Nisam ni Croatica, već sam Hrvatica
Ja nisam Croate, već sam Hrvat.
Nisam ni Croatica, već sam Hrvatica.
Moj jezik nije croatski, već je hrvatski.
Moje pjesme nisu pisane croatski, već hrvatski.
Moji svjetonazori nisu kroatistički, već hrvatistički.
Sve što je na hrvatskom jeziku napisano i rečeno nije kroatistika, već je to hrvatistika.
Sve pjesme na hrvatskom jeziku su: Hrvatika, a ne Kroatika.
Kratice imena svega hrvatskoga nisu samo CRO, već i HRV.
Nominativ plurala imenice Hrvatica ne glasi:Croatice, već samo :Hrvatice.
Nogometne utakmice ne igraju „Srbija i Kroacija“, već „Srbija i Hrvatska.“
Duga i istinita povijest Hrvata ne zove se „Kroatska povijest“, već „Povijest Hrvata“ ili samo: „Hrvatska povijest.“
Ja ne živim u državi Kroacija, već u državi: Hrvatska.
Ni jedan hrvatski predsjednik ne će pozdraviti neki skup riječima: „Dragi Kroate i Kroatice“, već ispravno: „Dragi Hrvati i Hrvatice!
I naša djeca su Hrvati, a ne Croate.
Ni u molitvi upućenoj Bogu za spas hrvatskog naroda i države Hrvatske ne kažemo: „Bože, spasi kroatski narod i državu Kroaciju, već „Bože, spasi naš hrvatski rod i državu nam Hrvatsku.“
Ni mali unuk nam nije „mali Kroatić“, već samo:“Hrvatić“.
Moj materinski jezik u hrvatski se broji, jer „kroatski“ i ne postoji.
I među Kroatima nehrvata ima tj. I među Hrvatima i nehrvata ima.
Kad ti bude već dosta tuđine, prisjeti se Hrvatske-domovine.
Tko jezikom hrvatskim od rođenja zbori, neka govori njime i kad kuća gori.
