivijim.  Na pitanje o sunovratu iskonskih vrijednosti Tuđmanove stranke najbolje mi je odgovorio jedan moj poznanik – jedan od utemeljitelja stranke: Znate, ja sam član stranke od početka njena osnivanja. Danas ne idem na nikakve stranačke sastanke, a koliko znam oni i ne postoje. Kao i najveći dio tzv. članstva ne plaćam članarinu. Nitko me ništa ne pita. Jedino me podsjećaju na nadolazeće izbore. Kao i većina mojih prijatelja članova uglavnom ne idemo na izbore, a ako i odemo ne glasamo za Plenkovića. Laž je da nas ima 220 000 tisuća. Ni polovica te brojke. Plenković ne dobiva glavninu glasova od članova svoje stranke, osim dužnosnika i njihovih obitelji od lokalne do nacionalne razine, već od pripadnika srpske manjine, jugoslavena, orjunaša, apatrida, neoliberala, pripadnika raznoraznih civilnih udruga, novinarskih i različitih anacionalnih udruženja – uglavnom lijeve orijentacije. Posebice glasove razočaranih račanovaca. Na moje pitanje zašto ne napusti takvu stranku i takve lažne vođe, kaže mi da ga jedino mogu istjerati iz stranke, a on se iskreno nada da će doći kraj ovoj zlatnoj teladi koja se nametnula stranci s lažnom ideologijom, lažnim svjetonazorom i opakom politikom. Mi svakako ne dajemo potporu Plenkoviću, a koliko znam sve je veće napuštanje stranke nezadovoljno s njenim vođenjem. Nemojte misliti da mi ne vidimo kamo je taj uljez  doveo našu stranku, našu  vladu, a napose do sramotnog gospodarskog i političkog statusa u našem okruženju i zadnje pozicije u EU. On je danas talac svekolikog mogućeg napretka naše Domovine.

Razvidno je kako je svojim djelovanjem Veliki Vođa  već do sada opravdao zadaće vlastodržaca iz EU, antihrvatskih snaga iz Hrvatske i regiona. Tako to radi Veliki Vođa na promijeni vrijednosti naše Domovine i Tuđmanove stranke koja je, uz hrvatske branitelje,  najzaslužnija za stvaranje suverene i slobodne hrvatske države, dok je on džogirao i tamanio praline i croasane po Bruxellesu! I opet će nakon što do kraja promijeni/uništi  Hrvatsku! Kako je krenuo sigurno ga ne će mimoići odličja, ne samo iz briselskih krugova?! Pa ona se dijele i u regionu, zar ne! Zaslužnima.

Mijo Ivurek

Povezane objave

Odgoj ne ide usporedno s obrazovanjem

HF

Rezolucija EU-a za Miletiće, Kapuraline…

HF

Romske laži Veljka Kajtazija

HF

Luka Bebić propustio povijesnu priliku

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više