Hrvatski Fokus
Društvo

Razvoj samopouzdanja kod djece

Empatija je bit svega, svakog ljudskog i pedagoškog nastojanja

 

Samopouzdanje, slika o sebi, je način koji se vidimo. Uporište viđenja je u prošlim iskustvima, riječima i postupcima koji su drugi rekli o nama. Slika o sebi od izuzetne je važnosti obzirom da upravo ona utječe na naše sveobuhvatno ponašanje. Kako pomoći djeci da stvore pozitivnu sliku o sebi i izgrade samopouzdanje? Roditelji su uvijek „prva djetetova škola“, prvi temelj izgradnje djetetovog ponašanja, osobnosti, viđenja sebe. Djeca uče po modelu. Roditelj je prvi i najvažniji čimbenik u izgradnji djetetova ponašanja. Ukoliko se dijete osjeća voljeno, ukoliko se s djetetom komunicira, uvažavaju djetetovi osjećaji, ukoliko mu dajete do znanja koliko je vrijedno u vašim očima, djetetu će sasvim sigurno, vođeno takvim modelom ponašanja samopouzdanje rasti. Rast u obiteljskom okružju, gdje su povratne informacije pozitivne, gradi se djetetovo samopouzdanje i razvija se pozitivna slika o sebi, koja se u realitetu i vremenu samo poboljšava i razvija.

Samopouzdano dijete ima bolji školski uspjeh, bolje se nosi s svim izazovima, ima bolju socijalizaciju, može se oduprijeti vršnjačkom pritiskuđ… Dijete treba uvijek pohvaliti za dobro urađeno, poticati njegove „jače strane“. Roditelji empate, brižni, topli, suosjećajni, koji postavljaju granice i zahtjeve primjerene dječjoj dobi, koji komuniciraju s djetetom, slušaju dijete, koji brinu o tome kako se njihovo dijete osjeća, sasvim sigurno razvijaju samopouzdano dijete. Sa samopouzdanjem se ne rađa, ono se izgrađuje, upravo kroz gore navedene postupke, počevši od najranije dobi. Praksa pokazuje da su djeca često izložena kritikama, da ih se ne sluša, ne vodi računa o njihovim osjećajima, da se ne komunicira u obitelji, što dovodi do toga da dijete ima nisko samopouzdanje.

Problem postaje veći ako je dijete izloženo stalnoj kritici, tad ono nakuplja gorčinu u sebi, razvija negativne emocije, tjeskobu, dolazi do pada školskog uspjeha, što može, nadalje, voditi k određenim devijantnim ponašanjima, ako se ne uoči na vrijeme.

Polaskom u školu i uviđanjem o tome kakvu sliku dijete ima o sebi, savjetodavnim radom s roditeljima i radom s djetetom svih subjekata odgojno obrazovnog sustava, interaktivnim pedagoškim metodama, možemo postići da dijete izgradi pozitivnu sliku o sebi i razvije narušeno ili ne izgrađeno samopouzdanje. Koristeći metodu pohvale, jačanje djetetovih/učenikovih jakih strana, planskim određenim vremenskim rasporedom  poboljšavanjem manje uspješnih  strana, kroz realno postavljene ciljeve i vrijeme ostvarenja istih, konstantno potičući i pohvaljujući,  praksi se pokazalo izuzetno uspješno.

Sustavnim pedagoškim radom s takvim učenicima i u konačnici uspjeh koji ono postigne uz naše vodstvo, naš je zajednički uspjeh u izgradnji samopouzdane mlade osobe i najveći doprinos našem radu i pedagoškom  nastojanju, naša najveća „diploma“.

Empatija je bit svega, svakog ljudskog i pedagoškog nastojanja. Empatijom stvaramo empatičnu djecu, sutra nositelje društva i stvaratelje empatičnog socijalnog okružja.

Krasna Marinić, prof. pedagogije

Povezane objave

Darovita i nadarena djeca

hrvatski-fokus

AFORIZMI – Muške i ženski

HF

Spomenik

HF

Skakanje u ponor

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više