Baćinoviću, Srbi i od 14 godina 1991. imali su oružja koliko su htjeli!
Kad je obljetnica Bljeska u Okučanima prošla mirno, moglo se nešto očekivati, sutradan na komemoraciji ubijenoj 12-orici hrvatskih policajaca u Borovu Selu. Baš nešto onako. Neko vikanje sa ulice. Jer postoji pravilo za to po kojem svaku hrvatsku državnu obljetnicu stradanja Hrvata od srpskog genocida treba nečim zagaditi, od Bleiburga do Borova Sela, što svi osuđuju. A nitko se ne pita tko to radi. Kao hrvatska Vlada: „Za to nema i ne može biti opravdanja“, Peđa Grbin: „Svako demokratsko društvo mora osuditi i sankcionirati bilo kakvu vrstu mržnje, netolerantnog ponašanja i prijezira“, Boris Milošević: „Zgrožen sam ovim porukama i oštro ih osuđujem“, a Milorad Pupovac zove konferenciju za tisak zbog vikanja desetak osoba na ulici, koji viču: Ubij Srbina! Lako je tako vladati u Hrvatskoj nad Hrvatima. Nađeš desetak osoba koje će na ulici vikati: Ubij Srbina, pa sazivaš konferenciju za tisak. Pa o srpskoj ugroženosti nakon čega ta perverzija dobiva puni politički karakter i sadržaj. Gdje se tim vikanjem desetak osoba sa ulice zasjenjuje strašni srpski zločin nad Hrvatima. Jer je vikanje sa ulice Ubij Srbina problem, ne klanje Hrvata.
Možda je najekstremniji primjer ove perverzije izjava SDSS-ova načelnika općine Borovo Sela Zorana Baćinovića: „Predsjednik (Zoran Milanović) je došao provocirati da se skrivam iza roleta. Imao je priliku kada se oružje nosilo, on to nije radio, zašto, neka objavi ovdje. Ja sam bio dijete, imao sam 14 godina“, rekao je Baćinović. Ovo je vrhunac političke perverzije. Kao: „Na ratnom frontu smo, puška meni, puška tebi, a ja sam dijete, pa da vidimo“. A u Borovu Selu („Krajini“), samo jedni (Srbi) imaju puške. Tko od Srba može i hoće. I dijete od 14 godina. A nijedan Hrvat. Zato Baćinoviću treba reći: A svjedočenje i samoubojstvo Milana Babića u Haagu? Vikanje Ubij Srbina i „Janšin non-paper“? Pa međureligijska molitva (komemoracija) u Jasenovcu? Te rabin Kotel Da Non? Koji je htio ići u Mađarsku, ali su mu rekli da ide u Zagreb, graditi most s Hrvatima te da otvori školu u Zagrebu u koju se, kaže Kotel Da Non, Hrvati otimaju. Kao unuče Stjepana Mesića. Pritom rabin Kotel Da Non nahvali sudionike međureligijske molitve (komemoracije) u Jasenovcu u emisiji HRT 1 kod Romana Bolkovića, nakon čega se pitam: Kakvo mišljenje rabin Kotel Da Non ima o hrvatskom novinaru Romanu Bolkoviću, kada mu postavlja sugestivna pitanja o NDH o „genocidnosti NDH“? Sigurno kao Carla del Ponte („to su sve kurvini sinovi, a Hrvati su pokvareni kurvini sinovi“). Sigurno su svi Srbi branili Slobodana Miloševića, a Hrvati se natjecali, tko će bolje ocrniti Franju Tuđmana kod Carle del Ponte. Sigurno se i rabin Kotel Da Non čudi koliko jedan Hrvat može ružno govoriti o Hrvatima. Na kraju možemo zaključiti da su najvažnije hrvatske državne funkcije u politici, pravosuđu, kulturi i diplomaciji rezervirane za učenike škole Kotel Da Non, unučetu Stjepana Mesića. Te da u Hrvatskoj postoji škola tajnih crtanja kukastih križeva na javnoj površni, orkestriranog vikanja Za dom na nogometnoj utakmici i vikanja „ubij Srbina“. Prema potrebi. Labrador i u Borovu Selu!
