Josip Perković – bolje SOS nego HOS!
Ratni šef slovenske vojne sigurnosno-obavještajne službe Andrej Lovšin još je 2006. godine u Ljubljani objavio knjigu „Skrita vojna“ u kojoj je opisao kako je slovenska vojska zauzela Svetu Geru na vrhu Žumberačkog gorja. Zapovjednici jedinice JNA na Svetoj Gori obećali su Lovšinovim obavještajcima još krajem lipnja 1991. da će se mirno predati, a pripadnici slovenske Teritorijalne obrane zauzeli su to područje 3. srpnja 1991., sedmoga dana desetodnevnog rata u Sloveniji (vidi: Kronologija vojne za Slovenijo… – http://www.obramba.com/…/kronologija-vojne-za…/) Lovšin otkriva da je taj hrvatski teritorij Slovencima zapravo predao tadašnji šef hrvatske vojne Sigurnosno-informativne službe (SIS) Josip Perković:
„Ob vznožju Svete Gere na hrvaški strani je taborila večja skupina pripadnikov HOS-a (…) Po obojestransko zbranih podatkih (te podatke so imeli tudi v hrvaški vpjaški varnosrni službi), se je skupina pripravljala za naskok vojašnice na Trdinovem vrhu (…) Zato sem poklical hrvaškega kolega Josipa Perkovića in se z njim dogovori, da je najprimemejše, da objekt prevzamejo moji operativci“. (vidi privitak: Andrej Lovšin: „Skrita vojna“, str. 220.)
O tom slučaju svojedobno je pisao, doduše objašnjavajući njegovu pozadinu nešto drugačije, i tadašnji savjetnik predsjednika Franje Tuđmana Slaven Letica: „Slovenski vojnici ušetali su u vojarnu bivše JNA potkraj lipnja 1991. godine (nakon povlačenja JNA) na temelju usmenog dogovora predsjednika Milana Kučana i Franje Tuđmana. Kako je Hrvatskoj prijetila neposredna ratna opasnost s Istoka, predsjednik Tuđman je ocijenio da bi bilo dobro da na dijelu Zapada ima prijateljski raspoloženu vojsku“. (vidi: https://savjest.com/kolumne/kolumna.php?kolumna=794…) Međutim, Andrej Lovšin u knjizi nigdje ne spominje razgovor s Kučanom i njegove eventualne instrukcije kojih je moralo biti ako se sve odvijao prema prethodnom dogovoru između Kučana i Tuđmana. Pored toga, Kučan je u više navrata javno govorio o slučaju Svete Gere – da se radi o hrvatskom teritoriju i da ga slovenska strana treba vratiti Hrvatskoj. Ali nikada nije spomenuo navodni usmeni dogovor s Tuđmanom da to područje krajem lipnja, odnosno početkom srpnja 1991. zauzme slovenska vojska. Na kraju krajeva, postavlja se pitanje koje bi „neprijateljske snage“ mogle zauzeti Svetu Goru nakon što je napuste vojnici JNA. Ako to nisu slovenske, u obzir dolaze – talijanske, austrijske ili mađarske. A one, kao što znamo, nisu smatrane neprijateljskima. Preostaje samo jedinica HOS-a koju spominje Lovšin?! Bolje SOS (Slovenske oružne snage) nego HOS (Hrvatske oružane snage)!
